Piše: Marjan Hajnal – Poslanica Hrvatskoj predsjednici Kolindi

Gospođo Kolinda,

ne vele uzalud Nomen est omen. Značenje imena Linda na španjolskom je lijepa. No, prefiks ko – u jezicima naših naroda često govori više od samog imena. Kao lijepa, ali nije i lijepa. Na koreanskom Linda je zmija. Kao zmija, ali ne i zmija. A vi već znate nastavak priče o Raju, Evi i Luciferu u liku zmije. U hindu tradiciji Kalindi je rijeka. Rijeka, možda, ali ne kao Letha (u grčkoj mitologiji) rijeka zaborava u podzemnom svijetu. Dopušteno je svima nama zaboravljati, u ovisnosti da li nastojimo po naš psihološki integritet i socio-reputaciju nepoželjne sadržaje svijesti potisnuti u zaborav. Nažalost, ako osoba i uspije zavarati sebe čineći svoja znanja nedostatnim i sjećanja prekratkim, to još nikako ne znači da će sakrivanje pogleda biti dovoljno da obmane iole inteligentne promatrače.

Sigurno je da imate dovoljno iskustva u prosudbama relativnosti estetskog. Neko može pojavno izgledati privlačno, a da je istovremeno bezosjećajan, tj. lišen osjećajnosti (grč. Aestesis – osjet). Ma koliko vas poltroni uvjeravali (utoliko gore ako ste im počeli vjerovati), dovoljno je da sami kadrirate iz vašeg lika samo dio sa očima – lako će se čak i u vama automatski formirati osjet bola, straha, i potrebe za bijegom.

Približno, takav pogled ima Marie Jana Korbelová, poznatija kao Madeleine Albright. Pretpostavimo da još malo dublje poznajete krajnje nezahvalne teorije o frenologiji „odabranih arijevaca“ i „otpisanih“,  kao i rezultate istraživanja hrvatskih haplotipologa da biste se, užasnuti, gledajući se u ogledalu, mogli tješiti: „Ne, to nisam ja!“ Ne samo da je moguće već je sasvim izvjesno da je vaše tijelo posuđeno za ulogu nedoličnu humanom biću. Kako biste inače mogli objasniti da se vama služe kao epigonom i apologetom najretrogradnije ideologije?

Da li se pitate: ko i sa kakvim pravom u ulozi predsjednika države može pretendirati na teritorij susjedne nezavisne zemlje, ako je jasno da je riječ o grabeži? To je već drugi moment podudarnosti s vašim prezimenom – Grabar. Treći element vašeg sadašnjeg imena prepustimo egzegetima i interpretima neofrojdizma.

Koliko je još toga opscenog, bestidnog, u pojavi osobe Predsjednice Republike Hrvatske najbolje ilustriraju primjeri: povlađujući Bilderberg mecenama i recidivistima kleronacizma naredili ste da se iz Pantovčaka izbaci bista Josipa Broza Tita, kom u svojoj obijesti i neukosti niste ni pomislili da mu se zahvalite što na Kaptolu i na Marjanu ne vijori njemački, ili talijanski stijeg. Kao takva lady, trovačica kulture, pravde i istine o zločinima bez premca u povijesti, ispoljenih  za perioda NDH,  na sebe ste preuzeli ulogu istrebiteljice šačice preostalih pravih Hrvata, plaćate mirovine ustaškim neofašistima, možda ćete dodatno inaugurirati i do portfelja u UN dogurati ministra MUPA-a Vlahu Orepića koji je relativizirao ustaški zločinački pozdrav i dva puta dopustio da se ustaše postrojavaju usred Zagreba i da ćete ga za te “domoljubne zasluge” odlikovati veleredom Ante Pavelića s lentom Alojzija Stepinca…

Kolinda, niste  osudili pjevanje ustaške pjesme koju su na slavlju Oluje pjevali pripadnici IX bojne “Rafael vitez Boban”, iste one bojne čiji je zapovjednik Marko Skejo financirao vašu izbornu kampanju za predsjednicu Hrvatske.

