Tomašević: Treći entitet uspostavljen u FBiH ne vodi jednakopravnosti Hrvata u BiH

Ovo je u razgovoru za Vijesti.ba istakao glavni tajnik biskupske konferencije BiH i svećenik Vrhbosanske nadbiskupije Ivo Tomašević.

VIJESTI.BA: Pojam “federalizacija BiH” sve je zastupljeniji u javnom prostoru naše države, a svjedoci smo da je to slučaj i u evropskim institucijama. Prema Vašem tumačenju, šta uopšte ovaj pojam podrazumijeva?

TOMAŠEVIĆ: Prije svega želim podsjetiti da sam katolički svećenik i da nisam stručnjak za područje politike ili unutarnjeg uređenje države. Također napominjem da ni članovi Biskupske konferencije BiH ne žele biti oni koji će političare ili ljude uopće podučavati političkim rješenjima jer to nije njihovo poslanje. Oni jesu i žele biti učitelji vjere. Međutim, bili smo svjedoci u vrijeme rata, a to je velikim dijelom nastavljeno i u poraću, da su ljudi, željni vlasti i svega onoga što uz vlast ide, zatrovali srca mnogih osoba u ovoj našoj lijepoj i Bogom danoj zemlji upravo idejama povezanim uz politiku i politička rješenja te da je to bilo uzrokom brojnih zločina i tzv. etničkog čišćenja.

Podsjećam da su biskupi odmah upozorili da je sporazumom u Daytonu „potvrđeno i ovlašteno etničko čišćenje i pravo jačega“ i da su u istu razinu stavljeni žrtva i agresor. Zato je nužno krenuti putem ispravljanja, a ne ozakonjenja nepravdi i etničkog čišćenja i prema traženju takvog unutarnjeg rješenja kojim će se u najvećoj mogućoj mjeri ostvariti jednakopravnost sva tri konstitutivna naroda i jednakopravnost svih građana u svakom dijelu Bosne i Hercegovine.

Hoće li to na najbolji način omogućiti federalizacija ili neki drugi način, o tome bi trebali razgovarati ljude struke te kroz otvoreni dijalog iznositi argumente za i protiv. Dijalog je sigurno najbolji način, ali taj dijalog mora biti utemeljen na jednakopravnosti i poštivanju svih ljudskih prava i sloboda svakog čovjeka u ovoj zemlji kao i na želji da se isprave brojne ratne i poratne nepravde. Duboko sam uvjeren da je to najbolji put ne samo za hrvatski nego i za sve narode i za sve ljude u ovoj zemlji.

VIJESTI.BA: Najglasniji zagovornici koncepta federalizacije u BiH su HDZ BiH i prvi čovjek ove političke partije Dragan Čović. Analitičari tvrde da politička elita predvođena Čovićem federalizaciju BiH posmatra kao stvaranje političkog prostora pod hrvatskom kontrolom unutar BiH. Je li treći entitet model za rješavanje nacionalnog pitanja Hrvata u BiH?

TOMAŠEVIĆ: Rat i poraće sa svojim strašnim posljedicama – gubitkom tisuća života i progonom stotina tisuća ljudi s njihovih ognjišta te odlaskom velikog broja posebno mladih ljudi posljednjih godina – jasno pokazuju da unutarnje uređenje Bosne i Hercegovine koje je utemeljeno samo na etničkom principu vodi prema daljnjem ozakonjenju nepravde te omogućuje da na vlast dolaze ljudi koristeći naše razlike, a ne nudeći i ostvarujući programe koji bi vodili jednakopravnosti i boljitku svih u ovoj zemlji.

Biskupi su, uz pomoć ljudi struke, ponudili jedno od mogućih rješenja koje ne bi bilo utemeljeno samo na etničkom principu, ali koje bi omogućilo ostvarenje jednakopravnosti sva tri konstitutivna naroda i svih građana u svakom dijelu BiH. To je jedno od mogućih rješenja. Dugogodišnja gotovo potpuna odsutnost zauzimanja većine najviših hrvatskih predstavnika vlasti u BiH za Hrvate u entitetu RS kao i za Hrvate u F BiH tamo gdje su manje brojni već godinama jasno pokazuje da tzv. treći entitet uspostavljen od manjeg dijela F BiH nije rješenje koje bi omogućilo jednakopravnost Hrvata u BiH unutar hrvatskog korpusa u BiH, a to isto vrijedi, iako ne u istoj mjeri, i za druga dva naroda u BiH. A gdje su tek prava onih koji ne pripadaju nijednom od ova tri konstitutivna naroda?

VIJESTI.BA: Upravno je treći entitet, između ostalog, bio tema posljednje sjednice Hrvatskog narodnog sabora (HNS). Sa ličnog, ali i stanovišta Katoličke crkve, kako komentarišete poruku sa sjednice HNS-a da je treći entitet trajno opredjeljenje Hrvata u BiH?

TOMAŠEVIĆ: Je li na tom zasjedanju ili na bilo kojem ranijem zasjedanju ponuđena bilo koja druga opcija? Je li ikada razmatran npr. prijedlog Biskupske konferencije BiH? Je li uopće na razini hrvatskog korpusa u BiH otvoren dijalog na tu prevažnu temu? Jesu li uopće pozivani oni koji drugačije misle? Kako bi za tu opciju mogli biti oni Hrvati, a riječ je o desetinama tisuća, koji ne žive na tom zamišljenom području kada bi takvim rješenjem Hrvati s određenih područja malog dijela BiH uzeli samo za sebe sva prava koja pripadaju svim Hrvatima u cijeloj BiH među kojima su i prava desetina tisuća onih koji su prognani i onih koji bi se željeli vratiti? Osim toga, jesu li ta prava više potrebna za opstanak i za ostvarenje jednakopravnosti onim Hrvatima na teritoriju gdje su većina nego onim Hrvatima koji žive na teritoriju gdje su manje brojni?

