Visoko između anonimnog platiše “dužničkih teka” i 4000 turskih iftara

Anonimni dobričina – donator, prije neki dan je platio ili će platiti, sve dugove koje su građani imali u “dužničkim tekama” po maloprodajnim radnjama općine Visoko.
Ovih dana su se raspisali sarajevski kolumnisti, neki afirmativno, a neki sarkastično – tek da ispune svoju normu svakodnevnog preseravanja.

“Zekijat” koji je završio u “dužničkim tekama”, nije imao za cilj da se svaka ubleha može iživljavati u raskošnosti vlastitog mišljenja. Treba poštovati volju – “nijet” čovjeka, zbog činjenice da se na ovakav čin nije odlučio zbog javnog mnijenja i da ga isto, po ovom pitanju uopšte ne zanima.

Nije ARAPIN, a nije niti DJEVOJKA – još manje bi mogao biti (kako to nepisa jedna od sarajevskih, medijskih nesorti) “da su te pare izuzete iz nečega javnog, pa da ih je nepoznata široka ruka samo preusmjerila.”

Anonimnost donatora je vođena islamskom mišlju da lijeva ruka ne bi trebala znati šta desna daje – kada je u pitanju milosrđe. Broj lajkova na društvenim mrežama ili natpisa po tabloidnim medijskim uredcima, na bilo koji način ne doprinosi hajratu koji je učinjen.

Otužna je činjenica da svi ti spin majstori se oglušuju od klasičnih primjera zloupotrebe vjere – donatorskih iftara, poreskog novca i čega sve ne, u slučajevima političko-populističke personalizacije svega što jest Visoko.
Začuđuje društveno slijepilo u kome se ne vidi 4000 iftara kako se planski koriste za veličanje lika i djela koji sa DONATORSKIM iftarima nema nikave suštinske veze. Turskih iftara po BiH je na stotine hiljada, a samo u dva slučaja se isti koriste u vlastitu propagandu: primjer zastupnika u Skupštini ZDK iz Zenice te SLUČAJ Visokoga.

Kroz ova dva školska primjera odnosa prema vjeri: jedan u svoj svojoj iskrenosti i nepotvorenosti, a drugi u primjeru zloupotrebe politike i Boga za vlastite potrebe – oslikava se sva raznolikost Visokog ali i BiH.

Živimo u vremenu intenzivnog pokušavanja da slijpcu namigivanjem naišaretimo, a gluhom šapatom dajemo informacije. Živimo u vremenu ideologizacije Boga s ciljem očuvanja sitnošićarskih stečevina.

Bog nije ćorava mačka, a ljudi su uvjek bili i ostaće kolektivistička kolateralna šteta vještih manipulatora.  Kaligula je konja pod imenom Kasač proglasio senatorom i konzulom, a ljudi prihvatili za normalno.

Sve bude i prođe.

magazinplus.eu