FOTO: U Visokom promovirana “Čuvarkuća” Tarika Đođića

U Visokom, jednom od četiri najvažnija bosanskohercegovačka grada prema vlastitom priznanju autora knjige “Čuvarkuća”, Tarika Đođića, promovisana je ova knjiga koja je doživjela i svoje četvrto izdanje.

Prisutnima u sali Kulturnog centra Altindag pored autora o knjizi su govorili Abdulah Sidran, Goran Milić i Ademir Kenović uz muzički performans dijela članova grupe Divanhana te Adnana Rondića koji je na određeni način bio moderator ove malo drugačije promocije od onih uobičajenih promocija knjiga na koje smo navikli.

Ademir Kenović koji je u blizini Visokog snimao i neke svoje značajnije filmove Visočanima je ispričao priču o jednom američkom jevreju kojem je dobro išlo u životu i to iskoristio kao uvod o svom viđenju dosadašnjih 12 promocija i iskustvima vezano za druženje sa Đođićem i njegovom knjigom.

Goran Milić je bio iskren pa je rekao da baš i ne zna puno o Visokom izuzev suhog mesa za koje je čuo da pitiče od Vikinga i da je to zapravo visočki recept, te se prisjetio nekih Visočana koje zna od Rasima Kadića, preko Muamera Ganića vlasnika “Berliete” gdje redovno ide na servis auta. A ispričao je i interesantnu priču o tome kako je za vrijeme Univerzijade u Zagrebu 1987.godine fingirana priča o petmilijarditom stanoviku planete zemlje Mateju Gašparu što je bio uvod za priču o šestmilijarditom stanovniku planete zemlje Visočaninu Adnanu Meviću. O odnosu sa Tarikom Đođićem i “Čuvarkućom” te promocijama ove knjige posebno je naglasio da je jako važno što je knjiga napisana na bosanskom jeziku, bez da ulazi u tu vječnu političku raspravu o jeziku. Milić se osvrnuo i na taj odnos direktora i urednika jedne televizije te kako je uopšte njegov direktor počeo da koristi Facebook nakon jedne nezgode na odmoru u Turskoj koja je bila i povod za pisanje priča na ovoj društvenoj mreži.

Abdulah Sidran je u svom stilu govorio o mudrosti autora da izabere i napiše ono što čuje i doživi. Nije se libio reći kako autor ima spisateljskog da prenese do čitaoca način ljudskog razmišljanja i ljudskog osjećanja. I sam je priznao da je ovisnik o Facebooku te se zahvalio i Visočaninu Faruku Smajeviću koji mu je prije promocije poklonio eksterni punjač za telefon na kojem mu baterija kratko traje. Sidran je također iznio vrlo interesantan i Visočanima manje poznat podatak da u našem gradu živi Mensur Ćatić, prema njemu najveći živući bosanskohercegovački pjesnik koji je izdao 30 knjiga, a od toga niti jednu u Visokom!?

Tarik Đođić nije krio svoju povezanost sa našim gradom u koji dođe kako kaže “onako”. Nije htio nabrajati sve prijatelje koje ima ovdje da slučajno ne bi nekoga zaboravio, ali je istakao da nakon Prnjavora, Sarajeva i Gračanice upravo je Visoko četvrti najznačajniji grad za koji je vezan te je tim povodom pročitao i jednu priču koja nije objavljena u “Čuvarkući” ali je posvećena Visokom. Đođić je istakao da ukupan honorar od prodatih knjiga ide isključivo u humanitarne svrhe, a nakon promocije dugo je potpisivao svoju knjigu Visočanima koji su u velikom broju prisustvovali ovom kulturnom događaju.

Ako izuzmemo male neugodnosti koje su prethodile ovom događaju, a o kojima je autor ranije i slikovito pisao na svom FB profilu, bila je ovo lijepa prilika da se okupe ljubitelji književnosti na jednom prvorazrednom kulturnom događaju sa referentnim gostima gdje se govorilo o svojevrsnom literarnom eksperimentu, u kojem je autor priče, koje je objavljivao na Facebooku, urednički i autorski priredio u knjigu, koja je, kako su primijetili promotori, snažno zaživjela i prije nego je bila objavljena.

Preko 150 fotografija sa promocije “Čuvarkuće” pogledajte na našem FB Pageu OVDJE