Jednako pitanje, iako ne u istoj mjeri, vrijedi i za druga dva naroda. A temeljno pitanje jest, je li to pravedno? Rat i poraće vrlo jasno pokazuje da to ne vodi ka ispravljanju nego daljnjem ozakonjenju nepravde i da treba tražiti rješenje koje neće biti utemeljeno samo na etničkom principu iako treba itekako voditi računa o očuvanju nacionalnog identiteta svakog naroda. Iz brojnih istupa i izjava Biskupske konferencije BiH kao i iz njihovog prijedloga unutarnjeg uređenja sasvim je jasno da se biskupi zalažu za takvo unutarnje uređenje koje će biti utemeljeno na pravdi te omogućiti ispravljanje nepravde i jednakopravnost sva tri naroda i svakog čovjeka u svakom dijelu BiH.

VIJESTI.BA: U priči o federalizaciji BiH i trećem entitetu insistira se na tome da bi on obuhvatao isključivo dijelove FBiH, dok bi RS ostala netaknuta. Čuli smo izjave da bi, recimo, u taj prostor ušao samo federalni dio Posavine?

TOMAŠEVIĆ: Podsjećam da su biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u svom Otvorenom pismu potpisnicima i svjedocima Daytonskog sporazuma od 8. prosinca 1995. jasno zatražili „da se etnička čišćenja na području Bosne i Hercegovine ne ozakone nego isprave“ i „da se svi prognanici mogu vratiti u svoje domove uz puno osiguranje jednakih prava na njihov ljudski, nacionalni i vjerski identitet“. Također su zapitali, „tko može biti ovlašten da potpiše sporazum po kojem se prostori većinskog stanovništva bosanske Posavine prepuštaju vlasti manjinskog stanovništva?“. Ipak je to potpisano uz obrazloženje da bi se zaustavio rat i stvorile pretpostavke za traženje pravednog rješenja u miru. Rat je prestao prije više od 20 godina.

Moje pitanje, a vjerujem da nije samo moje, jest, tko je ovlašten potpisati da najveći dio Bosne i Hercegovine ne pripada i hrvatskom narodu? Zar je pravedno da samo dio mog hrvatskog naroda u BiH, pa makar bio to i većinski dio na malom prostoru BiH, samo za sebe uzme svu vlast koja pripada cijelom hrvatskom korpusu u BiH? Zar taj dio mog hrvatskog naroda, kojeg volim svim srcem, može zatvoriti oči pred činjenicom progona stotina tisuća njihovih sunarodnjaka, ali i drugih ljudi s njihovih ognjišta? Zar to može biti dobro i zar to može biti blagoslov za narod? A sve to vrijedi, u različitoj mjeri, i za druga dva naroda u BiH kao i za sve građane ove zemlje.

Ja ne želim, a vjerujem da je to stav većine ne samo mog hrvatskog naroda nego i svakog naroda u BiH, da moj narod ili bilo koji drugi narod ili bilo koji čovjek bude nepravedan prema drugom narodu ili drugom čovjeku ili da uzme samo za sebe ono što pripada i drugome. Pravda je temelj mira, a sebeljublje nikad nije vodilo dobru na bilo kojoj razini.

VIJESTI.BA: Dio hrvatske političke elite u BiH kaže da je treći entitet trajno opredjeljenje Hrvata našeoj državi, a Vi tvrdite da bi on dodatno legalizovao etničko čišćenje u BiH. Otkuda tako različiti, dijametralno suprotni, stavovi Katoličke crkve i vodećih političkih predstavnika Hrvata u BiH?

TOMAŠEVIĆ: Crkva se ne odriče ni jednog dijela Bosne i Hercegovine i nastoji uvijek pokazati posebnu ljubav prema članovima svoje zajednice tamo gdje su manje brojni. Brojni svećenici, redovnici i redovnice sa svojim biskupima, poglavarima i poglavaricama ostali su i tijekom rata na mnogim mjestima unatoč opasnosti, a velik broj vratio se nakon rata u prognane i razorene župe gdje god je to bilo moguće. Svećenici pohađaju i okupljaju svoje vjernike npr. i u Foči, Goraždu, Srebrenici, Višegradu, Bijeljini… Biskupi su, uz suradnju franjevačkih provincijala, pokrenuli međudekanske susrete na razini Bosne i Hercegovine u želji da dođe do snažnijeg povezivanja i međusobne potpore onih dekanata i župa gdje su katolici brojniji s onima gdje su manje brojni. U tom duhu pokrenuta je međusobna, makar i skromna materijalna potpora od koje je puno važnija međusobna povezanost i stvaranje zajedništva.

Duboko sam uvjeren da je to dobar smjer hrvatskim predstavnicima vlasti koji u većini godinama ne poduzimaju gotovo ništa ne ispravljanju nepravdi prema Hrvatima ni u RS, ali ni u velikom dijelu F BiH. Zar ne bi bilo za očekivati da se npr. na nedavnom susretu predstavnika dviju najjačih stranaka u hrvatskom i srpskom narodu u BiH razgovara ponajprije o stanju Hrvata u RS i o stanju Srba u F BiH odnosno tamo gdje hrvatski predstavnici imaju većinsku vlast kao i o povratku tolikog broja prognanih ljudi? Koliko je meni poznato, ni tada kao ni toliko puta prije to uopće već godinama nije tema? Zar je to u redu?

Razgovarala: Nevena Ćosić

vijesti.ba/visoko.ba