Visočanin Sead Lisak, direktor Agencije za prevenciju korupcije BiH: Zahvatila nas je epidemija zvana korupcija

Korupcija je najprisutnija u javnoj upravi, zdravstvu, školstvu, pravosuđu, policiji i carini. Prijave koje smo do sada zaprimili to i potvrđuju, izjavio je u intervjuu za Oslobođenje Sead Lisak, direktor Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH

Šta se dešava sa smještajem Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH? Kakva se poruka šalje građanima, jer se Agencija bavi sama sobom?

– Uistinu mi je žao što je problem smještaja Agencije u drugi plan stavio prezentaciju rezultata koje smo postigli, te na neki način navukao bijes javnosti usmjeren ka ovoj instituciji. Sve češće čujemo ocjene novinara, ali i cjelokupne javnosti, da se umjesto vlastitim smještajem, trebamo baviti onim za što smo plaćeni i što nam je primarna nadležnost. Ali, kada se od početka rada ove institucije konstantno susrećete sa preprekama, kada ste jednostavno prinuđeni da se bavite sami sobom, jer u suprotnom nećete moći realizirati obaveze koje su pred vama, onda ste u velikom problemu. Postavlja se pitanje zbog čega se od osnivanja ove agencije njoj ne pruže adekvatni uslovi za rad, već nam se taj rad stalno otežava. Ako vam nadležne institucije ne osiguraju budžet, prostor, zaposlene, logistiku, jednostavno ne možete raditi. Volja sama po sebi nije dovoljna.

Nismo USKOK

Već godinama govorim da nemamo operativne nadležnosti i da nismo USKOK. Ne zato jer to ne želimo, već jer nam je zakon tako propisao. Naša je nadležnost da donosimo antikorupcione dokumente, koje institucije trebaju provoditi, a ne da hapsimo i procesuiramo. I zato je ovo agencija za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije, a ne agencija za borbu protiv korupcije. Ovo je agencija čija je nadležnost donošenje strategija i njihovo provođenje, a ne procesuiranje korupcije. To je slovo zakona iznad kojeg ne možemo da idemo, sviđalo se to nekome ili ne. Mi ne bježimo od borbe protiv korupcije, ali nemamo mandat da provodimo istrage. Tu smo da se brinemo da nadležne institucije provode svoj dio obaveza. Mi ne hapsimo, ne provodimo istražne radnje, već nadgledamo i koordiniramo, odnosno “guramo” proces u pravom smjeru.

Koja je zapravo strategija APIK-a u borbi protiv korupcije u naredne četiri godine? 

– Strategija za borbu protiv korupcije 2015 – 2019. vrlo je jasna i temeljita. Provedbom ovog dokumenta osigurat će se primjereno sankcioniranje korupcije, odnosno odvraćanje potencijalnih učesnika od korupcije, te će biti razvijeni mehanizmi koji će osigurati naknadu štete oštećenim nastalu usljed korupcije.

Koliko ste do sada zaprimili prijava za korupciju? Na koga se prijave odnose? 

– Agencija je u prvoj polovini 2015. godine dobila 55 prijava, koje se isključivo odnose na korupciju i zloupotrebu položaja. Dakle, ovdje ne računamo prijave koje su nam pristigle, a koje se ne odnose na korupciju, jer ih kao takve nismo razmatrali.

Šta je Agencija uradila nakon zaprimanja tih prijava?

– Tužilaštva u BiH su naš primarni partner. Njima, nakon zaprimanja, obrade i osvrta na inkriminaciju, dostavljamo najveći broj prijava koje nam pristignu. Nedavno smo imali neformalne razgovore sa predstavnicima Tužilaštva BiH, sa kojima smo dogovorili unapređenje saradnje. Očekujemo da će taj dogovor polučiti dobre rezultate i da će građani, na koncu, biti zadovoljni.

Imate li informacije šta je urađeno (a šta nije) u vezi s tim prijavama?

– U većini slučajeva od institucija BiH dobijamo povratne informacije. O tome obavijestimo i podnosioce prijava, što ovu agenciju čini svojevrsnim posrednikom za ostvarivanje prava građana pred institucijama u BiH.

Glavni tužioci tužilaštava u BiH posljednjih mjeseci stalno govore o korupciji i borbi protiv nje, ali i ističu da je kaznena politika za ova krivična djela blaga. Kakvo je Vaše mišljenje o tome? 

