Vildana Selimbegović: Deda Mile, unuka i ambasadori

Ambasadori Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Italije, zamjenik njemačkog ambasadora, zamjenik šefa Delegacije Europske unije i v.d. šefa Kancelarije Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Banjoj Luci susreli su se u četvrtak s predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom da bi naglasili ozbiljnost trenutne političke situacije povodom trenutnog izazova koji predstavlja zakazani referendum u Republici Srpskoj. Ambasadori su ponovili stavove Vijeća za implementaciju mira (PIC), te pozvali Dodika da se referendum ne održi ili na drugi način ne naruši autoritet Ustavnog suda BiH, dio je brižljivo sročenog saopćenja koje ova diplomatska družina i nije baš požurila da dostavi medijima, valjda još pod utiscima presice na kojoj ih je po svom starom običaju Dodik isprašio.

Da su, kao što očigledno nisu, makar pročitali njegov nastup u beogradskom NIN-u, koji su to jutro mogli kupiti u svakom kiosku u Bosni i Hercegovini, vjerovatno ne bi ni imali potrebe da “naposljetku”, kako su poentirali završnicu, “potvrde svoje neopozivo opredjeljenje za Opšti okvirni sporazum za mir, prema kojem entiteti nemaju pravo na otcjepljenje. Neće biti prekrajanja karte Bosne i Hercegovine”. Kako im (po)vjerovati?
Evo zašto. Dodik, naime, u razgovoru s Oljom Bećković, vođenom onog dana kada je Aleksandar Vučić bio “opravdano ljut” (tako beogradsko napuštanje Vučićevog svesrpskog druženja opisuje sam lider SNSD-a, a za one sa slabijim pamćenjem premijer Srbije je otišao na sastanak s Draganom Čovićem, liderom HDZ-a BiH i članom državnog Predsjedništva, jer je Dodik – uprkos dogovoru – davao izjave u medijima zaklinjući se u referendum) svoje događanje naroda najavljeno za 25. septembar već tretira kao potvrdu državnosti RS-a.

“Referendum je”, priča Dodik, “populistički način odlučivanja i zato je važno da se oprezno upotrebljava samo za bitne stvari – kao što je ovo pitanje o državnosti Republike Srpske”. Što se PIC-a tiče, i on se spominje: “Preporuku za zabranu referenduma je doneo neki tamo, kako se zove, kik, cik… a, da, PIK”; “Taj PIK kao neformalna vlast koja u Dejtonskom sporazumu ne postoji, služi kao političko pokriće nasilju visokog predstavnika, to govorimo već 10 godina”. Ima toga još, da ne ponavljam jer mi se čini da je i ovo posve dovoljno, uključujući i obećanje u ime Narodne skupštine RS-a da će odbiti izvještaj koji tek planira da zatraži, a koji se tiče aneksa 10 Daytona?!
Što će reći da naša uvažena diplomatska družina nije imala rašta putovati do Banje Luke, izuzev ako nisu namjeravali čestitati Miloradu Dodiku rođenje unuke Nike, čiji je dolazak na svijet slavio uz krušku, pivo, vino i brojne mirođije (citat preuzet s najmanje tri portala pod kontrolom SNSD-a) upravo onog dana kada je taj kik, cik, pik pozivao na odustajanje od referenduma. I zato nije ovdje, na domaćim terenima, ni reagirao na saopćenje Vijeća za implementaciju mira, tog PIC-a kojem se ni imena ne može sjetiti.

Pravo govoreći, nema ni razloga da ga upamti, s obzirom na saopćenja koja ta proširena diplomatska družina odašilje sa svojih susreta, sve sa izuzećem stavova ambasadora Ruske Federacije u BiH. Uostalom, sva ta diplomatska svita – čast ambasadorici SAD-a i visokom predstavniku Valentinu Inzku – ionako poderaše gume odlazeći u pohode Dodiku, kad ih zove na slavu i(li) ručkove.
Ovaj su put diplomate počašćene Dodikovom bahatošću, što je bilo jasno i podobro udaljenim novinarima od drveta ispod čije su krošnje naše uvažene diplomate održale kratke konsultacije, a novinari pregledali čije su čarape u boji zastave RS-a?! Da može i gore, pročitali smo u već pominjanom diplomatskom obraćanju u kome – vjerovali ili ne – ova udruga svoju neuspjelu misiju blic-prevaspitavanja Dodika skoro pa pokušava opravdati tako što lekcije dijeli na obje entitetske strane.

Saopćavaju nam to, dakle, ovako: “Ambasadori su takođe naglasili predsjedniku Dodiku, kao što su to naglasili i predsjedavajućem Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću 6. septembra, da politički lideri sa svih strana trebaju da prestanu sa raspirivanjem situacije kroz neodgovornu retoriku i djelovanje. Vrijeme je da političari počnu razgovarati jedni s drugima, umjesto da razgovaraju samo putem medija. Kroz konstruktivan dijalog i spremnost na kompromis ovo pitanje se može riješiti na zakonski, pravedan i odgovoran način”.

Ima li, uostalom, više išta da u ovoj zemlji kojekakvi čuvari mira, gorani salihovići, uvažene diplomate, dragani čovići i raznorazni plehovi nisu uradili da sačuvaju Dodika koji im se u brk javno hvali kako to što oni čuvaju – Dejtonski mirovni sporazum, zakone ove zemlje, Ustav BiH, euroatlantske integracije, vladavinu prava – on namjerno deset godina ruši? Pod diplomatskim kišobranom održan je sastanak Izetbegovića i Dodika u restoranu u Istočnom Sarajevu, krcat konstruktivnim dijalogom i spremnošću na kompromis, a ako iko ima dilema o Dodikovom poštivanju zakona u ovoj zemlji, evo mu još jedan citat iz već pominjanog intervjua: “Uzeo sam kredit, kupio kuću, vraćam kredit Pavlović banci. Ne bojim se istrage i spreman sam da svim organima u Srbiji i Republici Srpskoj dam bilo kakvu izjavu koja se bude tražila”.

Toliko o vili na Dedinju, Tužiteljstvu BiH i sličnim tricama. A što se Izetbegovića tiče, ima mu se šta zamjeriti, zapravo u njegovu odbranu nemam šta reći osim da mu u ovom saopćenju naprosto nije bilo mjesto. Jer, ako iko atakuje na mir ne samo u Bosni i Hercegovini već i u regionu, to je lider SNSD-a i ko god to danas ne želi vidjeti – uključujući i uvaženu diplomatsku družinu – nema pravo na bilo kakvo opravdanje. Ne samo za manjak akcije već za sistematsku podršku malom Slobi i njegovom eresovskom događanju naroda. To što je veliki umro u Haagu nikome nije kakva utjeha.