Visočanin Ivica Pekić: Obišao sam cijeli svijet, ali mi je u BiH najljepše!

U intervjuu za Avaz, bosanskohercegovački Berluskoni govorio o svojim sportskim i životnim uspjesima

1547

I Bosna i Hercegovina ima svog Silvija Berluskonija. Tako su, krajem prošlog stoljeća, o Ivici Pekiću, bivšem članu Predsjedništva Košarkaškog kluba „Bosna“ i tvorcu modernog Nogometnog kluba „Bosna“ iz Visokog, pisali mediji u našoj zemlji i regionu.

U vrijeme dok je Silvio Berluskoni u Italiji, s Nogometnim klubom „Milan“, gradio svoje carstvo, u Bosni i Hercegovini se pisalo o drugom Berluskoniju, onom našem – Ivici Pekiću (77).

Složna porodica

Gdje je danas “bosanski Berluskoni”? Ekipa “Dnevnog avaz” posjetila je ovog biznismena, koji se povukao u mirovinu svog doma u Visokom.

„Došli ste u pravo vrijeme…“  – kaže Pekić, „iako smo znali da će nam i ovog puta kao nekada ponuditi priču za naslovnu stranicu. Upravo sa suprugom Lelom (73), u četvrtak, punim 50 godina zajedničkog života. Počeli smo pripreme za taj historijski trenutak. Tu su svi na okupu, djeca, snahe, zetovi, unuci…“

O Pekiću bi se mogao snimiti film. Samo da vam priča o 50 godina braka sa šarmantnom Lelom, film bi se kandidirao za Oskara. A da ne pišemo o 16 godina provedenih u Predsjedništvu KK „Bosna“ Sarajevo, osvajanju Europe, tri titule u bivšoj Jugoslaviji, stvaranju visočke „Bosne“, prodaji igrača.

„S Lelom sam se upoznao na igranci. Imala je tri drugarice, a ja sam odlučio prići upravo njoj. Nakon plesa sam je ispratio kući i na ulazu njenog stana ostali smo u razgovoru do šest ujutro. Između ostalog, saznali smo da smo oboje iz rata izašli bez jednog roditelja, kao siročad.“ – kaže Pekić, naglašavajući da se s Lelom vjenčao 30. aprila 1965. i da su zajednički život počeli doslovno bez kašike.

Kada je počeo pričati o uspjesima s KK Bosna, Ivici se razvukao osmijeh od uha do uha…

„Bosninoj porodici sam se priključio još kao nogometaš. U SD Bosna došao sam iz FK Željezničar, iz generacije Ivice Osima. Kada sam završio karijeru, priključio sam se “Studentima” i proveo 16 prekrasnih godina u Predsjedništvu kluba. Stigli smo do krova Evrope, osvojili tri titule. Prvu smo uzeli Košarkaškom klubu Partizan usred Beograda.“ – prisjeća se Pekić.

Sa suprugom Lelom u to vrijeme proputovao je cijeli svijet. Bili su u Americi, Australiji…

„Imamo 208 suvenira, po jedan iz svakog grada koji smo posjetili. Uglavnom smo sakupljali ukrasne tanjire, koji nam krase skoro pa cijelu jednu sobu. Obišao sam cijeli svijet, ali nam je u BiH najljepše! Meni posebno u Sarajevu.“ – govori Pekić.

Zlatni pir

Ivica je tvorac i velike nogometne visočke „Bosne“. U to vrijeme jedna veća čaršija u BiH pretvorila se u centar svijeta.

„Osvojili smo prvenstvo i Kup BiH, ali nismo otišli u Europu. Nogometni savez BiH bio je pod suspenzijom, a ja sam ostao bez dva miliona maraka. Bilo je to lijepo vrijeme, ali sada je ljepše. Na okupu imam kompletnu familiju. Zajedno slavimo Božiće, Nove godine, a u četvrtak ćemo se ponovo ukupiti na našem zlatnom piru, mom i Lelinom. Jedva čekamo.“ – kaže Pekić, koji je podvukao da je slična druženja imao i u KK „Bosna“, gdje bi pojedinci, nakon jednog neopravdanog izostanka, znali biti isključivani iz raje.

Umalo u Legiji stranaca

Sa dvojicom prijatelja Zukom i Šiletom, umalo je, kao 19-godišnjak, završio u Legiji stranaca.

„Sa skoro 20.000 maraka ušteđevine stigli smo, 1957. godine, u Veneciju i uputili se ka francuskoj granici. Cilj nam je bila Nica. I kada smo stali pred kapiju Legije stranaca, ja sam zaplakao. Kazao sam Zuki: Evo ti novac, ali ja ne ulazim, ne mogu ostaviti svog brata Jozu.

Sva trojica smo se vratili kući.“ – kaže Pekić.

Komentari

komentara

Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.