– Situacija koju danas imamo u BiH, kada je riječ o korupciji, zahtijeva snažan, efikasan i adekvatan odgovor. Kada prevencija ne daje rezultate, snažan, odvraćajući mehanizam za sve potencijalne počinitelje krivičnih djela sa obilježjima korupcije, treba da pruži krajnje rigorozna kaznena politika. Kada nedostaje prevencije ili ona ne daje dovoljne rezultate, represija je nezamjenjiv segment ukupnih antikorupcijskih napora. Ocjena da je kaznena politika blaga ni u kom slučaju ne smije biti alibi za neprocesuiranje počinilaca i osjećaj da je moguće da se kazna izbjegne. Treba provoditi kaznenu politiku, a ako ona nije adekvatna, postoje mehanizmi za promjenu zakona.

U kojim oblastima je korupcija uzela najviše maha? 

– Sva istraživanja ukazuju da je u BiH prisutan najteži oblik korupcije koji je poput epidemije zahvatio sve pore bh. društva, a to je sistemska korupcija. Jedini način da se borite protiv nje je adekvatan sistemski odgovor. Korupcija postoji svugdje gdje nema dovoljno prepreka ili nema dovoljno prijetnje da će ona biti otkrivena i kažnjena. Prema istraživanjima u posljednjih desetak godina, najprisutnija korupcija je u javnoj upravi, zdravstvu, školstvu, pravosuđu, policiji i carini. Prijave koje smo do sada zaprimili to i potvrđuju. Neophodno je stvoriti ambijent u kojem će svi akteri, sa tačno određenim zadacima, biti mobilizirani i koji će dati puni doprinos planiranim aktivnostima.

Naša svakodnevnica

Često se ističe da su koruptivna djela najteže dokaziva krivična djela. Slažete li se s tim? 

– Kada govorimo o istragama i procesuiranju slučajeva korupcije, govorimo o spoju kriminalističko-represivnih i radnji dokazivanja. Složenost procesa koji vode do efikasnog procesuiranja počinilaca koruptivnih krivičnih djela zahtijeva sveobuhvatno planiranje kriminalističko-operativnog rada. Taj rad, da bi bio efikasan, mora sadržati najbolja iskustva i prakse, te adekvatnu koordinaciju aktivnosti između agencija za provedbu zakona i pravosudnih institucija.

Na webu APIK-a piše i to da građani mogu slati primjedbe i sugestije te učestvovati u borbi protiv korupcije. Koliko građani BiH zapravo smiju, žele i hoće da učestvuju u ovoj borbi?

– Ohrabruje me činjenica da smo prije nekoliko dana dobili epilog slučaja zaštićenog prijavitelja korupcije Danka Bogdanovića, koji je nakon instrukcije ove agencije, upućene UIOBiH, vraćen na posao. To nam daje za pravo da pozovemo sve građane BiH zaposlene u javnoj upravi, koja se vrlo često ocjenjuje kao najpodložnija koruptivnom ponašanju, da nam pomognu i prijave korupciju. Samo na taj način moći ćemo očekivati smanjenje ove pojave, te na koncu spriječiti da korupcija bude bh. svakodnevnica. Osim donošenja antikorupcijskih politika, naša je primarna zadaća da pokušamo promijeniti svijest građana o tome da je korupcija ulaznica koja otvara sva vrata. Građani BiH, s jedne strane, snažno osuđuju korupciju i njene pojavne oblike, ali nisu spremni da prijave ovakva krivična djela. To se, jednostavno, mora promijeniti.

Imaju li neku zaštitu?

– Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH donesen je u decembru 2013. Od tada do marta ove godine Agencija je dobila sedam zahtjeva za dodjelu statusa zaštićenog prijavitelja. Analizom je utvrđeno da u pet zahtjeva ne postoje uslovi za dodjelu statusa zaštićenog prijavitelja korupcije, te da se u nekim od ovih slučajeva nije mogao primijeniti spomenuti zakon, jer nisu obuhvaćeni kategorijom osoba zaposlenih u institucijama BiH. U dva predmeta Agencija je dodijelila status zaštićenog prijavitelja korupcije, a garantiramo anonimnost prijaviteljima korupcije i zagarantovano je da oni neće imati posljedica zbog prijave korupcije.