Iz Neuma bestidno poručujete da je Herceg-Bosna dio Hrvatske. Malo morgen!

Čak ni jedna Amerika vas ne želi takve! State Department izvještava o poražavajućem stanju ljudskih prava u Hrvatskoj, diskriminaciji, nasilju prema pripadnicima etničkih manjina, ženama i djeci te korupciji, kao najvećim problemima u kršenju ljudskih prava u Hrvatskoj. Vlada Hrvatske ne čini dovoljno ili skoro ništa u svrhu kažnjavanja pojedinaca koji krše ljudska prava. U  modernoj povijesti je prvi put odbačen izvještaj na temelju sadržaja, piše State Department i navodi da je izvješće sadržalo slučajeve govora mržnje, kršenja prava manjina, ograničenja medijskih sloboda. Pretrpani zatvori, sporost pravosuđa,  neriješena pitanja povrata imovine, političko uplitanje vlade u rad agencija za ljudska prava, neka su od područja na koja se upozorava  za 2016. u Hrvatskoj. Zabrinutost u učinkovitost hrvatskog pravosuđa i pravo na dostupnost pravde budi 520.000 neriješenih slučajeva na domaćim sudovima. Antisemitizam, diskriminacija pri zapošljavanju po rodu, spolu, prema osobama s invaliditetom, kršenja prava radnika, među kojima je neisplata plaća, područja su koje State Department također izdvaja kao problematična u području ljudskih prava u Hrvatskoj.

Kako za takvu „nezavisnu državu“, – čijim nebom lete avioni koji je zaprašuju hemijskim oblacima namijenjenim da unište biosistem, u kojoj se slave, a možda i svi zvanično rehabilitiraju, (nezvanično već jesu) Ante Pavelić, Jure Francetić, Mile Budak, Maks Luburić, Ljubo Miloš Dinko Šakić, Andrija Artuković, Alojz Stepinac, Ivo Rojnica – kako može biti bilo kakve nade da će biti prihvaćena od ostalih „normalnih“ država s razvijenim osjećajem za svrhovitost i prednost antifašizma nad fašizmom?  Umjesto da kao žena suosjećate sa drugim majkama, suprugama, kćerkama, sestrama, vi svježe rane polijevate kiselinom. Militantni ste. Prijetite. Kome? Ne znate da ko ruši krov jedne iste kuće, ruševina će pasti i na njegovu glavu. Trebalo bi da vas je sramota, ali vi u svom zabludjelom i fanatizovanom srcu sigurno više niti samu sebe ne osjećate kao humano biće.

Zar i ne pomišljate kakvu krvavu hipotetku u vidu ustaštva uvlačite u vlastitu karmu? Zar i ne pomišljate da su se nevidljive sile okoristile vašom ipak samo običnom ljudskom pohlepom i uobičajenim vlastoljubljem, što je posljedica neprosvjetljenosti i neprosvijećenosti? A ako nije, ako ste svega svjesni, onda morate znati da pred licem pravde i pred poviješću humanosti preuzimate odgovornost da ćete biti uvršteni u plejadu najmostruoznijih i najmorbidnijih silnika, koji su svoju „maštovitu“ svirepost dokazali u Jasenovcu. Vi podržavate petokolonaša Čovića koji bestidno objelodanjuje pretenzije na dio Hercegovine, proširujući svoje apetite i na Neum. Isti Čović se legitimirao kao kriminalac i saučesnik u genocidu eksploatišući zarobljenke. Svoju genocidnost povrdio je i dočekom osuđenog Darija Kordića, odgovornog za pokolj muslimanskog stanovništva Ahmića. U nezaboravnom kič-dekoru dočekao je i pratio uz rame Kordića, skupa sa svitom kora katoličke crkve. Njihovi slijepi bezmilosni poslušnici pjevaju: “Nosite, nosite svoje kosti, doće vrijeme, opet ćemo bosti!”

Besprimjeran je pokušaj katolizacije Bosne u neviđenim i besramnom otimanju povijesti, najsvetijih mjesta kao što su Bobovac, Travnik, Jajce. Nikada to nisu bili hrvatski gradovi, niti će biti.

