Visočanka Amila Omanović: Profesorica koja je ‘natjerala’ Balkance da uče italijanski jezik

U martu prošle godine mrežu su počele preplaviti šokantne slike italijanskih bolnica i bilteni koji izvještavaju o neprestano rastućem broju smrtnih slučajeva. Strogo nacionalno zaključavanje pogodilo je sve međunarodne naslove. Uznemireni katastrofom koju je izazvao COVID-19, ljudi iz cijelog svijeta počeli su okretati pogled od zemlje koja je inače vrlo popularna turistička destinacija.

Potpuno u isto vrijeme, 25-godišnja bosanska lingvistkinja Amila Omanović počela je da drži časove italijanskog jezika na mreži iz svoje kuće u srednjobosanskom gradu Visokom. Amila, koja je profesorica talijanskog i francuskog jezika sa diplomom Univerziteta u Bologni, trebala je da se vrati kući u Italiju kada je započela pandemija. Kriza je teško poremetila njene planove, tadašnji posao i svakodnevni život, jer su sve države na Balkanu ugasile nebitna preduzeća i ograničile kretanje između marta i maja prošle godine.

“Nisam znala šta da radim sa sobom, sve je u tom trenutku izgledalo tako sivo”, kaže Amila.

Da bi pomogla sebi i drugima, reklamirala je svoje besplatne satove u popularnoj Facebook grupi usmjerenoj na studente, ne očekujući više od 10 do 15 zainteresiranih kandidata. Međutim, oko 1.000 mladih ljudi odmah se prijavilo. Grupa je novac sakupljala između sebe kako bi platila platformu za video komunikaciju s neograničenim brojem učesnika. Na početku je njezine satove pohađalo oko 300 ljudi – nešto sa čime se teško moglo upravljati, ali što je Amili pokazalo i koliko mladih ljudi iz regije zanima italijanski jezik i koliko su željni da zaokupe glavu tokom zaključavanja.

Dušica Kovačević, 24-godišnja bosanska studentica farmacije, jedna je od njih. Dušica, koja trenutno živi u Austriji, već dugo želi studirati italijanski jezik, ali nikada nije mogla pronaći dovoljno novca i vremena za upis na kurs. Zatim je jednog dana vidjela oglas za Amiline besplatne satove na mreži.

„Upravo to sam godinama čekao – da napokon počnem učiti jezik koji sam obožavao – s nekim ko je studirao italijanski i ko ga predaje na mreži. To je bilo nešto od presudne važnosti u tom određenom trenutku ”, kaže Dušica.

U maju prošle godine, kada su ukinute stroge epidemiološke mjere na Balkanu i kada su se ljudi počeli vraćati na posao i na studije, vrlo velika grupa studenata smanjila se na oko 40 mladih Bosanaca, Srba, Hrvata i Crnogoraca. Amili je u međuvremenu logističku podršku pružilo lokalno udruženje koje promiče neformalno obrazovanje, sport i poduzetništvo mladih, BRAVO – bosanskohercegovačko udruženje za vrijedne mogućnosti.

“Zaista cijenim ljude koji teže promjenama”, kaže šef BRAVO-a Ismail Šehić. “Ne znajući da je nezaposlena, ponudio sam joj našu Zoom licencu sve dok joj je bila potrebna za podučavanje.” Amila se zaposlila u BRAVO-u i nastavila je da nudi kurseve italijanskog jezika različitih nivoa tokom cijele godine, naplaćujući 10 do 15 eura mjesečno.

Zahvaljujući Amilinim časovima, Dušica je prešla sa ukupnog početničkog nivoa (A1) znanja talijanskog jezika na srednji (B2). Ali više od znanja koje je stekla, cijenila je virtualnu socijalizaciju koju su časovi nudili u posebno teškoj godini.

“Naš kurs italijanskog sa Amilom bio je bijeg od svih ovih problema”, kaže Dušica. Njeni prijatelji i porodica to vide kao “nepotrebnu obavezu i teret” za Dušicu, koja već ima puno na tanjuru kao studentica i kao zaposlenica u apoteci, ali ona to naziva svojom “antistresnom terapijom”. “Upoznala sam mnogo zanimljivih i različitih ljudi, koji su, kao i ja, željni naučiti nešto novo i upoznati novu kulturu kroz jezik”, dodaje ona.

Ema Kunić, 22-godišnja studentica informatike koja živi u bosanskoj prijestolnici Sarajevu, jedna je od Amilinih studentica i trenutno je upisana na kurs B1. Još nije bila u Italiji. “Zaljubila sam se u talijanski jezik, muziku i književnost i jedva čekam posjetiti Italiju”, kaže Ema. “To se dogodilo zahvaljujući divnoj atmosferi i odličnom kvalitetu učenja [na Amilinim časovima].”

“Zaista volim Italiju”, kaže Amila. “Mislim da je teško ne vidjeti ga i zanemariti.” U svoje satove često uključuje multimedijalne sadržaje o Italiji i voli čavrljati o italijanskoj istoriji i tradiciji. Naklonost koju ima prema Italiji ‘zarazila’ je mnoge njene učenike.

Poput Dušice i Eme, i Maja Krstić iz Srbije takođe je počela da uči italijanski jezik sa Amilom u martu prošle godine, tokom zaključavanja. Tada je Maja, koja već govori engleski, francuski i norveški, prvi put pohađala online kurs. Imajući iskustvo u podučavanju norveškog jezika, ona vjeruje da je učenje na mreži mnogo izazovnije od onog izvan mreže.

“Ljudi su po prirodi društvena bića i njima je potrebno stvarno, materijalno prisustvo drugih ljudi da bi osjećali pripadnost”, kaže Maja koja je profesionalni psiholog.

“Atmosfera, neverbalna komunikacija i spontanost koji podrazumijevaju interakciju među ljudima su ono što nedostaje mrežnom učenju.”

Međutim, Maja misli da je Amila uspješna u prevladavanju borbi onlajn poučavanja.

„Mislim da je Amila to ublažila na mnogo načina snagom svoje ličnosti. Jaz između stvarnog i imaginarnog bio je jednostavno neprimjetan, činilo se da je fizička udaljenost između nas izbrisana “, dodaje Maja.

Pored nastave, Amila i njezini učenici međusobno komuniciraju u privatnoj Facebook grupi, gdje dijele savjete o talijanskim filmovima koje vrijedi pogledati ili linkove do njihove omiljene talijanske muzike, te se smiju memovima i šalama vezanim za Italiju. Prije sedmicu dana, Amila je poželjela sretne praznike svojim studentima objavom u grupi rekavši da joj je prošla godina – iako teška – bila jedna od najboljih u životu. Za Amilu i njene studente 2020. bila su najgora i najbolja vremena, zahvaljujući njihovim virtualnim druženjima. Kakva god bila ova godina, oni će se i dalje sastajati na mreži kako bi naučili o Italiji kroz njen jezik.

Visoko.co.ba/Italicsmag.com