Prije tačno 23 godine, 20. juna 1992. godine, nakon prethodnih borbenih dejstava diljem Bosne i Hercegovine, u kojima su se formirali prve odbrambene jedinice buduće Armije RBiH, od ljudi koji su branili svoja ognjišta, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, na čelu sa rahmetli Alijom Izetbegovićem proglasilo je ratno stanje, opću mobilizaciju i radnu obavezu za sve vojno i radno sposobne građane Bosne i Hercegovine, a kao agresori u tom trenutku imenovani su Srbija, Crna Gora, bivša Jugoslovenska narodna armija i ekstremisti SDS-a, koji su predvodili srbo-četničke paravojne formacije.

Iako je rat u Bosni i Hercegovini već odranije bio prećutno proglašen među stanovništvom i iako je odnio mnoge žrtve do data, te donio mnoge vojne sukobe slabo ili gotovo nikako naoružanih odbrambenih jedinica BiH, Predsjedništvo je tek 20. juna 1992. odlučilo ozvaničiti ratno stanje. Rat, koji se još često naziva i Agresija na BiH ili Građanski rat u BiH, općeprihvaćeni je naziv za međunarodni vojni sukob na području BiH. Trajao je od 6. aprila 1992. godine do 14. decembra 1995. godine, nakon čega je, 21. novembra 1995. godine potpisan Dejtonski mirovni sporazum koji je označio kraj rata.

Bosna i Hercegovina je tokom prošlog desetljeća podigla optužnicu protiv Srbije i Crne Gore, a Međunarodni sud pravde je zaključio 21. februara 2007. godine da je ovaj rat imao međunarodni karakter, te da nije bio unutardržavni, građanski sukob.

Pretpostavlja se da je, u gotovo četiri godine rata, stradalo između stotinu i dvije stotine hiljada ljudi, a preko dva miliona njih je raseljeno.

Sam rat je uzrokovan kombinacijom opće političke, društvene i sigurnosne krize, te stvaranjem nacionalističkih pokreta na području bivše SFR Jugoslavije, zbog čega su ranije izbili ratni sukobi u Sloveniji i Hrvatskoj, a poslije rata u BiH vođen je rat i Kosovu.

Zvanični početak rata, 20. juna, u Visokom

U Visokom je, tokom 20. juna 1992. godine izvedena jedna od najvećih i najopsežnijih akcija razoružavanja paravojnih i vojnih snaga agresora, na putnoj komunikaciji Visoko-Zimča-Moštre-Kakanj, u kojoj su učestvovali članovi Općinskog štaba Visoko i članovi Teritorijalne odbrane BiH.

Akcija je nastupila nakon, prethodno izvedenih, dvomjesečnih pregovora koji nisu urodili plodom, te su pripadnici Teritorijalne odbrane BiH razoružali dio agresorskih jedinica, dok je glavnina paravojnih formacija, sa pješadijskim naoružanjem i civilnim, srpskim stanovništvo izbjegla, okolnim putevima, u Ilijaš. Srpsko stanovništvo Donje Zimče nije željelo iseljavanje – predalo je oružje i ostalo da živi u svojim kućama.

Važno je napomenuti da su ove paravojne i vojne snage agresora do tog trenutka držale u blokadi oko 30% općine Visoko.

Prilikom akcije jedan vojnik je poginuo, a 3 su teže ranjena. Zaplijenjena je značajna količina naoružanja i municije: 120 pušaka i pištolja, 350 mina 82 mm i druge municije i vojne opreme.

Jedinice neprijatelja su imale 17 poginulih i 50 zarobljenih vojnika.

Manifestacija “Visoko – Sjećanje na 20. juni 1992. godine”

Svake godine u Visokom se, tradicionalno, obilježava ovaj datum prigodnom manifestacijom, kojom se bivši borci prisjećaju ratnih dejstava ovog dana, kada je Visoko odnijelo veliku pobjedu, riješivši se neprijatelja iz pozadinskih dijelova, prilikom čega se težište rata u Visokom premjestilo na linije okrenute ka glavnom gradu Sarajevu, kako bi se pomoglo u deblokadi grada.

Ovogodišnje obilježavanje ovog važnog datuma i događaja odvijati će se pod nazivom:

6. Tradicionalna memorijalna sportsko-kulturno-obrazovna manifestacija: Visoko – “Sjećanje na 20. juni ‘92.”