Gotovo cjelokupno etničko armensko stanovništvo napustilo je Nagorno-Karabah, pošto je prva misija Ujedinjenih nacija stigla u uglavnom napušteni planinski region u nedjelju.
Stephane Dujarric, glasnogovornik generalnog sekretara UN-a, rekao je da će tim Ujedinjenih naroda na terenu, prva misija UN-a u regiji u posljednjih 30 godina, “identificirati humanitarne potrebe” kako za preostale ljude, tako i za “ljude koji su u pokretu”.
Mnogi Armeni koji su pobjegli iz Nagorno-Karabkha rekli su da smatraju da je posjeta međunarodne misije došla prekasno, nakon što je Azerbejdžan vratio to područje u munjevitoj vojnoj operaciji prošlog mjeseca. Sjedeći na klupi u blizini centralnog Trga republike u armenskoj prijestolnici Jerevanu, Aren Harutjunjan, koji je prošle sedmice napustio regiju koju Armenci nazivaju Artsakh, okrivio je “međunarodnu zajednicu” za egzodus.
“Šta je preostalo UN-u da nadgleda?” rekao je Harutyunyan, 53, koji je stigao u Jerevan u petak nakon napornog trodnevnog putovanja iz Stepanakerta, glavnog grada Nagorno-Karabaha. “Nikoga više nema, svi su otišli, to je grad duhova.”
Armenske vlasti saopštile su da je do ponedjeljka uveče više od 100.500 ljudi, od oko 120.000 stanovnika, pobjeglo u Armeniju iz Arcaha. Na snimcima koje je tokom vikenda emitovala televizija Al Jazeera, vidi se prazan centralni trg u Stepanakertu, zatrpan smećem, napuštenim kolicima i dječijim skuterima.
“Gdje su bili međunarodni posmatrači kada su nas izgladnjivali? Sada je prekasno”, gunđao je Harutyunyan, misleći na višemjesečnu blokadu Lačinskog koridora u Azerbejdžanu, jedinog puta koji povezuje Nagorno-Karabah sa Armenijom. Hunan Tadevosyan, glasnogovornik hitnih službi Nagorno-Karabaha, rekao je u nedjelju da se broj civila koji su ostali u Stepanakertu može “izbrojati na prste jedne ruke”.
Artak Beglaryan, bivši armenski separatistički zvaničnik, rekao je da su “posljednje grupe” stanovnika Nagorno-Karabaha na putu za Armeniju. Preostalo je najviše nekoliko stotina osoba, od kojih su većina službenici, službenici hitne pomoći, volonteri, neke osobe sa posebnim potrebama”, napisao je na društvenim mrežama.
U izvještaju o svojoj posjeti, UN je u ponedjeljak potvrdio masovni egzodus Armena. „Izvještava se da je samo 50 do 1.000 etničkih Armena ostalo u regionu Karabaha u Azerbejdžanu nakon što je egzodusom posljednjih dana više od 100.000 ljudi pobjeglo“, navodi se u saopštenju.
“Misija je bila pogođena iznenadnim načinom na koji je lokalno stanovništvo napustilo svoje domove i patnjom koju je to iskustvo sigurno izazvalo.” Armenski zvaničnici opisali su egzodus etničkih Armena iz Nagorno-Karabaha kao “direktan čin etničkog čišćenja”, optužbu koju je Azerbejdžan odbacio, rekavši da je odlazak Armena “njihova lična i individualna odluka i da nema nikakve veze sa prisilno preseljenje”.
Armenija, zemlja od 2,8 miliona stanovnika, suočava se s velikim izazovom koji ima za smještaj iznenadni priliv izbjeglica, od kojih su mnogi “gladni, iscrpljeni i potrebna im je hitna pomoć”, navodi agencija UN-a za izbjeglice.
Na sjevernoj periferiji Jerevana, Tamara (35) sjedi na klupi u blizini malog igrališta, čuvajući svoje dvoje male djece. “Trudim se da ne plačem pred njima”, rekla je. „Ali to je veoma teško. Izgubili smo sve.”
„Nismo napustili samo našu kuću… To je naša historija, ko smo mi“, rekla je.
Nakon što je napustila svoj dom u Nagorno-Karabahu, Tamara je, kao i većina drugih izbjeglica iz regiona, prvo stigla u Goris, odmaralište u blizini granice sa Azerbejdžanom, gdje je provela tri noći sa svojom djecom u prepunom hostelu.
Prošle subote, Tamarin rođak pokupio ju je iz Gorisa i odvezao porodicu u Jerevan, gdje ona sada dijeli skučeni dvosoban stan sa još šestoro rođaka. „Tamo smo imali svoju baštu, a sada moramo da spavamo na podu“, rekla je. “Ali ja barem imam svoju djecu sa sobom, ona su sigurna.”
Tamara je rekla da je odlučila da spali svoje porodične knjige i druge lične stvari, uključujući stari klavir, bojeći se da će pasti u ruke Azerbejdžana. Njen očajnički čin naglašava dio duboko ukorijenjenog nepovjerenja na obje strane, zatrovanog etničkom mržnjom koja je proistekla iz tri rata u isto toliko decenija. Tokom 1990-ih, azerbejdžansko stanovništvo je i samo protjerano iz Nagorno-Karabaha, a stotine hiljada ljudi je raseljeno unutar Azerbejdžana.
Zvaničnici Azerbejdžana su u ponedjeljak rekli da će garantovati “jednaka prava i slobode svih” u Nagorno-Karabahu, “bez obzira na etničku, vjersku ili jezičku pripadnost”. Većina Armena je otišla jer ne vjeruju da će se azerbejdžanske vlasti prema njima ponašati pošteno i humano ili da će im garantovati njihov jezik, vjeru i kulturu.
Za mnoge Armene ostaju mračna sjećanja na prethodnu rundu borbe. 2020. godine, tokom šestosedmičnog rata, Azerbejdžan je vratio dijelove regiona u planinama južnog Kavkaza zajedno sa okolnom teritorijom koju su armenske snage ranije preuzele.
Objašnjavajući svoju odluku da ode, Tamara je na društvenim mrežama navela eksplicitne snimke azerbejdžanskih vojnika koji skrnave leševe i ubijene zatvorenike, snimke koji su podigli uzbunu međunarodnih grupa za ljudska prava. “Ne vidim kako možemo vjerovati Azerbejdžanu”, rekla je, odmahujući glavom. Nedavna hapšenja nekoliko visokih zvaničnika iz Karabaha od strane Azerbejdžana dodatno su pojačala zabrinutost etničkih Armena.
Prošle sedmice, azerbejdžanska granična policija privela je Rubena Vardanyana, milijardera bankara i filantropa, koji je prethodno bio na čelu separatističke vlade Nagorno-Karabaha između novembra 2022. i februara 2023. godine.
Od tada je glavni tužilac Azerbejdžana Kamran Aliyev objavio da je pokrenuto 300 krivičnih predmeta za ratne zločine koje je počinilo 300 separatističkih zvaničnika. Tokom vikenda, nekoliko drugih visokih bivših zvaničnika otcijepljene regije također je privedeno dok su napuštali Nagorno-Karabah, uključujući Davita Manukyana, bivšeg komandanta odbrambene vojske Arcaha.
Ostaje nejasno koliko onih koje traži Baku ostaje u Nagorno-Karabahu.
“Pozivam te osobe da se dobrovoljno predaju”, rekao je u nedjelju novinarima tužilac Aliyev.
Visoko.ba/federalna.ba/The Guardian
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.