Uvlačenje u političko blato

Zašto se godinama opstruiše potpisivanje ugovora sa Islamskom zajednicom? Zašto je problem Čoviću, Dodiku, a prije i Ivaniću staviti potpis na taj ugovor? Da li ugovor služi za političke obračune i uslovljavanja? Je li postao predmet političke trgovine? Šta je i kome sporno u ugovoru? U čemu se ugovor Islamske zajednice razlikuje od ugovora Srpske i Katoličke crkve pa ove dvije vjerske zajednice mogu i moraju imati ugovor sa državom a ova prva i najveća u BiH niti mora, niti ga ima, a na njega čeka punih sedam godina. Pravna neravnopravnost na djelu.

Ugovor Islamske zajednice u BiH sa državom i dalje čeka na potpis trojca u Titovoj 16. Od mandata do mandata u ladicama, a njegovo stavljanje na dnevni red i glasanje bez koncenzusa značilo bi i njegov definitivni kraj. Jer vjerska prava jednog naroda vrijeđaju nacionalni interes drugih. Da je tako tvrdi politika godinama.

“Nama je Ustavom zagarantirana vjerska sloboda, vjerska prava, vjerska ravnopravnost, ali nema ugovora koji to u izvršavanju konkretizira. Dakle ima igre, nema muzike”, navodi profesor historije islama, etike i sociologije Mustafa ef. Spahić.

“Njegovo nepotpisivanje predstavlja diskriminaciju IZ i njenih članova i pripadnika u odnosu na druge vjerske zajednice”, naglašava sekretar Rijaseta IZ u BiH Mensur Karadža.

Gvardijan samostana u Fojnici fra Mirko Majdandžić kaže: “Pitanje je samo postoji li osnovna politička ili osnovna ljudska želja da nešto što je pred nama na stolu treba riješitit, postoji li želja.”

Između prava i političke želje dešava se diskriminacija najbrojnije vjerske zajednice u BiH odnosno više od polovine njenog stanovništva. Osmu godinu traje borba za ravnopravnost i pravo koje je bezuslovno dato Pravoslavnoj i katoličkoj crkvi još 2008.

“To što vi jedan dan nalazite argumentaciju da to ne potpišete u procedurama pa kažete jel to međunarodni ugovor ili nije, koju proceduru mora proći, to je izgovor. Drugi put kažete nećemo da priznamo Islamskoj vjerskoj zajednici pravo da petkom ljudi idu na džumu, nećemo da priznamo pravo na odievanje, pa ja kažem ljudi nemojte to potezati. Kako neko upražnjava vjeru ne određujemo mi, nije država ta koja na taj način miješa u vjeru, da određuje ljudima kad će biti molitva, to je stvar vjere. Vjera određuje kad je molitva”, istakao je član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Uporedo sa širenjem islamofobije, targetiranjem Islamske zajednice kao radikalne i političke organizacije, negiranjem identiteta Bošnjaka i pokušajem svođenja na vjersku skupinu bez prava na jezik, ne dozvoljava im se da budu izjednačeni u vjerskim pravima.

“Odnos prema ovom Ugovoru sa IZ, to je jedna ignorancija muslimana, jedno ismijavanje, jedno nipodaštavanje, jedno vrijeđanje”, smatra Spahić.

Politiku, dakle vrijeđaju specifična vjerska prava pripadnika islamskih vjernika, a koja su detaljno uređena Ugovorom koji nikada nije potpisan. A da jeste, država bi upotpunosti bila garant za nesmetan vjerski život, pojedinačna ljudska i vjerska prava poput prava na slobodno vrijeme za obavljanje iftara i sehura, odsustvo sa posla radi obavljanja hadža i džuma namaza, obred Kurbana, obavljanja molitve, izbor prehrane odijevanja i izgleda.

“Bez tih specifičnosti ovaj Ugovor sam po sebi ne bi imao smisla. To je jedan pravni instrument, očigledno je da je postao neka moneta politička ili neka politička kategorija”, dodaje Karadža.

“Ivanić, Čović i Dodik koji su se vrlo jasno usprotivili usvajanju ovog sporazuma i njegovu dalju ratifikaciju kroz mislim da su to najodgovornije osobe koje su sjedile i svojim dakle neprihvatanjem zaustavili taj proces. Iza Dodika, iza Čovića, iza Ivanića stoje određene politike koje prave takav ambijent u kojem je to evo da kažem političko pitanje u kojem muslimani mogu biti neka opasnost”, navodi bivši predsjednik Sabora IZ BiH Safet Softić.

