VIDEO: Pogledajte kako je govorio Alija Sirotanović, jedan od najboljih sinova Jugoslavije

Iz arhive BHT1 danas, povodom 25. godišnjice smrti Alije Sirotanovića, prikazani su snimci intervjua koji je rađen sa jednim od najvećih sinova Jugoslavije, te njegov razgovor sa Svetozarom Vukmanovićem – Tempom, jednim od najvećih crnogorskih i jugoslavenskih komunista.

Obični rudar iz Trtorića kod Breze, radnik udarnik, junak je socijalističkog rada, zbog svjetskog rekorda u kopanju ugljena koji je oborio. Njegovo ime i višestruko simbolično prezime je urezano u kolektivno sjećanje svih građana bivše SFRJ, obični čovjek koji je zauvijek obilježio jedno vrijeme. Uz njegov lik i djelo se veže nekoliko legendi, koje su kao i uvijek samo djelomično točne.
Alija je rođen u Orahovu, a odrastao je i ostatak života proveo u Trtorićima, nadomak Breze. Imao je šestero braće i dvije sestre i svi su radili u rudnicima. Jedan od njegove braće, Ahmed, poginuo je u rudarskoj nesreći 1970. Ahmedov sin, Arif, osnovao je udruženje u čast svoga strica “Alija Sirotanović i njegovi komorati”, kako bi nastavo živjeti Alijin duh i radišnost. Alija je u rudniku bio kopač i njegov alat je bila pneumatska bušilica, a znao je raditi i sa dvije u isto vrijeme. Alija je cijeli radni staž proveo u istom statusu – rudar-brigadir, otišao je u penziju sredinom sedamdesetih. Iako su u to vrijeme rudarske plaće bile znatno veće od radničkih, penzija mu je bila skromna. Nuđen mu je novi stan u Brezi, no on ga je odbio i zatražio da se ponudi onima koji nemaju svoj smještaj. Slična priča je bila i kad su mu je Tito pri jednom prijemu nudio “auto po želji”, pa se Alija odlučio za fiću.

U intervjuu zagrebačkoj Areni njegova unuka je izjavila: “Kad je umro Tito, dedo je plak’o tri dana.”

Tačan datum njegove smrti je dvojba mnogih. Do 2013. godine većina novina i internetskih portala se prisjećala legendarnog udarnika 13.5. na godišnjicu njegove smrti, no Dnevni avaz je te godine objavio intervju s njegovim stričevićem Arifom, u kojem je kazao “da je njegov amidža umro 16. maja 1990. godine, a ne 13. maja, kako su jučer objavili mnogi mediji.

– Neko je na Wikipediji napisao da je amidža umro 13. maja 1990., što je pogrešno.”

U toku 1946. godine uvodi se novi način rada, zasnovan na natjecateljskom duhu, a isti način rada prenosi se i u naredne 1947. i 1948. godinu, pa se u ovim godinama zapaža osjetan rast godišnje proizvodnje. Novi način rada ima natjecateljski duh, pospješuje rad pojedinaca i radnih brigada (radnih grupa), a prenosi se na sve zaposlene. Radilo se o Stahanovskom pokretu raširenom u socijalističkim zemljama koji je nosio ime po rekorderu Aleksej Stahanovu koji 1935. iskopao 102 tone ugljena u 5 sati i 45 minuta. (12 puta više od kvote).
Na savjetovanju sa stručnim osobljem rudnika i kopačima, koje je održano na ljeto 1949. godine, kopač Alija Sirotanović je predložio da se njegovoj brigadi omogući rad na tri radilišta i dao obavezu da će premašiti Stahanov rekord. Prijedlog je prihvaćen, a Alijina brigada je 24.7.1949. godine, počela sa obaranjem rekorda u Jami 1 koja je bila poznata kao Rov vojvode Putnika.

Predsjednik komisije koja je kontrolirala rad objavio je:
Alija Sirotanović je, sa svojih osam komorata, za osam sati rada iskopao 152 tone uglja (253-ja kolica), prebacio normu za 215%, srušio dotadašnji rekord Stahanova za 50 tona i postigao svoj svjetski rekord u iskopu uglja.
Njegov podvig punio je redke jugoslavenski novina i bio slavljen od strane KPJ, s obzirom na trenutne zategnute odnose između Tita i Staljina.
Upisan je i u povijest rock'n'rolla kao junak koji je inspirirao pjesmu “Srce, ruke i lopata” Zabranjenog pušenja.
Zbog anegdote na prijemu kod druga Tita, kad je upitan “što mu treba”, a Alija odgovorio “veća lopata” i dan danas se velike lopate kolokvijalno nazivaju “sirotanovićke”