Virus i mutanti

Piše: Edin Urjan Kukavica

Političke elite koje su Bosnom i Hercegovinom vladale – i još uvijek vladaju – zadnjih bezmalo trideset godina, proizvele su teško nabrojivo mnoštvo virusa koji su do te mjere bespoštedno i neumoljivo nagrizali i, konačno izjeli društveno tkivo ove zemlje nanoseći i uzrokujući štetu koja je svoje prve posljedice pokazala pojavom prve velike prijetnje općoj sigurnosti. Općem dojmu da bilo ko zna šta radi ne pomažu ni užurbanost i usplahirenost s jedne i potpuna ravnodušnost gotovo nezainteresiranost s druge strane. Do sada preduzete mjere koliko god su obuhvatne, ne ulijevaju povjerenje.

Naprimjer, koliko god da najava umanjenja plate javnom sektoru za 10% zvuči dobro ili loše, stvarne posljedice možemo očekivati tek kad pandemija splasne i kad se počnu sanirati posljedice. No, ono što najviše plaši je to što do sada, a ni sada nismo čuli nikoga da je rekao: „Ljudi…ja ovo ne znam. Ima li igdje iko da ovo zna bolje od mene?“ Ništa me ne straši više od „genija opće prakse“.

Ovakvu i ovoliku aktivnu i učinkovitu nesposobnost, podkapacitiranost i nekompetentnost vidjeli smo već nekoliko puta do sada. U najnaglašenijoj formi 2014. u vrijeme velikih poplava i aktiviranja klizišta kada je situaciju od katastrofe odijelilo samo samoorganiziranje i samoaktiviranje građana Bosne i Hercegovine… Za to vrijeme nacionalne uzdanice, gromade i čuvari lokalnih ali vitalnih nacionalnih interesa su se spremali da bi – kad belaj prođe – pravovaljano odreagirali i netragom zagubili desetine miliona maraka tačnije, nekih 195 miliona; traktore i ostalo da ne računamo
(https://zurnal.info/novost/19659/-kako-su-potrosena-sredstva-za-sanaciju-poplava-niko-ne-zna-gdje-i-kako-je-podijeljeno-90-miliona-maraka). Doduše, u usporedbi sa 1,5 do 2 milijarde maraka koliko je iznosila procjena štete ove se skoro dvije stotine miliona možda mogu podvesti i pod statističku grešku. Ali isto tako se sjećamo opremanja Federalne uprave Civilne zaštite motorima tipa Quad, jet- skijevima, te howercraft-čamcima, pancirima lošeg kvaliteta, setovima za nasilno otvaranje vrata / macolama (https://zurnal.info/novost/20334/macola-od-pet-hiljada-maraka-deminiranje-sa-djecom-turisticko-ronjenje)… Slične informacije – samo sa drugačijom specifikacijom – pojavile su naporedo sa pandemijom. Teško da ćemo u borbi sa ovim virusom imati ikakve koristi od ronilačke opreme i dronova…

Kosti – a ne kožu – ježi činjenica da nam životi ovise o sposobnosti čovjeka koji ne zna šta ide lijevo, a šta desno, a koji je tada, a i sada zapovijeda Civilnom zaštitom. Strašnija od te je samo činjenica da mu je šefica vječita ministrica financija koja je – dao Bog – u međuvremenu shvatila koliko je „ovo“ doista opasno (valjda se zato više nigdje ne pojavljuje). A možda se nastavila baviti gospodarstvom (kojim crnim gospodarstvom?) kao prije pandemije… A možda je i u samoizolaciji što bi bila najmanja šteta.

Sve kadrovske gluposti učinjene u proteklim decenijama sada će doći na naplatu: imenovanja samo radi nadoknade ili honorara, postavljenja sa samo jednim ili dva kriterija – političkim i / ili rodbinskim, dodjeljivanje javnih institucija kao nagradu za doprinost stranki i da ne nabrajam dalje, sve znate. Ozbiljnijem shvatanju odgovornih ljudi i situacije ne pomažu ni uniforme ni kićene titule, komandanti i komandantice, krizni štabovi… naprotiv. Budući da te iste ljude znamo iz situacija u kojima su bili isto to, a da od njih nismo vidjeli ama baš nikakve koristi.

