Za Visoko.co.ba piše Dr. Zijad Handžić: Šta je homeopatija?

Homeopatija je metoda liječenja koja, pomoću homeopatskih lijekova, pomaže ozdravljenju oboljelih osoba. Lijekovi se najviše prave od biljaka i minerala specijalnim postupkom u farmaceutskim fabrikama, a proizvode se u obliku tableta, granula i tečne otopine lijeka.

Primjena homeopatskog liječenja počela je još prije 200 godina i ovaj način liječenja uspješno se sprovodi sve do danas. Prednost homeopatije je u tome što homeopatski lijekovi nemaju nuspojava ni kontraindikacija, ne mogu ni na koji način naškoditi pacijentu a mogu se primjenjivati uz lijekove školske, konvencionalne medicine, međusobno se potpomažući. Izuzetak su kortikosteroidi čija primjena može usporiti dejstvo homeopatskog lijeka.

Ovaj način liječenja je veoma rasprostranjen u svijetu. Dovoljan dokaz tome je Indija gdje ima 70 000 liječnika homeopata koji rade u državnoj službi, a u Njemačkoj ima veliki broj klinika u kojima se istovremeno primjenjuje i liječenje konvencionalnom medicinom i homeopatski tretmanom. Osim toga, mnoge slavne ličnosti, a među njima i cijela engleska kraljevska porodica, se liječi homeopatijom.

Na žalost, homeopatija se u Bosni i Hercegovoni počela izučavati i primjenjivati tek prije 15 godina kada je organiziran prvi studij homeopatije, tako da je do sada studij završilo nedovoljan broj homeopata. Elektronski i printani mediji u Bosni i Hercegovini su davali i daju dosta publiciteta ovom načinu liječenja, ali mnogi ljudi još uvijek nisu dovoljno o tome informirani.

Homeopatija, kao i drugi vidovi liječenja, ima svoje uspješno polje djelovanja kao i svoja ograničenja u pravcu izlječenja oboljelih. Sjajne rezultate postiže kod upalnih procesa svih organa i poremećaja njihovih funkcija, dok kod tzv. ireverzibilnih oboljenja, tj. oboljenja kod kojih je došlo do promjene građe (strukture) oboljelih organa, postiže rezultate samo u smislu smanjenja tegoba. Naročito dobri rezultati postižu se kod psihičkih tegoba: stresa, šoka, anksioznosti (osjećaja tjeskobe), određenih oblika depresije, dok liječenje psihoza ipak treba prepustiti psihijatrima.

U homeopatiji postoje dva pristupa liječenju: klinički i tzv. holistički. Holistički pristup je onaj kada pacijenta istovremeno liječimo na svim nivoima, tj. mentalnom, emicionalnom i fizičkom. Klinički pristup je kada se liječi samo oboljeli organ. U svijeti se prednost daje holističkom liječenju, dok se u Francuskoj uglavnom primjenjuje klinička homeopatija. Moj pristup liječenju je kombinacija oba ova načina. Prvo liječim akutnu bolest, zatim, ako je potrebno, podižem imunitet i na kraju primjenjujem holističko liječenje. To radim zato što se kod holističkog liječenja ponekad čeka 21 dan da bi lijek počeo da djeluje, a ako pacijent ima akutno oboljenje, on ne može toliko da čeka i očekuje da lijek djeluje odmah.

Homeopatskih lijekova ima jako puno i teško je odmah odrediti pravi, jer za istu bolest ili stanje postoji više lijekova, a djeluje samo jedan koji u datom momentu odgovara pacijentu. Zato je od presudne važnosti razgovor (anamneza) koji homeopata obavlja sa pacijentom. Kod akutnih bolesti lijek se određuje na osnovu, tzv. modaliteta, tj. simptoma i osobenosti bolesti, npr. gdje je lokalizirana bol, kojeg je intenziteta, da li je oštara, tupa ili probadajuća, da li primjena hladnoće ili toplote povećava ili smanjuje bol, u koje doba dana je bol najjača, itd. Kod holističkog pristupa razgovor traje mnogo duže jer je neophodno da stvorimo, što je moguće potpuniji „profil“ pacijenta. Važni su svi detalji koji karakterišu ličnost bolesnika, čak i oni za koje pacijet smatra da su nevažni: izgled pacijenta, stil oblačenja, način na koji izlaže svoje probleme, gestikulacija, izraz lica, su sve elementi koje iskusan homeopata uočava i koji mu pomažu pri izboru lijeka. Mnogi ljudi se stide da iskažu svoja osjećanja plašeći se da će ostaviti loš utisak kod homeopate, što je pogrešno i otežava rad homeopate, jer je homeopata neutralan posmatrač i drži se izreke „Sve što je ljudsko nije ni strano.“

Pri homeopatskom razgovoru važno je saznati sve o problemu zbog kojeg pacijent dolazi kao i o ukupnoj ličnosto pacijenta: narav, karakter, temperamnet, sfere interesovanja, da li je plašljiv ili hrabar, pričljiv ili čutljiv, društven ili više povučen, tvrdoglav ili popustljiv, je li ambociozan ili neambiciozan, da li voli da dominira i ima nadređen položaj ili je više „timski igrač“, da li je materijalistički orjenitisan ili mu to nije previše značajno, odlučan ili neodlučan, da li često zaplače, da li voli tješenje, da li ga mnogo pogađa tuđa nesreća ili je neosjetljiv na patnje drugih, da li je društven, ima li više pravih prijatelja ili se druži sa poznanicima i kolegama sa posla sa kojima održava površan odnos, kakvo mu je samopouzdanje, da li je optimista ili pesimista, da li voli putovanja, toplokrvan ili zimogrižljiv, da li više voli planinu ili more, zimu ili ljeto, šta voli da jede a šta ne, kako spava, ima li snove koji se ponavljaju, kakva mu je memorija ili koncentracija, itd. Zatim pitam kakve imaju organske probleme, od čega im boluju najbliži srodnici, kakvo im je bilo djetinjstvo, kakav su imali odnos sa roditeljima i okolinom kao djeca, kako su reagirali u konfliktnim situacijama, da li su ostvarili zacrtane ciljeve, itd.

Na osnovu homeopatskog razgovora pristupa se analizi slučaja, izdvajaju se najznačajnije odlike pacijena i tek onda se pristupa određivanju lijeka koji pacijentu najviše odgovara.

(Zijad Handžić mob: 062 564 053 e-mail: zijad.handzic@gmail.com)