Vještina izrade mlinskog kamena – „žrvnja“ nekada je bila unosan biznis. Danas je to ponajviše muzejski eksponat, potreba za neku vodenicu ili još uvijek rijetke koji preferiraju zdravu ishranu. Među težacima iz Miljanovaca kod Tešnja bilo je nadaleko poznatih majstor u ovom zanatu.
Iako se od ovog zanata danas teško može živjeti, Miljanovčani i dalje čuvaju tradiciju izrade mlinskih kamenova i različitih drvenih držala za alat. Stari su vještim rukama izrađivali držala – od graba i bagrema za sjekiru, od lipe za motiku, od divlje trešnje za kosu kovanicu.
Fadil Hadžan iz Miljanovaca od pradjeda je s pet godina učio kako se izrađuju razni predmeti od drveta. Gotovo šest godina poslije Fadil drži obećanje. Kaže da vještinu neće zaboraviti, ali mu je, ističe, san završiti neki dobar fakultet. Ostat će i čuvati tradiciju – poručuje.
I Fadilov djed i imenjak zanat je naslijedio od svoga djeda. Kaže da se od ovog posla pomalo može i zaraditi. Hadžani ljubomorno čuvaju tajne vještine izrade mlinskog kamena uvjereni da njihovo vrijeme ponovo dolazi.
Na Krnjinu se nalazi poznati kamenolom kvarcnog kamena idealnog za izradu „žrvnja“. Do dobrog kamena je teško doći. “Važnu ulogu igra tvrdoća. Ako je kamen mekan, runi se i bude ga u brašnu koje se onda ne može jesti”, pojašnjava Arif Hadžan.
Iako je riječ o teškom poslu, ekonomski potpuno neisplativom u današnjem vremenu, Hadžani ne daju da se tradicija ovog zanata ugasi.
