Zulfikar Filandra: Imperativ je raditi što više iako je atmosfera u BiH kastrirajuća

Mladi sarajevski reditelj Zulfikar Filandra je bez unaprijed osiguranih finansijskih sredstava, ali s mnogo entuzijazma i hrabrosti uspješno realizovao nekoliko projekata. Posljednji u nizu je dugometražni eksperimentalni film “Minotaur” za koji je prije dva mjeseca pokrenuo IndiGoGo kampanju.
Film “Minotaur” je koprodukcija filmske kuće “Kolumbija” iz Sarajeva i “Experimental Film Society” iz Dublina (Irska), a Filandri je trebalo 2.500 eura da završi film.

“Kampanja prikupljanja sredstava za film ‘Minotaur’ je prošla veoma dobro. Došli smo do 125 posto od originalnog iznosa koji smo tražili, dobili smo 99 donacija iz ukupno 25 država. Divan je osjećaj što su neki stvarni ljudi širom svijeta zainteresirani i voljni da podrže i vjeruju u moj film”, rekao je.

Nije prvi put da ovaj mladi reditelj, u cilju stvaranja novih vrijednosti na kulturnoj sceni našeg grada i države, bez unaprijed osigurane finansijske podrške pokreće projekte. U tome, smatra, nema ništa čudno.

“Imperativ je bio raditi što više i u saradnji s različitim ljudima i ekipama te time stjecati životno i profesionalno iskustvo, upoznavati sopstvenu sredinu i proživljavati kako stvari i funkcionišu i završavaju kod nas. Logičan korak dalje je što više raditi samostalno i raditi fokusiranije”, pojasnio je.

Ipak, priznaje da nije lako izboriti se za svoje mjesto na bh. filmskoj sceni i da je na putu do konačnog cilja mnogo prepreka.

“Moja prva reakcija na izraz ‘izboriti se za svoje mjesto pod suncem’ je nemoguće je ili skoro pa nemoguće. Čini mi se da primjeri mladih umjetnika u posljednjih deset ili čak petnaest godina iz naše sredine to i potvrđuju. Izgleda da je nemoguće ostati živjeti ovdje, a imati i stabilnu i umjetnički zanimljivu karijeru, imati i umjetnički razvoj i očuvan umjetnički integritet. Atmosfera ove društvene sredine je kastrirajuća i obeshrabrujuća u svojoj ukupnosti, u vezi s tim se ne može puno uraditi, osim ne obazirati se, sistem finansiranja umjetnosti je nepošten i netransparentan – u vezi s tim se nešto ipak može uraditi. Treći element koji je potreban da bi se izbjegle sve navedene opasnosti, a ipak ostalo živjeti ovdje je velika doza samouvjerenosti, vjere u samog sebe, i jedna zdrava doza bezobrazluka”, poručio je.

U međuvremenu naš sagovornik nastavlja vrijedno raditi i otkriva nam da paralelno sa završavanjem filma “Minotaur” priprema i svoj prvi igrani dugometražni film “Shipbuilding”.

“Taj film treba biti dosta skuplji od ‘Minotaura’ tako da je dolazak do sredstava dug i spor proces. Osim toga, okupira me biografija Antuna Branka Šimića, počeo sam pripremati izložbu selekcije svojih fotografija s Instagrama na kojem skoro svakodnevno objavljujem nešto već četiri godine te prolazim kroz arhiv svojih pisanja. Počeo sam pisati sa 16 godina, a sada, pod utiskom ‘Minotaura’, pokušavam vidjeti može li se od toga sastaviti nešto vrijedno objavljivanja”, rekao je Filandra na kraju razgovora.