“Nije ni čudo što on takve izjave daje jer njegov je životni cilj da Bošnjaci NISU NAROD, da Bosna nije zemlja, država, domovina, da Bošnjaci nemaju jezik i tamo ne da da se upotrebljava, da nemaju svoju kulturu nego da smo mi samo jedna egzotička DAKLE ETNIČKA PRIMORDIJALNA ZAJEDNICA”, navodi Spahić.

Da li je sazrela politička klima i da li je poznati stav Milorada Dodika o Ugovoru sa Islamskom zajednicom, politička prošlost?

“Sada ako se usvoji sporazum sa IZ da li će SPC i Katolička tražiti dopune i izmjene Sporazuma, kako izbjeći tako nešto. Ja nisam ništa protiv toga da sjednemo sa predstavnicima Islamske zajednice i predstavnicima poslodavaca, to je suština. Mi za vrijeme SDA nismo imali nijednom inicijativu da se razgovara na tu temu. Uvijek je bilo UZMI ILI OSTAVI I MI SMO NARAVNO OSTAVLJALI”, kazao je Dodik.

Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić kaže: “Bi bilo naravno zamislite DA SE TO RIJEŠI KADA SMO MI NA VLASTI, A NIJE SE RIJEŠILO TOLIKO GODINA kada je SDA bila na vlasti. Nas to ne zanima, mi ćemo pokušati da to riješimo. Uopšte nikome ne stavljamo na teret što to do sada nije riješeno i nije to, da rasteretim ljude u IZ, predmet nikakve političke trgovine.”

“Ne znam šta SDA ima s tim. SDA je u svim svojim saopćenjima i političkim stavovima davala podršku da se takav ugovor i potpiše da se dođe do njegove konačne finalizacije. U vrijeme pregovaranja Islamske zajednice i države predsjedavajući Vijeća ministar je bio tadašnji član SDA Denis Zvizdić i sve je dakle kroz komisiju koja je formirana usaglašeno”, navodi Softić.

“Sa našim partnerima ćemo otvoriti ali da ne bi neko pomislio, ponovo nas prozivao da trgujemo politički, uskladićemo to sa ljudima iz Islamske zajhednice”, kazao je Elmedin Konaković, predsjednik NiP-a.

U islamskoj zajednici BiH tvrde da su i ranije vodili razgovore sa državom i njenim institucijama, a ne poliičkim strankama i da će tako ostati i ubuduće.

“Naš je stav da ovaj ugovor nije i ne može i ne treba da bude poltička moneta, da to ne bude sredstvo bilo kakvog da ne kažem političkog potukustrivanja, političke trgovine itd. To je naš definitivni stav jer on po svom sadržaju nije politički akt. On je pravni akt i takvog ga treba doživljavati i završiti tu proceduru potpisivanja”, pojašnjava Karadža.

“Ovaj ugovor napisali su IZ ispred Islamske zajednice Rijaset. Ni SDA ni HDZ ni SNSD nema ništa sa sadržajem ni konceptom takvog ugovora”, kaže Spahić.

“Mislim da BiH kao drzava podhitno i što prije treba da potpiše taj ugovor, prije svega evo riješilo bi se i pitanje vjerskog izražavanja na radnom mjestu i mislim da bi bilo puno lakše i puno bolje i građanima a naravno i poslodavcima i drzavi”, ističe Emir Kovačević, advokat i potpredsjednik Komisije za slobodu vjere Rijaseta IZ u BiH.

Pa su vjernici islamske vjeroispovijesti prinuđeni birati između svojih vjerskih uvjerenja i svog posla. Emela Mujanović Kapidžija tužila je Ministarstvo odbrane BiH jer joj je kao pripadnici Oružanih snaga zabranjeno nošenje marame na poslu.

“Emeli se ne omogućava da ona poštuje svoju vjersku normu. Na kraju krajeva ona čak bez marame na glavi ne može ni obavit molitvu”, navodi Kovačević.

Pravilnik Oružanih snaga ne može biti iznad zakona, tvrdi Kovačević, koji očekuje da će Ustavni sud BiH presuditi kao i u slučaju pravilnika o Graničnoj policiju koji se odnosio na nošenje brade u ovoj državnoj instituciji.

“Recimo jedan od prigovora tužene odnosno poslodavca je bio da bi to kao nošenje marame bi narušilo povjerenje u OS BiH što smartamo da apsolutno nije tačno. Štaviše smatramo da poštovanjem tih vjerskih različitosti da bi se to povjerenje pojačalo. Ako uzmemo u obzir da recimo i države članice NATO saveza omogućavaju nošenje hidžaba odnosno marame sasvim je jasno da taj progovor ne stoji i da on nije opravdan.”

