Znate li zašto se uopće kiti bor za Božić?

Prva stvar na koju mnogi pomisle na spomen Božića jest kićenje božićnog drvca i pokloni koje će se naći ispod bora.

Božićni pokloni usko su povezani s kršćanskim događajem rođenja Isusa, dana na koji je Isus primio poklone od sveta tri kralja, a koji se do danas slavi kao Božić.

Za razliku od tradicije božićnog darivanja za koju je jasno kako je preuzeta iz Biblije, shvaćanja zašto kitimo božićno drvce ostala su nerazjašnjenja do danas. Postoji nekoliko teorija i mitova o tome kada i kako je započeo ovaj običaj te zbog čega ga je usvojila Katolička crkve kao dio slavljenja Isusova rođenja.

Iako ne postoji direktna poveznica između božićnog drvca i kršćanstva, drvce, tačnije bor, zapravo predstavlja vezu između Boga i čovjeka, a kiteći ga vjernici Bogu odaju počast, što se često smatra usvojenom poganskom tradicijom ukrašavanja i štovanja zimzelenog drveća za vrijeme zimskog solsticija.

Također, drvce predstavlja i čovjekovu prolaznost. Ljudi i drvce puštaju korijenje i dižu se u zrak, ali ljudski život je baš poput drvca prolazan. Kršćanstvo je prihvatilo bor jer je zimzeleno drveće ravnije pa je time i simbolika veća. Ipak ova teorija ne objašnjava u potpunosti zbog čega se kiti bor.

Vjeruje se kako su ukrašavanje božićnog drvca započeli luterani u Njemačkoj u 16. stoljeću, a potom se taj običaj proširio ostatkom svijeta.

Iako se u početku drvce kitilo plodovima i papirom, s vremenom su se ukrasi mijenjali, a pojavom konzumerizma važnost bogato okićenog božićnog drvca poprimilo je veće razmjere i zadobilo simpatije sljedbenika i u nekršćanskim zemljama.

Iako brojni vjernici širom svijeta prakticiraju kićenje bora kao neizbježan običaj za badnju večer, domovina ove božićne tradicije nije još uvijek poznata.

Jedna od legendi govori o engleskom propovjedniku koji je u 7. stoljeću došao u Njemačku propovijedati i naviještati Evanđelje. Kako bi na najbolji način protumačio jedinstvo Svetoga Trojstva, koristio je sortu sjeverne bijele jele trokutastog oblika koja je simbolizirala Trojstvo. Obraćeni su pogani štovali to stablo, a dotad su vjerovali da je to jedna vrsta hrasta.

Druga legenda govori da je sam Martin Luther ukrasio božićno drvce početkom 16. stoljeća svjećicama, dok je u srednjem vijeku u nekim dijelovima Evrope postojao običaj priređivanja predstave o raju u crkvama za vrijeme Božića, tokom koje bi se na stablo vješale jabuke kao simbol spoznaje dobra i zla prema biblijskoj priči o Adamu i Evi.

Visoko.co.ba/klix.ba