Zenica: Kako izgleda život iza zidina najstarijeg i najpoznatijeg zatvora u BiH

Sagrađen je još za vrijeme austrougarske vladavine, izvan gradskog jezgra, ali kako je rastao grad, tako je u svoje okrilje primio i zatvor, koji je postao jedan od simbola Zenice.

Unutar zidina visine od četiri do pet metara, nalazi se šest od ukupno osam paviljona, u kojima trenutno oko 760 osuđenika izdržava zatvorske kazne. “Leže” najviše zbog imovinskih delikata i ubistava, a dvije trećine njih su povratnici.

U historiji ustanove nerijetko se dešavalo da neko u zatvor dođe zbog lakšeg krivičnog djela, pa da unutra počini teško krivično djelo. Najčešće je to nanošenje teških povreda u zatvorskoj tuči, a prije tri godine zabilježen je i slučaj nanošenja povreda koje su završile smrću.

Izađu gori

Ekipa Faktora boravila je u ovom, popularno nazvanom, bosanskom “Alcatrazu”, gdje su nas dočekali pomoćnici direktora Redžo Kahrić i Samir Delić, koji su nas upoznali s načinom funkcioniranja jedne ovakve složene ustanove. Oni su nam pojasnili da je izvršenje kazne u zeničkom KPZ-u skupno. Osuđenici najveći dio vremena provode s drugim zatvorenicima, pa nerijetko iz zatvora izađu “gori“ nego što su ušli, jer slušaju iskusnije i “peku zanat”.

Zatvorenicima je ovdje određeno kad ustaju, jedu, kupaju se…, to nikome nije drago, ali bez takvog načina rada, kažu naši sagovornici, ovakva ustanova ne bi mogla funkcionirati.

Najveći broj zatvorenika, njih oko 360, smješteno je u Prvom paviljonu, koji je ujedno i najveća i najstarija zgrada. Njeno prizemlje je “rezervirano” za starije osuđenike, a ima ih i koji su zagazili u osmu deceniju života.

Ovdje zatičemo 75-godišnjeg Radojka Pećanca iz Drvara, osuđenog na 10 godina robije i obavezno liječenje od alkohola, jer je u maju 2010. godine ispred samačkog hotela u Drvaru, gdje je stanovao, ubio komšiju Jovicu Kukolja (53).

Nakon svađe, on je Kukolju zadao dva udarca nožem u grudni koš, od kojih je jedan bio u srce. Obojica su bili pijani, a prije ubistva su duže vrijeme bili u lošim odnosima. Danas Radojko izgleda kao i bilo koji starac kojeg možete sresti na ulici. Kaže da mu nije ostalo mnogo do izlaska iz zatvora – manje od dvije godine.

– Tebe odavde mogu samo na leđima iznijeti – dobacuje mu zatvorenik iz susjedne sobe, uz salve smijeha drugih osuđenika.

U holu zatičemo još jednog osuđenog ubicu. Mirzet Keranović (51) iz Bihaća izdržava kaznu od 17 godina i dva mjeseca, zbog dva ubistva. Na slobodi bi se trebao naći za dvije godine i deset mjeseci. Na naše pitanje ima li neki nadimak, odgovara potvrdno.

– Krajiški Rambo – mangupski nam kaže, držeći obje ruke u džepovima.

Rambo: Ja nož ne nosim!

Prvo ubistvo Mirzet, za kojeg kažu da je “duša od čovjeka dok ne popije” počinio je 2001. godine. Radilo se, kaže, o kafanskoj tuči, koja se otela kontroli. Nakon toga je završio u istom ovom zatvoru. Zbog dobrog vladanja 2005. godine biva pušten na dopust. Prvog dana na slobodi počinio je drugo ubistvo. Žrtva je bio upravo njegov poznanik iz KPZ-a Jovica Grujić (43) iz Drvara. Pitali smo Mirzeta kako je počinio ubistvo.

– Čakijom. Ja nož ne nosim – kazao nam je, gotovo uvrijeđenim tonom.

Zdesna od Prvog, nalazi se Četvrti, najčuvaniji paviljon. U njemu su uglavnom smješteni zatvorenici osuđeni na dugotrajni zatvor, te oni koji iz određenih razloga treba da budu pod strožijim nadzorom. Ovaj paviljon od ostatka zatvora odvojen je i neprozirnom, limenom ogradom.

Turković primjeran

Ovdje svoju kaznu od 40 godina zatvora izdržava i Zijad Turković, osuđeni vođa kriminalne organizacije čiji su članovi dobili ukupno 95 godina zatvora zbog ubistava, milionske pljačke, pranja novca, proizvodnje i prometa droga… U vrijeme naše posjete, stražari su Turkovića s lisicama na rukama odveli u prostor za posjete.

