“Vista na ganje”

Analizirajući izbore sve od početka demokracije, pa evo do danas, kako nam se demokracija razvila u pohotnog razvratnika političke realnosti i svakodnevnice, zapazio sam jednu veoma bitnu pojavu, a koja se nekako provlači kroz historiju sociološkog fenomena kod nas, a to je kult ličnosti.

Međutim, kao i sve i ostalo, čim dođe u dodir sa našim mentalitetom, automatski trpi određene modifikacije, i dobije sasvim neku novu, nadograđenu ulogu i svrhu. S obzirom da smo mi jedan specifičan narod, koji je kroz historiju bio pod uticajem raznih kultura i nekultura, u većini slučajeva smo zadržali modificiranu nekulturu, i nekako je utrpali pod kulturu, pa tako i danas imamo problema da se kulturno kultivišemo, pa čak i u demokraciji, za koju nismo niti ćemo ikada biti zreli.

Svi većinom znamo F.Č., zvanog K….. To je poznati sugrađanin, poznat kao kreativni jalijaš, sa izuzetnim smislom za humor, koji nas nasmijava već desetljećima. Ja ga poznajem veoma dugo, sa ulice, iz fudbala jer smo zajedno trenirali i igrali u FK Bosna, i iako imam dobro pamćenje, nisam uspio popamtiti njegove grandiozne provale, kojih ima mnogo, a koje i dan danas redovno izbacuje iz svojih mahalaških nakrivljenih usta. Kakve veze K…. ima sa ovim tekstom, saznat ćemo u nastavku teksta. Naime, jednom prilikom, na jednom sjedanju, u jednom vis'čkom ugostiteljskom objektu, u društvu sa K……. je bio sugrađanin koji inače boravi u inostranstvu, pa je samim tim i finansijski sposobniji od nas, što je dalo Krokiju za ideju, da kroz pjesmu, pjevanjem na šatrovačkom, aludira konobaru da piće koje se konzumira u tom društvu, stavi na finansijski sposobnijeg, to jeste na „njega“.

Šatrovački je to rekao: „Vista na ganje“

Kakve veze ovaj izraz ima sa aktuelnim dešavanjima u BiH, posebice oko ovih izbora koji nam dolaze. Ovaj izraz ima veze sa izborima, i općenito politikom kod nas, ekskluzivno kod Bošnjaka, već 20-ak godina. Evo i u okviru ove aktualne predizborne kampanje, SDA ponovo koristi, kao i uvijek kad god zatreba, poziva se na rahmetli Aliju. I kad god zagusti, kad svijet krene negodovati oko SDA, kad se pomisli da bi se moglo izgubiti ove vlasti što im godi, oni se odmah pozovu na Aliju, u tom fazonu „vista na ganje“, ili vadimo se na njega. Alija je osnovao, Alija se borio za cjelovitu, Alija nam je preporučio jedinstvo, Alija ovo, Alija ono, i svi se komplet, uključujući mu i sina Bakira, kriju iza Alije konstantno.

Kad se sjetim, izbora poslije Alijine penzije, nema Alije na listama, ali narod dolazi da glasa za Aliju, situacije na biračkim mjestima haman pa eskalirale u incidentne, jer nema Alije da se glasa za njega, nikom drugom se ne vjeruje. I ja onda pojašnjavam ljudima kako to hoda, i na kraju ljudi kad nemaju više kud’, glasaju za SDA, jer SDA je Alija i obrnuto. Niko i ne pita ko je na listi, imal’ haira od tih ljudi, nije bitno, samo nek ima neke neobjašnjive veze sa Alijom. Toliki je Alija navodni kredit ostavio iza sebe, iako, realno, nije mi jasno što se on toliko glorificira, ali ako pogledam na to sa strane u kojoj naš narod uživa u kultu ličnosti, još od Tite na ovamo, onda mi je jasno što je to tako. Jedni ga psuju u mezaru, drugi mu spočitavaju nešto, a hvale mu drugo, a treći ga glorificiraju iz raznih osobnih razloga, kojih ima dosta, ali ih neću ovim tekstom analizirati.