“Pogledajte memo 1 memo II ključno je da se te muslimanke svode na problem, na čudovišta i da smo mi egzotika. Kao Indijacni sa onim svojim nošnjama i samo je to problem”, kaže Spahić.

“Mogu sasvim sigurno ustvrditi da je to postao žeton za političare kako bi slali neke političke poruke kroz to i mislim da je to osnovni problem svega ovoga. Nije dakle ni za Islamsku zajednicu ni njene predstavnike problem usaglasiti bilo šta što je predmet pregovora, ali kada vidite da ne postoji dobra namjera, da ne postoji politička volja da se do toga dođe onda to dobiva sasvim novi kontekst”, ističe Softić.

Pa bi politika da uređuje kako će i kada vjernici upražnjavati svoju vjeru. Na površini se problematizira, između ostalog i obavljanje džuma namaza u toku radnog vremena te odlazak na hadž, što je u svijetu regulisano pitanje između poslodavca i uposlenog, jer tamo niko ne dovodi u pitanje pravo vjernika već mu ga omogućava.

“Ko namjerno slobodan bihuzurluke ne klanja tri džume on prestaje biti vjernik, a ovako muslimani u BiH svi koji rade u javnom sektoru, vojsci, policiji, sudstvu, oni, kao vjernici u odnosu na kršćane i Jevreje kada su u pitanju blagdani oni su neslobodni jer ovi imaju svi svu subotu hvala Bogu, imaju i nedjelju. Muslimanima se i problematizira dva sahata”, navodi Spahić.

“Time što ga ovaj ugovor navodi kao pravo predstavlja osnov da se donesu odgovarajući propisi kako i u kojim uslovima se može obavljati, a kad se eventualno može i zabraniti obavljanje džume namaza zato što bi moglo ugroziti proizvodni prces, moglo ugroziti zdravlje ljudi i tad, nanijeti neku veću štetu”, pojašnjava Karadža.

“Imate dosta prakse i iz svijeta gdje je uvedeno tkz. kompenzacijsko vrijeme i što vrlo fino funkcionise. Recimo u SAD kada radnik želi da ide na džumu on se obrati poslodavcu i traži slobodno vrijeme da odsustvuje sa radnog mjesta koje će mu biti neplaćeno ali koje će on u saradnji i dogovoru sa poslodavcem da naradi drugim danima kada to odgovara poslodavu i radniku”, pojašnjava Kovačević.

Ali u BiH i oni sa pravima, poput onih definisani u ugovorima Pravoslavne i Katoličke crkve sa državom, ne uživaju ta prava. Od 2008. godine nije riješeno pitanje povrata imovine niti radno –pravni status članova ovih vjerskih zajednica.

“Kada bi se pogledalo očima pravednim, očima čistim ovi ugovori vjerskih zajednica posebnih sa državom ustvari ne bi ni trebali. Trebalo bi nam da je u Zakonu o ljudskim, deklaraciji o ljudskim pravima da nam je tu zagarantirano sve, ali se sada sve te specifičnosti mogu, opet ću kazati ako postoji želja, vrlo jednostavno riješiti”, smatra fra Majdandžić.

“Ma vidite po Zakonu o slobodi vjere, crkve i vjerske zajednice u odvojene od države niti država ima pravo da se miješa u unutrašnju organizaciju, naukovanje crkava i vjerskih zajednica. Tako isto IZ i druge vjerske zajednice nemaju pravo institucionalno se baviti onim pitanjima koja su pitanja države”, ističe Karadža.

“Suština je istine da pripadnici islama ovdje ne budu egzotik, da ne budu Indijanci, da im Dodik ne poklanja PETAK U NEDJELJU ILI SUBOTU nego da budu ravnopravni onako kako nas je Bog stvorio, slobodne, slične, različene, ne istovjetne i ne suprotne. Pa najbolje bi bilo da Dodik sam napiše nacrt ugovora Islamske zajednice kao što je kralj Aleksandar 930- te oktroisao prvi Ustav Islamskoj zajednici, oktoroisao i poklonio. Dodik je studirao sociologiju kao i ja pa on to zna pa bi ponovio sada. Prvi put je događaj kada se događa je povijest, drugi put kada se događa je farsa”, dodaje Spahić.

U pravnoj praznini bez istog statusa u odnosu na druge dvije vjerske zajednice, Islamska je, dakle, neslobodna i neravnopravna. I meta čestih napada, pa su ovakve scene u posljednje vrijeme sve učestalije. Kao i njeno targetiranje a po potrebi i stavljanje u dnevnopolitičke svrhe. A politici to mnogo bolje ide nego omogućavanje onih prava koja su i Ustavom na koji se kunu zagarantirana.

Visoko.ba/federalna.ba