Od zatvorskih službenika koji su pratili našu ekipu sve vrijeme boravka u KPZ-u, saznajemo da je Turković, poznat po incidentima za vrijeme boravka u Pritvorskoj jedinici Suda BiH, jedan od primjerenijih zatvorenika ovdje.

Trenutno je u klasifikacionoj grupi A, u kojoj su zatvorenici s najboljim ponašanjem. Inače, postoje tri. Osobe promjenjivog ponašanja su u grupi B, dok su oni najgori u grupi C. U zavisnosti kojoj grupi pripadaju, određuju im se zatvorske pogodonosti.

Unutrašnjost najstrožije čuvanog paviljona u zeničkom KPZ-u 

U istom paviljonu smješten je i jedan od najpoznatijih osuđenika ovdje – Edin Buljubašić. On je zbog četverostrukog ubistva osuđen na dvije zatvorske kazne, koje mu još nisu objedinjene, tako da ukupno ima 54 godine zatvora.

On je ubio oca, suprugu, snahu i portira. Tokom boravka u zatvoru oženio se i napisao autobiografsku knjigu pod nazivom “Kako sam ubio oca”. U međuvremenu ga je i Sud BiH nepravomoćno osudio za ratni zločin, te će mu vjerovatno, nakon što i ta kazna postane pravomoćna, biti izrečena jedinstvena kazna.

Iznad Četvrtog paviljona smješten je zatvorski vešeraj. Tu zatičemo Adnana Kovačevića, osuđenog na 11 godina zatvora. On je u KPZ-u od 2012. godine. Uzrok za sve Adnanove probleme u životu je, kaže, droga, zbog čije proizvodnje i prometa je osuđen, ali i zbog razbojništva, koje je također počinio kako bi došao do novca za drogu.

– Uletio sam naoružan i s fantomkom u prodavnicu i uzeo pazar – kaže nam Adnan, sliježući ramenima.

Sa 17 godina je, kaže, prvi put bio u komuni na odvikavanju od droge.

Kovačević: Tražim curu

– Sa sedam godina dodijeljen sam hranitelju narkomanu na staranje – povjerava nam se Adnan, koji kaže da nema nikog od rodbine “vani” i da je beskućnik.

Volio bi, kaže, upoznati neku djevojku, koja bi mu mogla dolaziti u posjete ili se dopisivati s njim.

– Nije bitno kakva je. Samo nek je iskrena. I da je svjesna da sam beskućnik. Ne nudim ništa, ali i ne tražim ništa – kaže Adnan, koji zbog činjenice da nema porodicu vani, ne može izlaziti ni na dopuste vikendom.

Kaže da radi, prima plaću, a i vrijeme mu brže prolazi.

– Ovdje te više i cijene kad radiš. U početku sam svašta radio, kradom se drogirao, sad sam na metadonu, pa vidjet ćemo – kaže Adnan, koji bi KPZ trebao napustiti 2023.

U vešeraju radi i Nurija Halilović iz Tuzle, kojeg, zbog omanjeg rasta i specifične tjelesne građe svi zovu Bruce Lee. Zbog razbojništva je osuđen na sedam godina i deset mjeseci. Sedam mjeseci do kraja izdržavanja kazne bio je na prekidu i tad je počinio krađu, zbog koje je ponovo uhapšen. Provalio, kaže, u trafiku i ukrao – Milka čokolade.

– Nisam imao para da dijetu kupim čokoladu i eto – kaže nam zenički Bruce Lee, koji je tu krađu platio s još pet mjeseci zatvora.

Na molbu našeg fotoreportera da nam pokaže neki svoj karate potez, odgovara da “ne može on to uslikati kako on to brzo izvede”. Ipak, nakon kraćeg ubjeđivanja pristao je i s gotovo dječijim sjajem u očima, pokazao nam svoje umijeće u karateu.

Bruce Lee: Toliko sam brz da me ne možeš uslikati

Pored vešeraja nalazi se i pekara koja potpuno zadovoljava potrebe zatvora, u kojoj također rade zatvorenici. Rad, koji nije obavezan, i za koji primaju plaću od oko 200 KM, osuđenici mogu obavljati i u livnici ili na jednom od poljoprivrednih dobara, gdje se priozvode povrće, voće, uzgajaju pilići i junad. Zatvor ima i svoju klaonicu, odakle se jednim dijelom snabdijeva zatvorska kuhinja.

Ubistva i silovanja

Nakon industrijskog dijela, gdje zatičemo još zatvorenika na poslu, koji nemaju ništa protiv fotografiranja, ali nisu raspoloženi za priču, obilazimo Centar za kulturno-zabavni život.

Ovdje se, između ostalog, nalazi biblioteka sa 11.000 naslova, ali i svim brojevima Službenih listova u posljednjih 15 godina. Zatvorenici ovdje mogu završiti i osnovnu školu ili zanat, kurs informatike, a u okviru okupacione terapije tu su i sportske, naučne i kulturno-zabavne sekcije.

