Vlaisavljević: Na javnoj sceni u BiH ne postoji kritičko mišljenje

U pomenutom periodu, kroz program Centra za kulturu dijaloga prošlo je 40.000 aktivista, koji su danas prepoznatljive mlade osobe koje imaju i njeguju prijateljstva u “onim drugim, u onim iz drugog entiteta”.

Govoreći od dvadesetogodišnjem radu na promociji kulture dijaloga, Vlaisavljević je istakla da sve što se dešava oko nas argument je protiv misije Centra. No, uprkos tome, Centar želi da prevagnu argumenti za.

“Zaista nije jednostavno, 20 godina je brobe sa vjetrenjačama. Pokušavamo ovu zemlju postaviti na noge kakve joj dolikuju u srcu Evrope”, kazala je Vlaisavljević.

U dvadesetogodišnjem radu Centar je bio izložen brojnim pritiscima, pa i onim političkim.

“Činjenica da je kancelarija Centra dva puta demolirana, nakon određenih debata koje su specifične, posebne i jedinstvene u BiH. Ne rijetko sam lično bila izložena najgorim medijskim pritiscima i uvredama, upravo zbog toga što nikada nisam htjela dozvoliti da Centar padne pod uticaj političkih zahtjeva. To je bio naš jednoglasni dogovor”, podsjetila je Vlaisavljević.

Govoreći od BiH danas, o tome koliko se u ovoj zemlji mogu slobodno razmjenjivati ideje, u kojoj mjeri se cijeni kritičko mišljenje i njeguje kultura dijaloga, Vlaisavljević je upozorila da kritičko mišljenje ne postoji na javnoj sceni.

“Ne postoji ono promišljanje u kojem se onaj ko ima mogućnost da javno govori, pojavljuje kao znanstvenik. Uvijek vidimo ‘ja’ formu, uvijek vidimo ‘ja’ kao predstavnik neke nacije, ‘ja’ koja privatno mislim… Dok god tako govorimo, dok god stvaramo takvu atmosferu, mi ne govorimo o kritičkom mišljenju. Kritičko mišljenje je zastupanje stava, principa, ideje, pa čak i kada se kosi sa onim što je moja privatnost”, kazala je Vlaisavljević.

No, kakva je u BiH politička scena sa tog aspekta?

“Identična. Tužno je vidjeti političku scenu u kojoj opet dominira privatnost, u kojoj dominiraju uvrede, u kojoj imamo agresivno i bijesno mahanje prstima ukoliko se ne slažemo sa stavom neke političke opcije, te u kojoj nemamo principijelno glasanje za neki stav, nego glasanje koje će osigurati da pojedinac ili grupa dobiju neko mjesto, neku fotelju, te da realizuju neki cilj. Princip ostaje potpuno po strani”, istakla je Vlaisavljević.

U BiH, dodala je, ne postoji konsenzus, koji je uvijek rezultat kritičkog mišljenja i debate.

“Zbog toga je, nažalost, naša zemlja uvijek na dnu ljestvica u kojima se mjeri stepen demokratije”, poručila je, između ostalog, Vlaisavljević.

vijesti.ba/visoko.ba