Ne primjećujete li, gospođo Ko-li-(n)-da, da ste već ušli u zonu sumraka i da će vam se oko vrata prije ili kasnije sklopiti sjena zmije Auroboros kojoj ste povjerili svoje fizičko tijelo, um, svoj lik?

Ako mislite da se faustovski uvodeći Hrvatsku u scenarij pakla možete distancirati i ograditi riječima da niste znali, onda budite sigurni da bi to bilo ekvivalentno distanciranju u formi: „Samo sam izvršavao naređenja.“ Niko vas neće sutra amnestirati niti će vam zaboraviti, ma koliko razornih cunamija rijeke zaborava da vas preplave, da ste odgovorni ne samo za ono što se dešava pod vašom državničkom palicom, već i za sve ono što kao odium prati Hrvate i Hrvatsku, uključujući djecu Kozare, Grmeča, Jablanice, Sutjeske, Foče, Višegrada, Ključa, Tomašice, Sarajeva…

Vaš „vrli“ prethodnik „dr“ Tuđman je vezao zastavu sa bosanskom, a dobroćudne i lakovjerne susjede Muslimane uvjerio da predstavljaju „hrvatsko cvijeće“. Kako je postupao sa tim „cvijećem“ dokazao je u Ahmićima, Mostaru, Travniku, Jajcu, Kupresu, a i danas njegov nacistički crnokošuljaški okot demonstrira svoj zlikovački anticivilizacijski repertoar u Stocu. Naravno, na dušu crkvenim poglavarima, od kojih se čak i Papa Franjo polako počinje distancirati. Nema Gospe u Međugorju, nije je ni bilo, niti će biti, zvanični je stav Vatikana. 

Znajte da svi koji su u toku Drugog svjetskog rata izgubili članove porodica i imovinu, što je posljedica agresorske i kapitulantske politike sada osamostaljene države Hrvatske zahtijevat će ratnu odštetu od sadašnjeg režima koji nije ništa drugo do nastavak one iste nacističke doktrine raseljavanja, ubijanja i pokrštavanja bosanskog stanovništva. Zar zaboraviti i oprostiti 80 % uništene porodice,  opljačkana imanja, spaljena i nikad vraćena? Oni kojima su najkrivlje NDH i Katolička crkva, kao i Handžar divizija, nikada neće ni zaboraviti ni oprostiti. Nekom drugom je kriva Nedićeva Srbija i početničena Spc, pa će dugove tražiti od njih i njihovih sljedbenika u paradržavama koje su se identificirale sa najlicemjernijim i najsvirepijim voždovima i njihovim egzekutorima – koljačima.

Oni koje je Tito amnestirao digli su glave i izvukli svoje nikad od krvi oprane kame, pod Tuđmanom i Miloševićem krenuli su u uništavanje onog što je od Bosne preostalo.

Tužbu za genocid treba ne samo revidirati već i proširiti na dublju i ne tako daleku prošlost.

Antifašistima ide u prilog okolnost da se Amerika distancira od povampirenja ustaškog nacizma u Hrvatskoj, ali, isto to se mora učiniti i sa povampirenjem četništva.

