Veliki ustanak za autonomiju Bosne na čelu s Husein-kapetanom Gradaščevićem

Navršilo se 26. marta 190 godina od Velikog bosanskog ustanka, ustanka bosanskih ajana, aga i begova na čelu s Huseinom-kapetanom Gradaščevićem protiv reformi u Osmanskom Carstvu koje je provodio sultan Mahmud II, piše magazin Stav.

Reforme su obuhvaćale ukidanje janjičara, ukidanje Ajanluka i uvođenje redovne vojske (nizam) koju je kontrolirao Istanbul, dakle ostanak bez specijalnog statusa, bez privilegija koje su uživali za čuvanje granice te uvođenje poreza i za njih. Bio je to veliki ustanak za autonomiju Bosne na čelu s Husein-kapetanom Gradaščevićem. Te iste godine bosanska vojska, predvođena Gradaščevićem, osvaja Travnik i zarobljava vezira, te ga javno ponižava tjerajući ga da skine novu “reformsku” odjeću i obuče tradicionalnu nošnju.

Bosanska vojska zatim s više od 25.000 vojnika nanosi značajan poraz Velikom veziru na Kosovu, a 12. septembra 1831. godine u Sarajevu i službeno proglašava autonomiju Bosne. To je praktično značilo veliki pokušaj udaljavanja od Istanbula, iako je diplomatski poručeno sultanu da će on i dalje biti smatran vrhovnim vladarom Bosne.

Sultan potom uspijeva unijeti razdor među muslimane Bosne pridobivši na svoju stranu hercegovačke ugledne muslimanske vođe Ali-agu Rizvanbegovića i Smail-agu Čengića. Šalje veliki vojni kontingent s više od 30.000 vojnika na Sarajevo, pa bosanska vojska doživljava veliki poraz u maju 1832. godine. Husein-kapetan Gradaščević povlači se i bježi u Austriju, no kasnije će ipak skončati u Turskoj. Pokret za autonomiju biva definitivno ugušen tek 1850. godine od Omer-paše Latasa, dok prije toga 1836. godine nekoliko kapetana iz okoline Bihaća diže ustanak kojeg krvavo guše vojne trupe iz Anadolije.

“Dok su historičari starije generacije druge ustanke proglašavali revolucionarnim, dotle su Gradaščevićev Pokret za autonomiju prikazivali reakcionarnim. A to je bio istinski pokret za autonomiju u kojem su svi učestvovali pod nazivom Bošnjaci. U redovima Gradaščevićeve vojske bilo je i nemuslimana, prije svega katolika, a bilo je nešto i pravoslavaca. Da je to bio pokret, potvrđuje činjenica što je na sastanku u Tuzli 1831. godine skoro svako ko je imalo držao do sebe i nešto značio u Bosni bio na tom sastanku, na kojem je Husein-kapetan Gradaščević izabran za vođu”, komentirao je ovaj važan historijski događaj u razgovoru za Stav profesor Enes Pelidija.

Prvih dana januara 1831. došao je u Bosnu Portin povjerenik da pomogne Ali Namik-paši provesti reforme a o tome i velikom ustanku koji je uslijedio pisao je jedan od najvećih naučnika u historiji Bosne i Hercegovine, historičar Hamdija Kreševljaković, koji je još 1932. godine napisao možda i najbolji portret Husein-kapetana kojeg donosimo u skraćenoj verziji, bez detalja o okolnostima loje su dovele do sloma ustanka. Ovako Kreševljaković piše ko je bio Gradaščević.

KO JE BIO HUSEIN-KAPETAN

Kada se u Sarajevu saznalo, zašto je došao povjerenik iz Carigrada, došlo je do izgreda, u kojim je palo 25 vezirovih pristaša, a 60 ih pobježe iz grada. Herceg-Bosnom kolale su salije s pismima pojedinih prvaka i kapetana a osobito je bio živ saobraćaj između Sarajeva, Banja Luke, Dervente, Gradačca, Tešnja i Maglaja i napokon se sporazumješe, da se sastanu u Tuzli i dogovore o zajedničkom otporu.

Zbor je trajao od 20. januara do 5. februara 1831. Zaključeno je oprijeti se svim silama zavođenju reforama i ustupanju podrinskih nahija Srbiji i tražiti nezavisnost Bosne. Za vođu pokreta izabraše mladog kapetana od Gradačca Huseina. Koliko je učesnika bilo na ovom zboru, ne zna se. Isto tako nije nam poznato, zašto je pao izbor na ovako mlada čovjeka i skorojevića, ako ne zato, što je Husein bio u naponu snage, vanredno bogat a i kod raje viđen, jer se i o raji u ovakom momentu moralo voditi računa, da se mogne uspješnije voditi borba protiv Porte i “đaur sultana”, na kog se bio digao i Mehmed-Alija u Egiptu i Mustafa-paša u Skadru.