U okviru zatvora su i tri mesdžida, te po dvije pravoslavne i katoličke kapele, tako da ni vjerski život zatvorenika ne trpi. Kaznu maloljetničkog zatvora trenutno izdržava sedam osuđenih osoba, koje su potpuno odvojene od ostalih zatvorenika i nalaze se u zasebnom paviljonu. Razgovor s njima nije nam dopušten, ali saznajemo da su ovdje zbog ubistava, silovanja…

U maloljetničkom paviljonu nema fotografiranja 

Ranije je, saznajemo, bilo više povratnika, a sad su to uglavnom mladići koji imaju od godinu do 10 godina maksimalno kazne zatvora. Trenutno se u zeničkom zatvoru nalazi samo jedna osoba koja ima 17 godina, svi ostali su djelo počinili kao maloljetni, ali su već ušli u punoljetstvo.

Izvan zida su dva paviljona, u kojima su smještene osobe koje se duže vremena ponašaju u skladu s kućnim redom, nemaju disciplinskih prekršaja, ne narušavaju pravila kućnog reda. Takve osobe dugo se posmatraju i prate, a nakon što odsluže najmanje trećinu kazne, mogu biti smješteni u jedan od vanjskih paviljona. Da bi se našli na slobodi, dovoljno je da preskoče ogradu.

Nemoguće razbiti klanove

Postojanje određenih klanova u zatvoru zatvorenog tipa nemoguće je izbjeći. Uvijek ih je bilo i uvijek će postojati, jer ljudi, generalno, dolaze s određenih teritorija i povezani su u grupe.

– Prije smo imali sukobe, dva osuđenika se potuku “jedan na jedan” zbog nekog ličnog sukoba. Danas imate sarajevsku grupaciju, imate tuzlansku i slično. To su lagano povezane grupe, koje ne moraju biti strogo hijerarhijske. Dovoljno je da jedan od ključnih ljudi iz, naprimjer, tuzlanske grupe, koji iz nekog razloga želi negdje nešto napraviti, napravi pritisak grupe na nekog ko se tom pritisku ne može oduprijeti. On će nekog s područja tuzlanske regije instrumentalizirati, da nekog udari, izbode i slično, da on ne bi snosio posljedice. To je nemoguće razbiti – kažu naši sagovornici.

Forenzika – neželjeno dijete KPZ-a

Dio zatvora gdje se izdržavala kazna zatvora za psihičke bolesnike, uz liječenje i maksimalno čuvanje, takozvana Forenzika, problem je naslijeđen još iz prošle države. To je “vruć krompir” ili “neželjeno dijete” u KPZ-u.

Naime, osoblje KPZ-a, odnosno straža, tu je samo da ih proprati i osigura. Preodgajatelji iz zatvora nemaju ništa s njima, jer su oni pod nadzorom psihijatara, koji dolaze iz bolnice i koji odlučuju o tretmanima, da li će biti pušteni na vikend i slično.

Forenzika: “neželjeno dijete” KPZ-a

Iako su po Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija iz 1998. godine Ministarstvo zdravlja FBiH i ostali nadležni trebali u roku tri godine naći rješenje da se taj odjel potpuno izmjesti iz zatvora, to se ni do danas nije dogodilo. Jedino što se uspjelo u postratnom periodu jeste da se pacijenti, kojih je trenutno 16, iz neuvjetnog objekta u unutrašnjosti zatvora, izmjeste u drugi objekat bliže ogradi.

Droga u voću i katancima

Nema zatvora na svijetu u koji ne ulazi droga, pa tako ni zatvor u Zenici nije izuzetak. Tako je osoblje zatvora drogu pronalazilo u voću, povrću, pa čak i u katancima, uredno izbušenim, pa zatvorenim mesingom. Najzastupljeniji je ecstasy, ima nešto i marihuane, ali heroina ne toliko kao ranije, kad je znalo doći i do predoziranja osuđenika.

Pribor za drogiranje oduzet od osuđenika

Poseban problem su neuroleptici, kojim se zatvorenici faktički drogiraju na legalan način. Naime, propisanu ljekarsku terapiju osuđenici na razne načine sakrivaju, da bi je kasnije koristili kao platežno sredstvo. Zanimljiva skupina su i liječeni narkomani koji od ljekara dobijaju metadon, a u posljednje vrijeme se koristi i suboxon.

Iako im se terapija istuca i piju je s vodom, toliko su uvježbani da je jezikom uspiju sakriti negdje u ustima. Kasnije to izvade, sastružu, osuše i nakon nekoliko takvih uzimanja ponovo dobiju određenu masu kojom dalje trguju.

visoko.ba/direktno.ba