Naprimjer, zna li iko kako izgleda, gdje je i prima li platu federalni ministar zdravlja čijom intervencijom je spriječena tematska sjednica federalnog parlamenta o stanju u i na KCUS-u? Hoće li iko – ako hoće onda, ko i kome – odgovarati za organizaciju masovne proslave u vrijeme važenja odluke o zabrani okupljanja; makar onaj koji je odluku potpisao i uredno proslavi prisustvovao čak, neko priznanje primio?! Znam da čačkanje zuba noktom na press-konferenciji nije krivično djelo, čak ni prekršaj, ali hoće li se iko u Zajednici koja ga je postavila, tužilaštvu koje ga nije ni za šta optužilo ili bilo gdje makar zacrveniti zbog ponašanja te… nacionalne veličine. 

Nadalje, koje i kakve su to informacije o broju raspoloživih testova na virus COVID-19, broja respiratora, stanja i kapaciteta izolatorija, o kapacitetima za smještaj i tretiranje oboljelih ili onih za koji pokazuju simptome oboljenja od virusa, kao i o uvjetima za provođenje testova, dostupnosti zaštitne opreme i drugih medicinskih pomagala zdravstvenim radnicima, i tako dalje… čijim bi se objavljivanjem podigla panika u Federaciji i pripadajućim kantonima? Čija se nesposobnost ili nerad ili neznanje krije „sprječavanjem širenja panike“ među stanovništvom. Za opću informaciju, to stanovništvo je više uplašeno, da ne kažem u panici, znajući ko nam odlučuje ne o zdravlju, o životima  nego što ne zna ima li i koliko ima zaraženih naprimjer, u Kantonu Sarajevo.

Bilo-kako-bilo svi oni će se satrati da dokažu da nisu glupi, a mi da im pokažemo da su glupi toliko da i ne vide da jesu, a kamoli koliko. Stoga siguran sam da će biti uzalud pitati i pokušati im objasniti koliko malo vrijede titule i novci. Trideset godina potpuno privatiziranog raspolaganja svime, svakim i svačim normalno da je ostavilo traga na svemu, svakome i svačemu. No, ni ta „privatizacija“ – osim pomoći u vidu 10% od plata javne uprave – nije daleko dobacila. Nisam čuo – ne kažem da nije nego, nisam čuo – da je bilo koja stranka aktivirala svoje omladinske pogone iz kojih regrutiraju generaciju svojih nasljednika, za pomoć svojim glasačima. A ni iz omladinskih pogona stranaka nisam čuo za bilo kakvu inicijativu u tom smislu. Svejednako kao što nisam čuo da i nama stiže neka pomoć od muslimanske braće iz bijelog svijeta kao što je stigla ili stiže u Hrvatsku i Srbiju.

Stručnjaci kažu da virusi mutiraju; preživjeli u svakoj slijedećoj generaciji uklanjaju nedostatke prethodne, napreduju, usavršavaju se i vraćaju usavršeniji i otporniji na lijekove, medikamente i preparate koji su za njih do tada bili smrtonosni. Mi se još nismo izborili ni sa prvom generacijom otpornom na sve čime su je do sada pokušavali iskorijeniti te, zato ne smijem ni pomisliti kakva bi mogla biti slijedeća. Ova prva generacija, pokazala je iznimnu rezistentnost na bilo kakvu vrstu sugestija, savjeta, uputa i prijedloga i otpornost na kritiku te – možda čak i intenzivnije – iznimno jak imunitet na etiku, bilo koju vrstu morala pa čak i na makar malo obraza. Kada je napisao: „Nije stvar u pesimizmu, kao što nije u optimizmu… stvar je u činjenici da devedeset  devet pojava nemaju mozak“ A. P. Čehov sigurno nije znao za Bosnu i Hercegovinu, ali je – isto toliko sigurno znao – da je upravu i da su za uspjeh u životu potrebni samo neznanje i samouvjerenost. 

Patria