Uglju nema budućnosti u Evropi

Prije godinu lideri zemalja Zapadnog Balkana potpisali su Sofijsku deklaraciju o Zelenoj agendi za Zapadni Balkan. Obavezali su se da će, pored ostalog uvesti takse na emisije CO2, podsticati obnovljive izvore energije uz postupno ukidanje subvencija za ugalj, kako bi i region doprinio da do 2050. godine Evropa bude klimatski neutralna. Sve dogovoreno je, sudeći po reakcijama ekoloških organizacija, još na čekanju.

Dokazano je da je spaljivanje uglja, posebno u termoelektranama, najveći pojedinačni izvor zagađenja zraka na Zapadnom Balkanu. Samo Termoelektrana Ugljevik je u prošloj godini, emisijom 107,5 hiljada tona CO2 u zrak, prekoračila ukupne godišnje vrijednosti dozvoljene svim postrojenjima koja su obuhvaćena nacionalnim planovima za smanjenje emisija.
„Veoma je važno shvatiti da pogubnost rada termoelektrana ima veze ne samo s kvalitetom i ugrožavanjem kvaliteta životne okoline već i s javnim zdravljem. Prevaziđene tehnologije korištenja uglja danas plaćamo sopstvenim životima – ne samo novcem poreskih obveznika i drugih građana“, upozorava Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon iz Podgorice.

Što brže gašenje termoelektrana na ugalj, svođenje zagađenja uzrokovanih tehnološkim procesima u teškoj industriji na propisane okvire, na kojima insistira civilni sektor, neminovni su procesi, ako vlade zemalja Zapadnog Balkana zaista žele raditi na obavezama preuzetim potpisivanjem Sofijske deklaracije o Zelenoj agendi za ovaj region.

Govoreći o tome šta je urađeno, programski direktor RERI-ja iz Beograda Mirko Popović ističe da se situacija nije značajno promijenila: „Čini se kao da zemlje u regionu čekaju nekakav drugi signal i nekakvu snažniju poruku da bi počele da sporovode konkretne aktivnosti. Osim Sjeverne Makedonije, koja je najavila da će do 2025. prestati da upotrebljava ugalj u proizvodnji električne energije, nijedna od zemalja u regionu se nije odvažila da izađe s nekakvim konkretnim prijedlogom“.

Izvoz električne energije proizvedene u ovom reginu u EU čini tek 0,3% njene potrošnje, dok su emisije CO2 iz ove proizvodnje 50% emisija iz svih termoelektrana u Uniji. Istovremeno, efekti tog izvoza tope se u taksama propisanim za struju proizvedenu iz fosilnih goriva.

„Takozvana taksa na ugljenik 2016. godine na tržištu EU-a bila je oko 6 eura po toni, 2019. godine 26 eura, a 2020. godine 50 eura po toni. To ide u nebo, te cijene idu u nebo – mi to nećemo moći pratiti“, navodi Samir Lemeš, predsjednik Upravnog odbora Eko foruma Zenica.

Zato je okvir za postepeni prelazak u proizvodnji struje s uglja na obnovljive izvore hitno potreban, no pravedna tranzija ka zelenoj energiji u ovom regionu je veliki izazov. Dekarbonizacija je političko opredjeljenje Evropske unije i Energetske zajednice sadržano u Zelenoj agendi za Zapadni Balkan. Dok vlastima u regionu očito trebaju dodatni motivi, civilnom sektoru stvari su jasne.

„Uglju nema budućnosti u Evropi, uglju nema budućnosti ni na Zapadnom Balkanu“, podvlači Popović.

Perović dodaje kako je potrebno da svi u regionu prijeđemo na savremene tehnologije, na što više obnovljivih vidova energije, jer struja koja je proizvedena iz uglja – zapravo nas ubija.

Zato u procesu zelene tranzicije i poduzimaju konkretne akcije koje su za sada više usmjerene na zaštitu vode i tla. U Federaciji BiH na dobrom su putu da zakonski onemoguće gradnju malih hidroelektrana.

„S druge strane, u Srbiji imate ekološki ustanak – ljudi su se pobunili i uspjeli da postignu da se povuče sporni zakon o eksproprijaciji zemljišta“, podsjeća Lemeš.

Zajedničku snagu, između ostalog i kampanjom „Ujedinjeni za čist zrak na Zapadnom Balkanu“, žele sada usmjeriti na otvaranje ozbiljnih procesa u oblasti dekarbonizacije, jer zagađeni zrak na Zapadnom Balkanu je i evropski problem.

Visoko.co.ba/federalna.ba