Preostaje vam da se duboko zapitate o budućnosti Hrvata. Polako i sistematski stoglava hidra pod čije ste kute iz pohlepe i vlastoljublja stali, pustoši Hrvatsku. Doveli ste NATO, kruzere sa svim svojim porocima i otrovnim algama, nad nebom vam krstare avioni bez oznaka, postajete okosnicom budućeg nuklearnog fronta i potencijalne apokalipse. Ekspertima za geopolitiku i međunarodno pravo nećete moći preusmjeriti pažnju sa činjenice da ne postoji kolektivna krivica i da je neodrživa floskula o genocidnom narodu, sve do one mjere ogrezlosti većine jednog naroda u sveopšti zločin, kao što je bio slučaj sa Nijemcima, Japancima, Amerikancima… Kad se u negativnom pravcu pređe „rubikon“ kolektivne samosvijesti, ne može se reći da su krive samo vođe. Oni su najkrivlji, ali, posljedice moraju snositi ne samo oni koji su im aplaudirali, već i svi oni koji su ih ćutke bez ikakvog otpora trpili. Putin vam opasno puše za vratom, i bilo bi vam krajnje vrijeme da se zaljubite u njega. Bar bi vam više ležalo njegovo društvo nego da ste svojom raskošnom „reputacijom“ u naručju „dobročinitelja“ Soroša, zaslijepljeni trezorima Centralne banke Vatikana pod kontrolom Crnog Pape, ili, nekog svježe uskrslog Rockefellera. Ne preporučujem vam Putina jer sam njegov simpatizer, već samo procjenjujem i dobronamjerno napominjem, iskreno želeći dobro onom neiskvarenom dijelu hrvatskog naroda, da je ovaj opasniji od svih prethodno pomenutih. Budite trezveni, počnite se buditi iz transa, poput predsjednika Mađarske Orbana, prije nego hrvatsku mladost počnete primati natrag sa bojišta za mega-totalitarni NWO, u vozovima i šleperima-hladnjačama.

Prof. mr. sci. Marjan Hajnal

Predsjednik Centra humanističkog projektovanja slobodnog društva

Tel Aviv *

* NAPOMENA:

Sve pozitivno što je bivši predsjednik Hrvatske Stipe Mesić postigao na planu normalizacije odnosa između Izraela i Hrvatske, vi ste svojom doktrinarnom dosljednošću NDH-zijskom nacizmu pretvorili u prah. I to će vam se obiti o glavu, kao i svima uz vas koji izjednačavate „diktatora“ pod čijom komandom, upamtite, radi suštinske razlike imeđu borbe ustaša i partizana, ovi drugi, PARTIZANI NIKADA NISU UBIJALI DJECU, TRUDNICE, STARCE… Grešaka je bilo, pokoja zloupotreba i prekoračenje ovlaštenja (koji su dosljedno i sankcionirani), ali, ne u sistematskoj formi, kao što su ustaše ubijali pod okriljem sistematski provođene ideologije katoličko-krstaškog istrebljenja, izraženog formulom PPP – pobiti, protjerati, pokrstiti. Parafrazirao bih riječi Stipe Mesića: Niko od ustaških čuvara u jasenovačkim logorima nije bio nevin, ali su svi stradali sužnji tih logora bili nevini.

Kao Bosanac, a ako vam se tako više sviđa, mada se nikada tako nisam izjašnjavao, a mogao bih biti Hrvat po očevoj liniji jer je rođen u Hrvatskoj, upotrijebiću riječ koju ste sigurno čuli – utuviti – utuvite u tu svoju glavu ove riječi: Titovi partizani zastupali su, branili i odbranili humanu civilizaciju. A vi se preodjenite da vas niko ne prepozna i idite u Jasenovački muzej pa iz onog sačuvanog dijela dokumenata, krišom, da vas vaši saveznici ne zapaze, čitajte o zvjerstvima Maksa Luburića, Ljube Miloša, Jure Francetića… Ako je još imalo ljudskosti ostalo u vama, shvatićete. Ali, plašim se… da je prošlo vrijeme prirodne ljepote i da je sa svojim hembotima i bezemocionalnim hibridima svijet u svoje sfere izopačenosti povukao i Hrvatsku. Opredijelite se, ako nije prekasno. Ne zaboravite da Ivan Goran Kovačić, braća Ribar, Stipe Filipović i mnogi drugi borci protiv fašizma nisu poginuli uzalud, da jedan Vladimir Nazor nije tek tako pod stare dane zamijenio udoban gradski život za ambijent kiša i snijega, po šumama i gorama naše zemlje ponosne… Nje je bilo i biti će je, preživjela je i gore, pa će i ovaj hudi čas. Po njenom Ustavu – nema kapitulacije, niko je nema pravo potpisati. A veleizdajnicima svega što je ljudsko sudit će i nebo i narod.

SF-SN!