Visoko, raj za feministkinje: Sanjala sam noćas da sam imam

Visoko je trenutno raj za feministkinje. Niz je pokazatelja koji idu tome u prilog. Od nositeljica izvršne vlasti, sekretarice Općinskog vijeća, šefica kabineta, svih pomoćnica načelnice (Edina Ahmetović, Edina Ferizović, Suada Koljenović, Belma Čengić-Karavdić, Nidžara Hadžiomerović, Jasna Šinjel – Zubić, Hamida Čatić), predsjednice Općinske izborne komisije, direktorica obdaništa i lokalne televizije …

Naravno, daleko od toga da nismo “gender senzitivni” ili ne daj Bože da smo muški šovinisti, ali teško da je sve to samo slučajnost. Teško i da se neko iz sjene pogrešno nafurao da je Gadafi pa se okružuje ženama (taj, i ako je bio, više politički ne postoji), ali procentualno puno je to više nego u drugim sredinama i statistički samo od sebe nameće se kao tema.

Visoko je grad u kojem se trenutno pitaju i glavnu riječ vode žene. Koliko je to uspješno i efikasno ostavljamo da prosudite sami, premda ništa bolje nije bilo i ranijih godina kada je polna struktura bila drugačija i kad su se pitali današnji politički “papučari”.

Amorfna masa visočkih ahmedija

Interesantna je, hinjska, kukavička i balijska uloga Islamske zajednice u cijeloj ovoj priči. Oni imaju sve argumente u svojim rukama i to u pismenoj formi da javnosti predoče dokaze šta se dešava unutar te institucije, ali iz straha šute. Visoko je grad u kojem se zabranjuje izgradnja džamije, a Izvršni odbor ove najviše institucije u muslimana koji broji 13 članova zabija glavu u pijesak i prodaje islamske vrijednosti za tridesetak prozora na zgradi Partizana. Sramotna je uloga Islamske zajednice u Visokom po pitanju uplitanja u Islam neislamskih stvari počev od same strukture izabranih članova u ovaj organ koji nisu ni predloženi od svog džemata.

U Bosni i Hercegovini se stalno ističe kako vjera i politika ne bi trebalo da idu zajedno. Pamtimo i primjer iz jedne predizborne kampanje kada je aktuelni reis Kavazović sankcionisao jednog hodžu koji je džamiju stavio u službu propagande jedne političke stranke. Primjer iz Visokog je najočitiji mogući koji slikovito ilustruje kako se to miješaju politika i vjera.

Johann Wolfgang von Goethe vs. Amina Wadud

Istina, sa druge strane imamo i drugačijih primjera koji su mišljenja da žene mogu biti i imami i kao takvi imaju svoje sljedbenice i u BiH. Nešto kao recimo u slučaju Amine Wadud, islamske feministkinje koja je 1994.godine u Južnoj Africi predvodila džumu-namaz, da bi 10 godina kasnije u Americi predvodila namaz na kojem su žene i muškarci obavljali molitvu zajedno. Wadud otvoreno zagovara “pluralizam” i “jednakost” u svrhu promicanja LGBT života uz obrazloženje: “Ja ne želim mijenjati muslimanske džamije. Želim ohrabriti srca muslimana, kako bi u svojim javnim, privatnim i ritualnim stvarima, vjerovali da su jedno i jednaki.”

Na kraju, ko zna, možda smo kao Visoko dio ove priče, a da to i ne znamo. Kako drugačije pojasniti sve te statističke nepobitne pokazatelje o dominantnosti žena u visočkom političkom i društvenom životu? Čak su i kamere jedne televizije prije nekoliko godina u džamiji u Donjoj Mahali zabilježile jedan takav, za Visoko potpuno nov slučaj ponašanja žene u Islamu.

U političkom smislu ovi što misle da su muškarci i političari, po svoju muškost bi trebali ići i na revers je iznajmljivati tamo gdje se svakako idu ulizivati i tražiti neki materijalni interes.

A na kraju svih krajeva nevezano za Visoko i vjerski aspekt, i sam veliki Johann Wolfgang von Goethe je rekao: “Za stado, svakako, nije dobro ako mu je pastir – ovca.”