Haris Zoranić je novopazarski kaligraf, slikar i grafički dizajner koji u Sarajevu živi od 2012. godine. Iako se o njegovoj umjetničkoj svestranosti nije mnogo pričalo, među njegove najznačajnije projekte ubraja se oslikavanje nekoliko džamija u BiH, ali i restauracija Baščaršijske džamije u srcu starog dijela Sarajeva.
On je za portal Klix.ba kazao da je još kao dijete volio slikati te izrađivati razne predmete od drveta i ostalih materijala. Također, volio je i da fotografira i uglavnom je to radio telefonom, a kasnije i starim fotoaparatom na film.
Zoranić ističe da mu je prvobitna želja bila da se oproba u svemu i sve što je radio kaže da je radio najbolje što je mogao. Prvo je, priča nam, gledao od drugih kako stvaraju umjetnost i na taj način je učio i “upijao” kako bi poslije prenio i pretočio u djelo sve viđeno i naučeno. Tako je počeo sa slikarstvom…
“Tokom priprema za fakultet svakodnevno sam išao na časove slikanja kod profesora Redžepa Nikšića. Na početku, časovi su trajali po dva do tri sata. Kasnije sam dolazio prvi, rano ujutro, otvorio bih atelje, pospremio, pripremio za slikanje i dočekivao profesora i ostale učenike koji su dolazili i ostajao do kasno, tako da sam danima slikao i po 10-11 sati. Nakon slikarstva sam se oprobao u kaligrafiji, koju sam samostalno naučio. Fotografijom sam počeo aktivno da se bavim kada sam dobio aparat na poklon za rođendan s kojim i dan danas fotografiram. To je bilo u februaru 2012. godine. S grafičkim dizajnom sam počeo kada sam se zaposlio i počeo raditi u štampariji, koju danas uspješno vodim”, priča nam o različitim umjetnostima kojima se bavi.
Svaka umjetnost nosi svoju težinu
Na početku je napomenuo da mu je želja da se oproba u što različitijim vrstama umjetnosti, pa tako i kada je u pitanju oslikavanje arabeski, murala i kaligrafije na zidu. Ističe da je sve nabrojano bilo izazov za njega, pa je tako imao i par projekata koje je uspješno odradio.
“Na procesu restauracije Baščaršijske džamije bio sam angažiran od samog početka, od inicijalne faze. Radio sam na skidanju slojeva sa zida i ograda kako bih došao do prvotnog sloja. Sve se to moralo raditi polako i nježno, da ne bi došlo do oštećenja, kako bismo otkrili stare ornamente koji su se sastojali od kaligrafije i boja. Zatim smo napravili skicu, izradili projekt, i tek se onda moglo pristupiti oslikavanju unutrašnjosti. Prije ovog za mene velikog projekta, oslikao sam dvije džamije – jednu u Malešićima kod Sarajeva i jednu u Hrasnici, tu sam radio kaligrafiju na zid”, pojasnio je Zoranić.
On nam priča da svaka vrsta umjetnosti nosi neku težinu, ovisno o tome šta se radi. Kaže da je veći izazov to što se radi veća levha. Izuzmemo li već navedeno slikarstvo, grafički dizajn i kaligrafiju, Haris Zoranić se bavi i oslikavanjem na alufoliji, što zahtijeva dodatno znanje i vještinu.
“Slikanje na alufoliji je nešto posebno. Prvu sliku koju sam uradio ovom tahnikom otišla je kao poklon u Istanbul. Teknika je ‘pozitiv-negativ’, radi se prvo s jedne strane, a onda i s druge. Prvo se iscrta, onda se posebnim alatom ističu detalji kako bi se dobila 3D forma slike. Što se više radi i što više detalja ima to zahtjevnija i ljepša slika bude”, kaže o ovoj rijetko prisutnoj tehnici.
Sklad boja je zajednička stvar svim granama umjetnosti
“Značenje kaligrafije je krasnopis, odnosno lijepo pisanje. Lijepo pisanje bilo kojeg pisma je kaligrafija. Islamska kaligrafija je najviše zastupljena iz razloga što je u islamu zabranjeno crtanje likova i životinja, pa se umjetnost iskazivala kroz kaligrafiju, lijepo pisanje ajeta iz Kur'ana, hadisa, nekih citata, harfova itd. Danas radim kao grafički dizajner i posvetio sam se štampariji. Posao grafičkog dizajnera je jako zahtjevan, težak, a ujedno i zabavan. Zahtijeva puno rada za kompjuterom i crtanja. Posao kao i svaki drugi nosi svoju težinu, traži da pročitamo šta osoba zaista želi kako bi to pretočili u djelo, da tu pripremu uradimo što kreativnije”, rekao je.
Oči su najsavršeniji organ, stava je Zoranić. One, kako nam nastoji dočarati, primijete i najmanju grešku i zato se trudi biti perfekcionista, sve što radi trudi se da bude precizno i srazmjerno i smatra da su preciznost, perspektiva, srazmjernost povezane i za fotografiju, i kaligrafiju i grafički dizajn.
“Kada na nečemu novom radimo, prvo primimo zahtjev od klijenta, tj. šta zapravo trebamo raditi, zatim šta ta osoba želi i kako je zamislila da sve to izgleda, s kakvom idejom dolazi. Onda predložimo svoje ideje iz iskustva koje smo stekli u poslu, da bi na kraju napravili idejno rješenje koje zadovoljava kriterije. Također, i kada govorimo o kaligrafiji, uglavnom radim po narudžbi i zahtjevu kupca. Tražim od kupca šta želi da piše, koje boje želi i koji format, onda koristim znanje grafičkog dizajna za izradu idejnog rješenja za levhu, a onda sve to prenesem na platno ili papir. Pored gore navedenih sličnosti, sklad boja je još jedna zajednička stvar za sve grane umjetnosti. Jako je bitno uskladiti boje i na levhi, i na fotografiji i na pripremi za štampu”, naveo je ovaj 27-godišnji umjetnik.
Za kraj govori kako ima dosta planova i ideja za budućnost, a među njima se ističu one o mogućoj izložbi fotografija i kaligrafije. Potom dolaze i ideje o izradi novih levhi koje su, pojašnjava, pravi izazov, te izradu suvenira od fotografija.
Visoko.co.ba/klix.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.