Meni osobno Alija nije nikad bio prevaga da glasam za SDA, jer po mojoj slobodnoj procjeni, SDA nije stranka kakvom se prikazuje, drži do starih navodnih ideala cjelovite BiH, ali ništa posebno ne radi na tome u praktičnom smislu. Dovoljno je otići u RS, ili u kantonalni treći entitet, da vidimo da tu nema cjelovite BiH, ali to nije ni bitno toliko za SDA, jer je BiH cjelovita po međunarodnom pravnom statusu, tako da im tu kartu osiguravaju stranci. Još više se vidi nedosljednost SDA u ovo malo BiH na kojoj su Bošnjaci većinsko stanovništvo, samim tim što Bošnjaci, a i Bosanci, daju svoj glas drugim strankama koje su prisutne na 26% BiH na kojoj se vijore ljiljani s vremena na vrijeme kad je utakmica neka i tako. Ta nedosljednost u široj politici i praksi za bolji život se vidi najviše ovdje, gdje bi SDA trebala da razvaljuje od potencijala i rezultata. Ne treba zaboraviti da se i izvorna SDA na staru odmah podijelila na SDA i MBO, pa da je onda Fikret dobio nogu i Alija uzeo njegovo mjesto, pa onda Haris se odmetnuo, pa onda A-SDA se odmetnula, tako da ideja SDA živi samo još na imenu Alije Izetbegovića. Znači, vista na ganje se primjenjuje i na ideju, a kamoli na marifetluke.

Do sljedećeg razočarenja

Na terenu, u životu, SDA je krug ljudi koji su se zbrinuli, svoje porodice, svoje talđije, svoje pobornike i simpatizere i to je dobro za njih, ali loše za ostale, ako ih dovoljno uopšte ima, da se broje kao ljudska bića u ovoj bolesnoj, korumpiranoj zemlji. To je sve opšte poznato, svi to znaju, ali se opet nadaju, da će pozivanjem Alije javno, ili polu javno, zadobiti simpatije nekih većih ribica i riba u SDA, i tako se svaliti na budžetske jasle. Vrlo interesantno je i to, da kada je neko ko je simpatizer SDA, zbog neke nepravde učinjene njemu, direktno ili indirektno, automatski reaguje tako, što potegne Aliju, kako to Alija nikad ne bi dozvolio, kako to Alija nije idealizirao za SDA, kako ovo kako ono, sve preko Alije opet. I sve tako, dok neko iz SDA ne dođe i ne kaže mu ili joj, da se smiri, da ne talasa, da će biti sve u redu, da treba sabura, reci ako Bog da, nemoj da se dušmani naslađuju, i onda ga nekako primire, i onda odjednom Alija odlazi tamo gdje mu i jeste mjesto, na vječni počinak, do sljedećeg razočaranja i politiku SDA spram sebe, ili za potrebe angažmana u SDA, ili opravdanja nekog povjerenja. Sve je dobro dok se u afektu Alija spominje pozitivno, kao utočište sabura i razuma, ali kad se krene psovati, onda to vodi ka glasanju za drugu stranku, i tu SDA gubi, opet preko Alije.

Ako uzmemo za komparaciju drugu neku stranku, ideologiju, recimo SDP, kojem je recimo Nijaz Duraković samo ime zapisano u procesu nastanka stranke, i da se nigdje ne spominje, iako je recimo Nijaz bio školovani političar u Jugoslaviji, a Alija sa politikom je imao veze, onoliko koliko je Nijaz imao sa praktikovanjem vjere islama. SDP je odskočio od Nijaza, Zlatko je zauzdao stranku, i vodi je u svakom smislu već duže vrijeme. Nema pozivanja na Nijaza kad zagusti ili zatreba.

Ovaj fenomen ovisništa o nekoj kultnoj ličnosti, se ogleda u specifičnom mentalitetu Bošnjaka, pa se to može vidjeti u otpadnika od SDA, u stranci osnovanoj od strane Harisa Silajđića (za kojeg je Alija rekao da mu je najdraži ters), u kojoj se ponekad zna čuti vapaj za povratkom Harisa u političke vode i na čelo stranke, koja je uticajna u bh. politici kao crnačko pleme Bantu na topljenje leda na polarnim kapama planete zemlje.

Ja bih volio kad bi se naši ljudi, ne političari (jer oni zlouptrebljavaju sve što mogu, od vjere, ekonomije, tradicije, ljudi, ideologije, prirodnih resursa, oni su pošast modernog doba), zapitali malo u kojem dobu mi živimo u stvari. Samo se spominju i naglabaju ljiljani, Tvrtko, kraljevina, Bogumili, Turci, Austrougari, Jugoslavija, jer se bježi od sadašnje grozne situacije, a budućnost niti ko vidi, niti ima želje da je vidi, i da se žrtvuje za nju. SDA se fali nekim rezultatima, sve su to upakovali u neke rečenice koje bi trebale da probude patriotizam kod Bošnjaka, a najrealnije bi im bilo, da im slogan bude „100% na 26%“, to je naš cilj. Da rezultatima na terenu na ovo teritorije gdje su većina, pokažu da su u stanju napraviti uredniju i bolju državicu unutar dejtonske BiH, pa da onda što više ljudi glasa za njih, i tako potisne sve druge u anonimnost, ali je to nemoguće, jer da bi se SDA razvila u konstruktivnu i produktivnu stranku, mora imati plan, cilj, platformu, ali oni to nemaju, osim patriotskih parola, i pozivanja na Aliju.

