Brazilski su orasi poznati kao broj 1 izbor selena, važnog nutrijenta neophodnog za pravilno funkcionisanje organizma. Ipak, baš kao i sa svime što nam je priroda dala, i sa brazilskim orasima treba oprezno.
I iako su izuzetno ukusni i dosta ljudi ih svrstava u rang s ostalim koštunjavog voćem i omiljenim grickalicama poput badema, lješnika ili indijskih oraščića, brazilski orasi su ipak nešto drugo.
Brazilski orasi sadrže veliku količinu selena, esencijalnog minerala koji se nalazi u tragovima u organizmu.
Selen je esencijalni element u tragovima koji igra važnu ulogu u pomoći tijelu da se odbrani od upala i služi kao antioksidans, naročito u kombinaciji sa vitaminom E, tako što hvata tzv. slobodne radikale. Selen je posebno važan za funkcionisanje štitne žlijezde.
Zapravo, samo jedan brazilski orah sadrži u prosjeku 90 mcg selena, što je skoro dva puta više od preporučene dnevne doze za održavanje potreba organizma. U jednoj porciji brazilskih oraha (šest do osam polodova) nalazi se nevjerovatnih 777 posto dnevnih potreba selena.
Nutricionisti preporučuju da se brazilski orasi jedu umjereno i definitivno obrati pažnja na količinu.
Ukoliko ih jedete često i u većim količinama, rizikujete pojavu toksičnosti selenom, koja može dovesti do opadanja kose, gastrointestinalnih tegoba, neoroloških problema, vrtoglavica, pa čak i srčanog udara i otkazivanja bubrega.
“Zadržite se na jednoj porciji brazilskih oraha sedmično ili pak uzimite jedan ili dva oraha dnevno nekoliko puta u toku sedmice”, kaže nutricionistica Jessica Cording.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.
