Zastupnička elaboracija na odgovor direktora JP Autoceste FBiH na elaboraciju odgovora zastupnika u Skupštini ZDK Amira Ganića

„Poštovani“ direktore Terziću,

ponovo sam zaprimio Vašu reakciju (odgovor na moju elaboraciju) na moju zastupničku inicijativu, koja se odnosi na upošljavanje osoba sa invaliditetom (ratni vojni invalidi kao i civilne žrtve rata i ostale invalidne osobe). Zasigurno je, da Vaša posljednja rekacija ne sadrži nekoliko frapantnih, pomalo degutantnih i nadasve ljigavih konstatacija („opravdanja“), ja bih svaku moguću prepisku završio s Vama. Međutim, nemogu sebi dopustiti da na ovakav Vaš javni istup, sa ovakvim kontrukcija, ostavim bez ikakave reakcije, prije svega jer se odnosi na mene i moju zastupničku inicijativu.

U jednom dijelu svog odgovora navodite (citiram): „Naime, napominjemo da smo Vas u prethodnom dopisu vezanom za ovu problematiku, tj mogućnost zapošljavanja invalidnih osoba na navedeno radno mjesto odgovorili da su naši interni akti usklađeni sa važećom zakonskom legislativom tj. Zakonom o radu, te da se prilikom izbora kandidata za navedeno radno mjesto vodi računa o cjelokupnoj kvaliteti budućeg radnika u smislu da radnik na radnom mjestu treba da bude radnik koji će na efikasan način moći odgovoriti svim potrebama naših korisnika što nam je i prvenstven cilj“. (kraj citata)

Direktore Terziću, ja sam u svim svojim dosadašnjim istupima naglašavao potrebu poštovanja važeće zakonske regulative bez obzira na šta i/ili koga se odnosila. S drugu stranu, očito da Vaši interni akti u preduzeću ne prepoznaju ovu populaciju, jer da je drugačije, barem bih za sve ove godine nekada vidio invalidnu osobu u naplatnim kućicama. Nadalje, shodno Vašem načinu elaboracije u odgovoru, pitam Vas li Vi to razmišljate (a sudeći po dosadašnjoj praksi tako djelujete) da je invalidna osoba nekvalitetna osoba, da invalidna osoba nemože da na efikasan način odgovori svim potreba korisnika, odnosno, jeli to Vi mislite da invalidna osoba nemože da uzme karticu i novac od građana i da izda fiskalni račun? Zar Vi mislite da su invalidne osobe nesposobne za „tako složene poslove“? Šta to znači za Vas direktore, kako kažete cjelokupan kvalitet radnika?  Da li to znači da su za vas možda relevatni pokazatelji spol, starost, tjelesna masa i visina, obim struka i poprsja, možda činjenice da li neko od Vaših radnika ima snažna politička i privredna lobiranja itd. ili su za Vas relevantni i neki drugi parametri kao što su na odgovarajući način i u skladu sa zakonskom regulativom zbrinjavanje osoba kojih javni sektor jako malo „prepoznaje“, privatni sektor (uz dužno poštovanje rijetkih) skoro da i ne registruje.  Naplatna kućica nije po butik gdje svi mi možemo ali i nemoramo svratiti i kupiti nešto.

Građanin kada dođe na naplatnu kućicu on je dužan platiti odgovarajući iznos. Nevažno je da li u kućici sjedi neki mladić ili djevojka ili ratni invalid kojem fali stopalo,  pola noge, ruke itd. s drugu stranu, zasigurno je da bi većinu građana ove države više imponovalo da svoj novac „slađe“ dadnu ljudima za koje znaju da imaju određene tjelesne nedostatke (bez obzira na prirodu nastanka istih), nego li kojekakvim sa „modnih pisti“. U nastavku svog odgovora iznosite (citiram): „ …naši radnici na radnom mjestu „Referent-blagajnik naplate cestarine“ rade u turnusima i upravo noćni rad je jedna od otežavajućih okolnosti koja pored još niza drugih faktora, kao što su između ostalog i rad kada su temperature ekstremno visoke odnosno niske ovo radno mjesto čini jednim od fizički zahtjevnijih i komplikovanijih u našem preduzeću, te je neophodno da na ovom radnom mjestu budu radnici koji nemaju nikakvih zdravstvenih problema“. (kraj citata).

U smislu prethodno citiranog Vašeg odgovora, postavljam Vam pitanje, više kao dilemu za razmišljanje nego li potrebu davanja odgovora. Da li je direktore tim istim ljudi (u ovom slučaju dominantno mislim na populaciju invalidnih osoba koji su svoju invalidnost stekli u ratnim zbivanjima tokom agresije na državu, za koju su dali svoj dio tijela), koji su i osvitali i omrkivali na borbenim linijama zimi i ljeti, koje je i sunce pržilo, na koje je padala i kiša i grad i snijeg i svaka moguća prirodna pošast, zar mislite da je tim ljudima rad u noćnim smjenama naporan da nemogu izdržati, zar iskreno, direktore mislite da je tim ljudima neuslovna kućica, u kojoj je Vaš referent blagajnik, na sve moguće načine zaštićen od uticaja bilo kakvih prirodnih nepogoda i čija je jedina komunikacija i posao sa ljudima šuba (otvor) od 20-tak cm. Vjerovatno je prilikom otvaranja te šube radnik izložen strašnim prirodnim nepogodama za tih par sekundi dok uzme karticu i izvrši naplatu putarine, zbog čega to radno mjesto čini „izuzetno teškim preteškim“ da bi na istom radila invalidna osoba.

I na kraju, citiraći dio Vašeg odgovora s kojim sam najviše razočaran, lično na neki način dijelom i povrijeđen, (citiram): „ Pored svega navedenog napominjem da su trenutno popunjena sva radna mjesta „Referent-blagajnik naplate cestarine“ na svim naplatnim mjestima, te trenutno nismo u mogućnosti, a niti planiramo u skorijoj budućnosti zapošljavati nove kadrove na navedeno radno mjesto.“ (kraj citata).

„Uvaženi“ direktore Terziću, ja Vas nisam pitao da li mislite vršiti nova upošljavanja u narednom periodu na radno mjesto Referent-blagajnik naplate cestarine. Također, ni od Vas niti od bilo koga drugog nisam tražio posao za „nekog svog“. Nisam i nikada mi na pamet nebi palo da se političkim pritiscima služim kako bih se nečim lično okoristi.

Moram Vam skrenuti pažnju, postoji jedna kritična masa ljudi u politici (nažalost radi se o velikoj manjini), koji, vjerovatno za razliku od Vas i vama sličnim, netraže od politike zadovoljavanje i namirivanje vlastitih interesa. Morate imati u vidu činjenicu da postoje ljudi kojima politika nije dala ni diplome, ni zaposlenja, ni ozbiljne državne funkcije, kojima politika nije pomogla da za njih neko čuje, koje politika nije afirmisala i zbog koje su postali poznati, morate znati da ima ljudi zbog kojih je politika trčala za njima, za razliku od nekih drugih čije je trčanje bilo u obrnutom smjeru i morate znati da ima i ljudi kojima je stalo da na određeni način, koristeću politiku kao alat, donesu korist društvu i zajednici.

Imajući u vidu sve dosada napisano s Vaše strane, ja Vas molim da mi više nedajete stereotipne, paušalne i neozbiljnoargumentirane odgovore, te u tom smislu od Vas i netražim bilo kakvu reakciju.

Prof.dr Amir Ganić