Zabrinjava maloljetnička delinkvencija – ali nije dijete samo krivo

Maloljetnička delinkvencija i druga devijantna ponašanja maloljetnika nisu nova pojava, ali eskalacija tih ponašanja zabrinjava. Ranije su ostavljali manje posljedice na društvo i uspjevalo ih se staviti pod kontrolu. Činjenica je – rješavanje problema se nikada nije radilo sistemski. Nažalost, trenutno živimo u vremenu gdje se više pažnje posvećuje posljedicama, a ne uzroku malojetničke delinkvencije.

“Nismo je izliječili i onda se u adolescentnoj dobi, kada dolazi do pojave etiketiranja, kada dolazi do ispoljavanja nekih osobina ličnosti kod učenika koje prije nisu bile ispoljene, dolazi do tog naglog izražavanja delinkventnog ponašanja”, kazala je Fatima Jupić, profesorica psihologije i pedagogije u tuzlanskoj Gimnaziji Ismet Mujezinović.

A kada se zagrebe ispod površine, simptomatično je da maloljetnike sklone nasilnom ponašanju u većini slučajeva veže jedno – porodica. Sve što ih tišti u njihovim najbližim odnosima za vrijeme odrastanja ispoljava se na njihovo ponašanje van kuće.

“Nije ono samo krivo. Dijete je dijete i došlo je na ovaj svijet kao neispisana knjiga i procesom učenja, procesom socijalnog učenja u samoj porodici, kasnije u školi, ono uči neke određene načine ponašanja”, dodala je Jupić.

Kako istakla je Amra Baraković, savjetnica za izvršenje odgojne mjere u Odgojnom centru TK-a, maloljetnici koji dolaze na izvršenje odgojne mjere imaju neke porodične probleme.

Sa takvim maloljetnicima se u Odgojnom centru u Tuzli radi na dva načina: izvršavanje odgojne mjere koja podrazumijeva boravak u samom centru gdje sa djetetom rade stručnjaci ili preventivan rad sa onima na kojima se primijete određene promjene u ponašanju koje bi mogle dovesti do nasilja.

“U ovoj godini imamo povećan broj maloljetnika. U našoj ustanovi je boravilo preko 27 maloljetnih lica”, rekao je Faruk Durmić, direktor Odgojnog centra TK.

Maloljetnici su labilni i imaju kratkoročne cijeve – privući pažnju i istaknuti se od mase, te nerijetko to rade na pogrešne načine, ne razmišljajući o posljedicama. Tako nisu isključeni ni pritisci ili napadi na nastavnike – dijelom to čine učenici, a dijelom roditelji ili staratelji. U školama na području Tuzlanskog kantona nije zabilježeno ili prijavljeno fizičko nasilje, ali jesu drugi oblici nasilja.

“Sigurno da se pokušava na razne načine utjecati na to da nastavnici određenu ocjenu daju učeniku ili da se izrekne određena odgojno-disciplinska mjera koja može da ostavi trajne posljedice na uspjeh učenika i na njegov boravak u školi. To obično dolazi u vidu prijetnje roditelja ili možda nekih drugih ljudi koji su bliski učenicima”, dodao je Alija Mrkonjić, direktor Srednje hemijske škole Tuzla.

Takve oblike nasilja nastavnici prijavljuju menadžmentu škole nakon čega se u slučaju potrebe uključuje i MUP. Važno je da se institucije aktivno i lančano uključe u rad sa maloljetnicima koji su često kolateralna šteta problema iz porodice. Problem u sistemu je očigledan, nažalost, a u Federaciji BiH postoje samo dva odgojna centra koji se bave ovakvom problematikom – u Sarajevu i u Tuzli, gdje se maloljetnicima može adekvatno pristupiti, a preventiva je ključna na relaciji roditelj – učenik – nastavnik.

“Segment preventivnog aspekta bi bio zadovoljen otvaranjem novih ustanova i pokrivenosti cjelokupne teritorije”, istakao je socijalni pedagog Emir Huskić.

Struka kaže da nijedno sretno dijete ne može biti problematično dijete, te da kao društvo svi snosimo jedan dio odgovornosti u njegovom odgoju, ali i ophođenju. Maloljetnici žive s nama i mi ih moramo posmatrati, uočavati promjene i otklanjati uzroke. Umjesto sve popularnijeg dijeljenja videozapisa i statusa, podijelimo pažnju onima kojima je najviše potrebna, da spriječimo, a ne da liječimo.

Visoko.ba/federalna.ba