U zapadnom djelu bosanske Posavine leži malo, vanredno lijepo naselje Gradačac ili Grad, poznato u povijesti Bosne 18. i prvih decenija 19. stoljeća. Svoje ime dobilo je po utvrdi, koja još i danas postoji u dobrom stanju prema ostalim našim utvrdama. Tvrđava je na jednom brežuljku, vrh kog se diže kula, s koje je prekrasan vidik na sve strane. U toj kuli rodio se naš Husein-kapetan oko 1802. Ovaj je grad bio u vlasti Huseinovih pređa od prvih godina 18. stoljeća, ako ne još i otprije.

Prvi poznati član ove porodice i kapetan grada bio je Ćose Ahmed-kapetan, a živio je početkom 18. stoljeća. Poslije njega bili su kapetani: Mehmed I., Mehmed II., Osman, Murat i Husein. Osman-kapetan, sin Mehmeda II., sagradio je one tri kapije 1223. (poh.) i bez sumnje ono je njegov lik, što se još i danas vidi na kapiji kraj džamije, premda u Gradačcu govore, da je Huseinov. Umro je prije 1814.

Iza Osman kapetana ostala su četiri sina Murat, Husein, Osman-paša i Hadži Bećir-beg. Ova je porodica bila vrlo bogata i ugledna. Pripadao joj je cijeli onaj plodni kraj, što se prostire od Gradačca prema Gračanici, Modriču, Šamcu i Brčkom. Murat-kapetan ovjekovječio je svoje ime gradnjom dviju medresa (Gračanica i Gradačac) za koje je ostavio velik vakuf. Pogubio ga je paša Dželalija u Travniku 1821. s ostalim prvacima bosanskim. Pokopan je kod Ali-begove džamije. Po njegovoj smrti postao je Husein-kapetanom od Gradačca. Mladost je proveo u očevoj kući onako, kako su ju provodili sinovi drugih begova.

Majka mu je bila Đurđijanka, veoma pametna i pobožna žena. Sina je odgojila u islamskom duhu tako, da je uvijek najtočnije vršio sve vjerske propise i u tome više puta prelazio u skrajnost. Arapsku kaligrafiju učio je pred Mulom Mestvicom (Divovićem) iz Sarajeva, koji je služio više godina kao pisar kod Murat-kapetana, što saznajemo iz Muline bilježnice. Što je još učio i pred kim, nije nam sad poznato. Rastao je u burnim vremenima. Slušao je pričanja o srpskom ustanku pod Crnim Đorđem od svojih zemljaka, koji su sudjelovali u borbi protiv ustaša; proživio je burne dane pod Ali-Dželaludin pašom i Abdurrahimom, uz kog je i on pristao.

Oženio se prije dvadesete godine, jer mu se sin Muhamed rodio 1822. Jedanaest godina bio je kapetan (1821.–1832.). Njegova je kapetanija bila najbolje upravljana i najsrećnija u cijeloj Bosni. Podloženu raju nije bez razloga kinjio i progonio. Baš u njegovoj kapetaniji, u Tolisi, podignuta je 1828. prva zgrada za katoličku pučku školu zauzimanjem fra Ilije Starčevića, sagrađena crkva za 1500 duša i prostran župni stan od 8 soba i to sve bez carskog berata.

Starčević je uživao osobite simpatije i veliko povjerenje Husein-kapetana. Husein je podigao uz gradska vrata krasnu džamiju s velikim kubetom, koja spada među najljepše i najprostranije u Herceg-Bosni i blizu nje sahat kulu. Džamija je sagrađena 1242. (1826.) i zove se po njemu Huseinija. Za nju je privezao velik vakuf. Jednu džamiju iz temelja obnovio je njegov otac u Modriču. U današnjem selu Čardaku kojih 8 km od Gradačca prema sjeveru napravio je Husein otok (adu) iskopavši dosta dubok, kojih 100 m širok i nekoliko kilometara dug hendek, u koji je naveo vodu. Na ovom otoku sagradio je dvor, ljepši od onog u Gradačcu, a na jednom malom humku čardak, po kome je ovo selo dobilo ime.

Ovdje je imao golem pčelinjak, zvjerinjak i lovište. Tu mu bijaše najmilije boravište. Od svega ovoga danas se vide tragovi hendeka i temelji dvorca, koji je po Huseinovoj zapovijedi zapaljen 1832., kad se spremio na bijeg u Slavoniju. Na prostranom imanju bilo je više dvoraca, kula i čardaka, kojima se još danas zna za mjesto. Uz Huseinov otok diže se danas samostan “Doloroza”. I zaista je Husein imao pravo, kad je pišući kako je postao vođa i vezir na Bosni izgovarao se, da mu do tog nije bilo: “Meni je dosta bilo moga Gospodstva Kapetanluka. kojim sam se bolje vlado i živio nego i jedan od kapetana bosanskije kao jedan vezir.”, ostatak teksta možete pročitati na ovom linku.

Visoko.co.ba / Stav