Veliki odmor ili šarena laža

AKO POSMATRAMO IZ DJEČIJE PERSPEKTIVE STVAR JE SLJEDEĆA…
VELIKI ODMOR – ŠARENA LAŽA

Nikada mi neće biti jasno zašto veliki odmor traje petnaest minuta, ni šta je tu veliko?

To je, prije svega, jedan veliki stres koji se krije iza riječi odmor. Ako posmatramo iz dječije perspektive stvar je sljedeća:

Učenici dok iz jednog kabineta pređu u drugi, ostave svoje stvari, obuku se za izlazak, ponesu užinu, u boljem slučaju, ili idu tek da nešto kupe, dok izađu napolje već im je vrijeme da se vrate nazad. Jedu svoje sendviče u nekoliko zalogaja, guraju ih u trku u usta i uporedo piju sokove, obično gazirane i jedva dišu. Ulaze u školu u trku svako prema svom kabinetu i na času koji slijedi spava im se od hrane koja je nabacana u njihov stomak u koji se sada sjurila sva krv da to precesuira.

Druga grupa su oni koji su u redu za užinu proveli cijeli odmor, nisu ništa pojeli, već je zvonilo i oni su gladni, ljuti, razdražljivi, a treba pratiti nastavu. Gledaju nepojedenu užinu na stolu. Gladni su, a čas počeo. Najrađe bi ustali i otišli da taj svoj obrok pojedu gdje bilo, samo da ono stajanje u redu nije bilo uzaludno.

Treća skupina su oni učenici koji su odlučili da žrtvuju obrok za dobrih petnaest minuta ganjanja po školskom dvorištu. Oni dolaze mokri s velikog odmora, gladni, žedni, moraju u toalet, boli ih stomak, krče im crijeva, hoće da se onesvijeste, pao im je šećer, a ja bih sad o nekom imperfektu da im pričam. Sve u svemu, svi u vidnom rasulu nakon velikog odmora.

S druge strane imate učiteljice koje za vrijeme velikog odmora čuvaju učenike, odnosno provode vrijeme s njima. Mali su i ne mogu biti sami na odmoru. Dakle, jasno je da to nije odmor. Ta učiteljica radi na svom velikom odmoru. I ona ima stomak i njoj krče crijeva i ona bi možda da s mirom pojede svoju užinu i popije kafu, da pojede jabuku ili da sluša, možda, muziku. Jer nekako odmor i muzika idu jedno s drugim. Ali ništa od toga.

Opet, imate nastavnike koji ne moraju čuvati učenike na dvorištu jer nisu dežurni, a ti dežurni su definitivno ugrožena vrsta. Oni su već odavno naviknuti i baždareni da odu do toaleta da operu ruke i vrate se do mjesta gdje provode svoj veliki odmor, na brzinu razmotaju svoj sendvič ili izvade iz kutije nešto što su spakovali kod kuće. Naučili su da u pet „elegantnih“ zalogaja pojedu svoju hranu i da se onda brzinom svjetlosti prebace na kafu. Ako nisu gladni, sreća njihova, jer za kafu onda imaju čitavih 10 minuta, onako baš da ćejfe. Loše se provedu oni koji moraju i da jedu, i da popiju kafu jer ih boli glava, i da odu do toaleta koji je u drugom kraju zgrade i još ako konzumiraju cigarete, to je nemoguća misija. Dolaze na čas kao iz ljutog boja slomljeni, smoždeni.

Posebni sretnici među nastavnicima su oni koji imaju pauzu poslije velikog odmora. E ti su baš na konju, njima je upala kašika u med.

I kad malo bolje razmislim, ne znam ni šta će nam ikako.

Nikada neću zaboraviti kada mi se poslije jednog „velikog odmora“ pola učenika nije vratilo na čas. Mislila sam da su pobjegli. Međutim, pred sami kraj časa pokucali su i ljubazno zamolili da prisustvuju posljednjim minutama časa. Ljutito sam ih pitala gdje su bili, zašto su pobjegli s časa? A oni su mi mirnim tonom objasnili da su bili gladni i da su odlučili otići na burek na Baščaršiju. Čas sam im opravdala, ali nisu imali opravdanje što mene nisu pozvali na burek. Naravno, imali su odgovor, da ne znaju ko bi meni opravdao. Nikada nisu bili ljubazniji i nikada sitiji. Poslije sam saznala da za igranje s djecom u trajanju od 30 minuta sagorite 150 kalorija.

Zadatak za matematičare.

Koliko kalorija sagori nastavnik/učitelj za 6 časova učeći 150 učenika kroz igru? Da li sagori nastavnik ili samo kalorije?

obrazovniportal.ba

Selma Karić rođena je u Sarajevu 1981. godine. Profesorica je B/H/S jezika i književnosti. Radi kao nastavnica u OŠ „Hamdija Kreševljaković“.

Piše blog o vlastitim iskustvima i životnoj svakodnevnici. Posebno je interesuje uloga žene u današnjem društvu i problematika obrazovanja. S obzirom na to da radi sa djecom, a i sama je majka, smatra da je najveći izazov današnjice odgojiti i obrazovati dijete i u svojim kolumnama će pisati upravo o tim izazovima i problemima na koje nailaze svi oni koji su uključeni u te procese.