Nakon dugotrajnih pregovora i sastanaka sa čelnicima EU i inspekcijskih kontrola bosanskohercegovačkih farmi i mljekara, farmeri su sa oduševljenjem i nadom u siguran rad i otkup njihgovog mlijeka dočekali 9. septembar dan kada je BiH dobila zeleno svjetlo iz Brisela za izvoz mlijeka i mliječnih proizvoda u EU. To je značilo da farmeri i mljekare imaju veće mogučnosti prodaje mlijeka zbog povečanja tržišta, ali i više rada, truda i povečanje kapaciteta prvenstveno broja mliječnih krava kako bi stvorili priliku da budu konkurenti na EU tržištu. Zaista u tom momentu zadovoljstva i pobjedničkog zanosa zbog ostvarene dozvole očekivala se svijetla budučnost za bosankohercegovačko mlijeko i farmere. Skoro 3 mjeseca poslije podaci ukazuju na katasrofalne i poražavajuće rezultate proizvodnje i izvoza u EU. Šta su glavni razlozi, gdje je nastao problem i kakve su poslijedice po farmere u ovoj paradoksalnoj situaciji bosanskohercegovačkog mlijeka ?
Prepolovljen izvoz mlijeka
Drastičan i konstantan pad u izvozu mlijeka i mliječnih proizvoda bilježi Uprava za indireknto oporezivanje BiH, a ovakvo stanje je zabilježeno još početkom mjeseca juna. Naime, BiH je zaključno sa krajem mjeseca oktobra izvezla nešto manje od 2,5 miliona kilograma mlijeka i mliječnih proizvoda, što je za oko 1,3 miliona kilograma manje nego u mjesecu septembru ili dvostruko manje nego u avgustu ove godine, kada BiH nije imala dozvolu za izvoz u zemlje EU. Do sada od ukupno četiri mljekare samo su dvije iskoristile pravo izvoza mlijeka, mljekara Livno i mljekara iz Bosanske Dubice. U periodu priprema i kontrola za dobijanje dozvole za izvoz mlijeka u EU, nadležne institucije su vodile brigu o kvaliteti i higijenskim preprekama i vjerovatno se nisu zapitale da li je BiH uopšte spremna da bude ozbiljan konkurent na EU tržištu sa svojim brojnim i proizvodnim kapacitetima. Da li se BiH precijenila? Podaci Eourostata iz 2014. godine o prosječnoj godišnjoj proizvodnji po grlu od 2690 l, BiH su smjestili na 37. mjesto od ukupno 38 u Evropi. Ni podaci o ukupnoj godišnjoj proizvodnji mlijeka nisu bili ništa bolji i bili su dovoljni tek za samo dno evropske ljestvice gdje je BiH od ukupno 38 zemalja zauzela tek 32. mjesto. Zastarjeli tradicionalni sistem proizvodnje i preko 27. 000 registrovanih obiteljskih proizvođača mlijeka u BiH od kojih neki imaju samo jedno, a najviše do pet muznih grla, što u prosjeku iznosi oko 2,17 muznih grla po farmeru su samo neki pokazatelji da BiH u ovom momentu nikako ne može biti ozbiljan konkurent na EU tržištu, pogotovo kada se u obzir još uzme da su ukinute kvote za proizvodnju mlijeka.
Ko je odgovoran za ovakvo stanje
Podaci o jednoj od najlošijih godišnjih proizvodnji mlijeka po grlu, smanjenom izvozu, stalnoj borbi za dobijanje raznoraznih dozvola, te nekonkurentnosti na tržištu jednostavno ukazuju uperen prst krivnje prema farmerima. Ali zaista trebaju li se farmeri smatrati odgovornim za ovakvo stanje ? Čekanje i do dvije godine za dobijanje ostvarenog poticaja, skupa stočna hrana, konstantan pad otkupne cijene, rigorozni uvjeti otkupa od strane mljekara, nemar države prema farmerima su otežavajući uslovi u kojima farmeri rade i dovode ih do poražćavajućih podataka o niskoj proizvodnji.
Svakao i elementi na koje ni sam čovjek ne može u velikoj mjeri uticati nisu išli u prilog farmerima. U preteklih par godina vremenski uslovi su bili izuzetno nepovoljni i doveli do povečanja cijena stočne hrane. Suša iz 2013. godine, poplave iz 2014. i ponovo suša iz 2015. godine je svakako ogroman udarac farmerima i jedan od najvećih razloga trenda opadanja proizvodnje mlijeka u BiH i smanjenog izvoza.
Kako postići bolje rezultate
Dok bukvalno poljoprivrednici i farmeri preživljavaju iz dana u dan neophodno je urgentno djelovati prvenstveno od strane države i njenih institucija kako bi pomogli svojim farmerima da dozvola o izvozu mlijeka i mliječnih proizvoda u EU ne ostane samo mrtvo slovo na papiru. Osigurano zeleno svjetlo za izvoz u EU, izuzetno povoljni poljoprivredni i ekološki uvjeti te veliki procentualni broj od preko 50 % neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta u BiH su dobri preduvjeti za kvalitetnu i konkurentnu proizvodnju mlijeka. Uz ovaj postojeći temelj BiH kroz svoje nadležne institucije bi trebala:
- Programom i politikom uvoza pokušati povečati brojno stanje muznih goveda
- Uspostaviti uzgojno – selekcijske centre po regijama
- Osigurati farmerima stručna predavanja iz ove oblasti
- Osigurati povoljne bankarske kredite i redovne poticaje
- Pronaći i osigurati kvalitetno tržište kako u EU tako i u drugim zemljama
Mnogo je tu još mjera kojim bi se farmerima posao mnogo olakšao i donio veću zaradu, ali većina tih mjera je u nadležnosti države. Ono što farmerima do tada ostaje kao mogučnost poboljšanja rezultata i bolje zarade su svakako mogučnosti udruživanja u zadruge i zajednički nastup prilikom uspostavljanja otkupne cijene. Svakako pokušati kroz udruživanje i povečavati ukupno obradivo zemljište ukrupnjavanjem parcela i proizvodnjom vlastite stočne hrane. Također sve mjere bi trebale biti i u skaldu sa najzastupljenijom simentaslkom rasom u BiH čiji trenutni potencijal na većini obiteljskih gospodarstava nije niti 50-60 % (max. oko 5.500 litara mlijeka godišnje) iskorišten i kreće se gotovo i do ispod 2500 l. Hoće li država prepoznati glavne probleme i pokušati ih riješiti ostaje da se vidi, a do tada nažalost BiH velikom razlikom gubi utakmcu konkurentnosti prodaje mlijeka na zahtjevnom EU tržištu.