Sada su se „ušlepali“ Erdoganu, njegovoj stranci, i tom modelu i sistemu propagande, i dat će to rezultata, ali ne gledaju globalno, već gledaju skučeno, i to će nas opet kazniti vremenom. Pa i Turci su još uvijek pod kultom Kemala, pomiješanog sa Erdoganom, pokušavaju da usklade ekonomski i društveni razvoj, sa re-islamizacijom na pismen način, što nije baš lagan proces, a i ne sviđa se dušmanima, i poznavajući opći mentalitet Turaka, vrlo će teško biti to sve uskladiti, jer i tamo ima svega i svačega, bez obzira što oni vole Tursku, na svakom ćošku je zastava od 10 m2, volili smo i mi Jugu, koja je bila bolja od ove sadašnje Turske, pa se raspala, na grozan način. Ne daj Bože nikome našeg raspada, a posebno ne Turcima, jer su sami sa sobom, da ne proljevaju bratsku krv.

Ono što želim da naglasim, jeste da Alije nema, nema ni Tite, nema više tog sistema, ni Angela Merker ne bi bila ovo što jeste, da Nijemci nemaju razvijen sistem u kojem, ako ide dobro, onda se radi na tome da se održi i pojača, a ako ide loše onda se odmah mijenja i prave se reprogrami projekata, ciljeva i reagira se na vakat.

Vrijedimo li kao narod

Ostavimo se Alije, sentimentalnosti, šta bi bilo kad bi bilo, nije Bakir Alija, nije ova SDA ona SDA, nije ni ona SDA bila ono što je trebala biti, nije ovo BiH koju bi htjela SDA, niti bi SDA postojala u pravoj BiH. Dajte da vidimo imamo li mi ikakvu ideju, cilj, projekt, viziju za budućnost. Hoćemo li biti ideološka prikolica bez povoda Turskoj, hoćemo li se šlepati Erdoganu pričom kako mu je Alija ostavio Bosnu u emanet, hoćemo li biti ljudi ili kopije nečega i nekoga, hoćemo li se zabaviti o sebi napokon, ili ćemo svaki put kad nam prigusti, ili se radovati nečijoj tuđoj nesreći da svoju ignorišemo, ili ćemo potezati stara vremena i ljude, ili ćemo podvući liniju i napokon sebi iskreno reći koliko vrijedimo kao narod.

Po dosadašnjim rezultatima, veoma malo vrijedimo ako narod, u svakom smislu, u svemu smo nedorečeni, lako je manipulirati s nama, nemamo ponosa, gazimo svoje i tuđe, lažemo, licemjerni smo, zavidni, bahilamo, razjedinjeni smo, iako se lažemo da nismo, nesreća nas kao ujedini nekih 2-3 dana, i onda sve zaboravimo.

Pustite Aliju na miru, dosta je više parole „vista na ganje“, nema on više kredita dunjalučkog za to, sve ste popili, nema više kredita da se to plača, i finansira, ako nemate prave ideje, i ljude, vizije, onda slobodno i dalje nastavite sa ofirnim parolama, sa profanisanjem Alije u sve svrhe, jer to je pravi pokazatelj da niste sposobni da vodite narod u bolje sutra.

Ali, koprena je gadna stvar, gledaš a ne vidiš, slušaš a ne čuješ, misliš a ne kontaš, pa tako nastavite sa svojim lažima, ubjeđenjima, sve u lićnom interesu, jer je ovo privatna država, demokracija je privatizirana u BIH, i uživajte u njoj dokle vam je suđeno.

Ali popustite Aliju, bit će i on pitan na sudnjem danu za vas, koji ga slijedite, koji to sve zloupotrebljavate za osobne projekte i interese, nemojte mu tovariti breme na leđa, bolje vam je uputite dovu za njega, i sa sebe, jer dunjaluk je pokvaren, i kratak je, dunjalučki sjaj nije vječan.

Probajte promijeniti parolu, iz „vista na ganje“ u „vista na neme“, da vidimo koliko vrijedite i koliko možete unatoč svemu da nosite breme narodnih problema na svojim leđima, koje ste kreirali svojom nesposobnošću u privatnom bogaćenju.

Pokušajte se sjetiti Alijinih riječi iz obračanja građanima iz bolnice, kada je poručio svima da pokažu malo više poštovanja i ponosa, i da se ne bogate pojedinci nauštrb ostalog naroda, ako imate zeru ponosa, poštovanja, pogledajte sebi u oči, i dušu, i recite samo sebi, da li možete, znate, umijete, voditi devastiran narod i zemlju u bolje sutra ili samo želite.

Željeti i znati, nije isto.