Ustavni sud BiH je utvrdio: Članovi Predsjedništva BiH nisu predstavnici naroda, već građana

Ustavni sud je utvrdio da članovi Predsjedništva nisu zamišljeni kao (legitimni) predstavnici naroda, već građana.

Dolaskom izaslanika Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Evropske unije (EU) Matthewa Palmera i Angeline Einchorst intenzivirana je rasprava o izmjenama Izbornog zakona. Povodom posljednjih poruka važno je naglasiti šta Ustavni sud BiH kaže o tome koga predstavljaju članovi Predsjedništva.

Govoreći o svom gledištu, Palmer je kazao da cilja na “novi izborni okvir u BiH koji bi podržavao ambicije zajednice bosanskih Hrvata da budu pravično i adekvatno zastupljeni u svim institucijama vlasti”.

Slične poruke poslane su i sa sastanaka Milorad Dodik – Zoran Milanović u Zagrebu te Aleksandar Vučić – Dragan Čović u Beogradu.

Iz Milanovićevog kabineta rečeno je da je cilj osigurati “ostvarenje legitimnog predstavljanja sva tri konstitutivna naroda u skladu s Dejtonskim sporazumom”. Također, Vučić je nazvao Čovića “predstavnikom hrvatskog naroda”.

S obzirom na to da je naglasio i da će se fokusirati na Predsjedništvo, evidentno je da Palmer, barem u određenoj mjeri, dijeli ideju HDZ-a BiH da je potrebno osigurati “legitimno predstavljanje”.

U reakcijama probosanske javnosti istaknuto je da bi promjene koje najavljuje Palmer bile protivne presudama Evropskog suda za ljudska prava, u nizu slučajeva, u kojima je konstatovano da je prisutna diskriminacija.

Međutim, suštinski problem izmjena koje najavljuje Palmer nije samo u tome. Problem je što takve izmjene nisu u skladu ni sa samim Dejtonskim ustavom.

Naime, Ustavni sud je utvrdio da članovi Predsjedništva nisu zamišljeni kao (legitimni) predstavnici naroda, već građana.

U odluci Ustavnog suda iz 2000. godine (III djelimična odluka u slučaju br. U5/98) stoji da članove Predsjedništva BiH ne biraju pripadnici samo jednog naroda, već svi građani u njihovoj izbornoj jedinici.

U paragrafu 65. Ustavni sud kaže: “Striktna identifikacija teritorije i određenih etnički definisanih članova institucija Bosne i Hercegovine, s ciljem predstavljanja određenih konstitutivnih naroda, nije čak ni usklađena s pravilima o kompoziciji Predsjedništva BiH, kako su naznačena u članu 5, paragraf 1.”

Zatim Ustavni sud podsjeća na odredbe Ustava: “Predsjedništvo Bosne i Hercegovine se sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno s teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno s teritorije Republike Srpske“.

“Ne smije se zaboraviti da Srbin – član Predsjedništva BiH, naprimjer, nije izabran samo glasovima glasača koji su u etničkom smislu Srbi, već glasovima svih građana Republike Srpske bez određene etničke pripadnosti. On, dakle, ne predstavlja Republiku Srpsku kao entitet, niti srpski narod, već sve građane Republike Srpske kao izborne jedinice. Isto važi i za Bošnjaka i Hrvata kao članove koji su izabrani iz Federacije”, zaključuje Ustavni sud BiH.

Ovaj zaključak Ustavnog suda ima epohalan značaj, jer potpuno poništava tezu da je “legitimno predstavljanje” obaveza po Dejtonskom ustavu.

Ustavni sud je, za razliku od političkih lidera (Vučić, Milanović, Dodik, Čović), ovlaštena instanca za tumačenje Dejtonskog ustava i njene odluke su obavezujuće, za razliku od političkih interpretacija.

Ukoliko bi se, suprotno ovoj odluci Ustavnog suda, kroz Izborni zakon unosio sistem legitimnog predstavljanja u Ustav, to bi bile suštinske izmjene Ustava BiH, a ne ograničene, kako sugeriše Palmer.

Ovu apelaciju je još 1998. godine Ustavnom sudu BiH podnio Alija Izetbegović za ocjenu usaglašenosti Ustava FBiH s Ustavom BiH. Zahtjev je naknadno dopunjen kada je podnosilac zahtjeva naveo koje odredbe ustava entiteta smatra neustavnim.

Klix.ba