Završit ćemo započeto, samo je pitanje KADA?

Zamislite prvu situaciju: izađete iz zgrade, obuli ste štikle, osjećate se dobro i glava vam je visoko podignuta, a odjednom … TRAS! Pali ste, slomili petu štikle, uganuli ili, u najgorem slučaju, slomili nogu. Zašto? Pa zato što imamo divno urađene ceste i trotoare! Ko bi mogao i zamisliti da bi se to moglo dogoditi, kada se cesta KRPI svaka 2 mjeseca iznova i iznova? Suludo je pomisliti da se na visočkim cestama nalaze krateri, ne rupe, i da isti mogu naštetiti vašem fizičkom zdravlju.

Sada, zamislite drugu situaciju: vozite automobil, savjestan ste vozač koji vozi propisno, ne žurite i trudite se voziti tako da nikoga ne ugrozite. Odjednom, vaš automobil prelazi preko već pomenutih kratera i zatim BUM ! Vaše auto je pokvareno, iako su vam svi dijelovi uredu i ispravni, ali ne – nešto u vašem autu ne valja, ne daj Bože da je kriva cesta koja uopće ne liči na cestu, nego na stazu kojom je Hugo u dobroj staroj igrici skakutao i gubio živote.

I dok nadležne vlasti i odgovorni za UREDNO i SIGURNO održavanje puteva, glavnih i sporednih, naše općine sjede i rade ko zna šta, vi lomite cipele, noge, ruke; kvarite dijelove automobila, plaćate skupe popravke, a za to niko ne mari, jer to nije njihov vlastiti problem.

Bitno je da oni koji bi se trebali baviti ovim pitanjima nemaju ovakve probleme, a i kada ih imaju, građani plate popravke auta ili liječenje kod ljekara. Zapravo, da su većim dijelom tu, u Visokom, MOŽDA bi imali te probleme, a s obzirom da su neprestano na ”poslovnim” privatnim putovanjima, oni nemaju takve probleme i ne zanimaju ih oni koji imaju.

Bitna stavka jeste da se ceste konstantno krpe, izdvajaju velike količine novca iz budžeta, da je saobraćaj neprestano preusmjeren, prebukiran i zaustavljen, jer tako se daje slika da se u našoj općini nešto zapravo radi, da se nadležni trude da poboljšaju život stanovnika, uvjete na putevima, te sigurnost pješaka. I opet se moram vratiti na izbore, predizborne kampanje i sve što ide s tim jer dobili smo mnoga obećanja, od kojih su bolje ceste bile prioritet, te se na sva zvona pokazivalo kako su urađeni putevi koji ne vode nigdje. Sramota je lagati, nije moralno i nije uredu, a laž je izrečena više puta i duplo toliko puta ceste su zakrpljene jeftinim materijalima koji pod prvom kišom ili jačim suncem pucaju, lome se u stotine komadića i tako predstavljaju prijetnju po one koji će, na ovaj ili onaj način, preći preko njih.

Završit ćemo započeto, imat ćemo divno uređene parkove, divno osigurane ulice i šetališta, imat ćemo veći broj mjesta na kojima ćemo uživati i odmarati se, imat ćemo sve što ima jedan VELEGRAD. Imat ćemo i uređene trotoare za pješake, stazu za bicikliste, uređenu aleju, imat ćemo sigurne, cjelovite ceste, urađene istovremeno a ne u razmacima od po pola godine, ceste koje će biti pravljene od istih materijala, kvalitetne ceste.. sve ćemo imati, nadajte se! Završit ćemo započeto, samo je pitanje KADA?