Zabranili djeci da posjete sinagogu – gdje je nestala multikulturalnost?

Određenom broju učenika Desete osnovne škole Ilidža roditelji prije dva dana nisu dali saglasnost da u sklopu posjete vjerskim i kulturnim objektima u glavnom gradu uđu u sinagogu. Gdje je nestala multikulturalnost Sarajeva kojom se ponosimo?

Ni 24 časa od Međunarodnog dana djece u kojem nismo govorili o doprinosima odraslih jer ih nema, evo jednog. Hazan Sarajevske sinagoge Igor Kožemjakin podijelio je događaj u kojem je prilikom organizovane posjete vjerskim objektima dio učenika ostao ispred Sinagoge jer nisu imali roditeljsku saglasnost.

“Danas su u posjetu našoj sinagogi bili učenici Desete osnovne škole Ilidža. Određen broj djece nije ušao u sinagogu jer nisu imali dozvolu roditelja. Tužno i žalosno…”, napisao je on na Facebooku.

Dio djece ostao je ispred. Ispred čega? Čega su ih roditelji sačuvali? Sinagoga je za vjerujuće Božija kuća, za one koje nisu bila bi to posjeta zgradi sagrađenoj 1902, koja je ujedno i nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Zašto u prilici da upoznamo drugačije biramo da živimo u neznanju?

“Nisam preveliki optimista, s obzirom na marginalizaciju visoke kulture, obrazovanja, znanja. Ta kategorija je apsolutno podcijenjena. U protivnom će se razvijati jedna barbarska kultura konflikta, nesnošljivosti, nepoznavanja, jer iz nepoznavanja dolazi nepriznavanje, a iz nepriznavanja dolazi atak na nepoznato”, upozorava Šaćir Filandra, profesor na FPN-u UNSA.

Naše društvo je pluralno, a mir u tome ne nalazi. Izloženi smo decenijama destruktivnom djelovanjima onih koji koriste našu različitost, a da patnja bude veća, našu pluralnost ne umijemo da odbranimo.

“Demonstriranje ovog čina svjedoči o jednoj ksenofobičnoj političkoj kulturi koja nije istinita niti je u bosanskohercegovačkom pluralnom biću, tako da je ona, prije svega, rezultat neznanja koje vlada i koje je postalo naša svakodnevnica”, dodaje Filandra.

Zašto se stalno na sve strane pitamo da li u sekularnoj državi vjerski poglavari treba da komentarišu politička pitanja. A zašto se šuti kada vjerski poglavari treba da podsjete na jedini mogući život u miru.

“Najvažnije je da ovaj akt, koji nije akt djece već roditelja, vrlo snažno osude iz svih triju konfesija. Prvi bi morao biti reis, u protivnom će nam se dogoditi trend razdvajanja”, istakao je sociolog Slavo Kukić.

Sinagoga je samo ilustracija i u ovoj priči simbol nečeg drugog i drugačijeg. A nije, to je dio nas i svih onih koji dijele zajednički prostor i zajednička sjećanja. A dužni smo da se sjetimo kako se svaka priča o negiranju završi.

Nije bilo davno, koliko god da kratko pamtimo.

Visoko.ba/federalna.ba