Turska: Čitava bošnjačka sela pohapšena, oduzimaju im državljanstva, imanja i kompanije

Dok se i u BiH organiziraju paneli o 15. julu i tzv ‘državnom udaru’, naša javnost malo zna o ljudima koji su žrtve političkih previranja u prijateljskoj zemlji.

U toj dimnoj zavjesi parlament Turske započeo je ove sedmice raspravu o izmjenama ustava koje bi predsjedniku Erdoganu dale daleko veća ovlaštenja i omogućila mu još dva petogodišnja mandata na toj funkciji. Poslije referenduma koji je planiran na proljeće, Turska bi mogla dobiti i novog “sultana” – Erdogana.

U međuvremenu, mnogi od najbližih srodnika našeg sagovornika Abdulaha su po turskim zatvorima. Poslije neuspjelog puča 41.000 osoba je uhapšena pod različitim izgovorima. Mnogi Turci tamo su skončali. U zatvoru je pet mjeseci nevin proveo i naš državljanin, student Samed Nadarević iz Cazina. Svjedoci kažu da u zatvorima ima i djece, a samo ona do godinu su uz majke.

Čak 100.000 ljudi je ostalo bez posla, mnogi nemaju za hljeba, a prema zvaničnim podacima, 10.000 osoba je pod istragom zbog sumnje da su navodno koristile društvene mreže radi pružanja navodne podrške terorizmu.

Abdulah je ostao bez ičega. Od onog što je decenijima stjecao ostala je tek potvrda vlasti da mu se oduzima sva imovina jer je navodni pomagač terorista. Bez presude suda, po kratkom postupku.

– Imao sam 40 zaposlenih i dobro razvijen posao. Pošteno sam radio. Preko noći su mi uzeli sve. Ljudi koji su kod mene radili ostali su bez hljeba. Niko neće da ih primi, jer se boje – priča Abdulah s očajem na licu.

S nešto ušteđevine sklonio se u zemlju svojih predaka. Fizički je tu, a srce je ostavio dolje. Zajedno s dijelom porodice koju je Abdulah zbog teroriziranja i policijskih upada kasnije prebacio u Sarajevo, bila je i njegova stogodišnja majka. Nana je kao beba početkom prošlog stoljeća odnesena u Tursku u zbjegovima našeg nesretnog svijeta koji je (kao danas na Zapad) tada selio na Istok, tražeći sreću “pod suncem tuđeg neba”.

Lov na Bošnjake

Nikada poslije nije bila u domovini. Bog je htio da kao izbjeglica ispusti svoju dušu upravo u svojoj Bosni! Valjda će naći svoj mir u zemlji bosanskoj. Tužne su to priče o kolektivnoj sudbini našeg naroda koji već 140 godina traži mir da li u “svojoj mrtvaji koju smo zavoljeli” (Meša Selimović) ili u bijelom svijetu, ali ga očito ne nalazi.

Abdulahova priča slična je onoj više od 50 turskih državljana koji su se od progona sklonili u Sarajevu i BiH. S nekima od njih proteklih dana razgovarao je i reporter “Avaza”. Kažu da je diljem Evrope i svijeta iz Turske izbjeglo najmanje 10.000 ljudi.

Daleko od očiju bh. javnosti traje njihova drama. Nekima su oduzeti pasoši, drugima poništeni, dok bi treći radije bili u Imigracionom centru u Lukavici nego se vratili u svoju zemlju. Pojedinci nemaju ni za preživljavanje. Izmučeni, izmaltretirani, proganjani, osiromašeni… sa strahom govore.

Njihove priče su slične onima koje smo čitali u Solženjicinovim djelima ili zapisima Karla Štajnera. Dovoljno je ilustrativna i ona o Turčinu Senolu Buranu koji je uhapšen jer je rekao šta misli o Erdoanu, odnosno da “tom čovjeku ne bi poslužio ni čaj”. Kako i zidovi “imaju uši”, brzo ga je stigla policijska ruka i on je uhapšen. Prijete mu četiri godine zatvora. Nešto slično Sidranovom Meši iz “Oca na službenom putu”, koji je “zaglavio” zbog karikature.

U jednom drugom slučaju policija je uhapsila oba roditelja, no ni najbliža rodbina (uključujući i djedove i nane) nije ih htjela pa su djeca završila u domu. Ljudi se “drukaju” zbog nečijeg posla, iz čiste mržnje i zavisti. Čak i zbog nesporazuma pri manjoj saobraćajnoj nezgodi!? Roditelji se odriču djece, brat brata… To su traume od kojih će se tursko društvo sigurno decenijama morati oporavljati.

– Ovom čovjeku brat je uzeo negdje vaših 80.000 maraka. Otišao je kod šejha tekije koju posjećuje i pitao ga je li mu to halal. Ovaj je odgovorio da jeste, jer je to ratni plijen zbog činjenice da je njegov brat, navodno, blizak ljudima koje vlasti žele prikazati teroristima. Eto i takve se stvari dešavaju – govori Abdulah, pokazujući na čovjeka u čijem je društvu bio.

Dok u BiH mnogi i dalje vjeruju da je turski predsjednik “obnovitelj ummeta”, u nekim dijelovima Turske, tvrde naši sagovornici, cijela bošnjačka sela su pohapšena. Štaviše, naš sagovornik Abdulah nije jedini Bošnjak koji je morao iz Turske pobjeći u Bosnu. Ovi ljudi očekuju da bh. lideri pitaju za to svoju braću i prijatelje u Turskoj.

Erdogan na početku karijere: Ako budem imao više od prstena, znajte da sam lopov

Paradoksalno, većina ljudi s kojima smo razgovarali doskora su bili glasači i simpatizeri Erdogana i nikad za nekog drugog nisu glasali. Ali to nije spriječilo njihovo stradanje.

– Kada je započeo političku karijeru, govorio nam je: “Ako budem imao ikada nešto više od ovog vjenčanog prstena, znajte da sam lopov”. Toliko je htio naglasiti svoje poštenje. Taj snimak i danas postoji. Erdoan je sada multimilioner i ima svu moć. Mi smo samo rekli da musliman takav ne može biti i zato stradamo – tvrdi Abdulah.

Erdogana na Balkanu podržavaju još samo Dodik i “ekspert” Galijašević

Bošnjaci su već odavno meta pomahnitalog diktatora, koji je u vodeće bošnjačke stranke instalirao pararelne strukture koje su trebale BiH udaljiti od euro-atlantskih integracija. Međutim, cijela Evropa je digla ruke od ‘bolesnika na Bosforu’, a tako je i u BiH.

Erdoganov režim je ubrzo pronašao svoje nove saveznike za razbijanje BiH. Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska nedavno je ugostio turskog ambasadora u Banjoj Luci gdje je dogovoreno otvaranje ‘počasnog konzulata Republike Turske’ u ovom gradu. Očigledno je da režim u Ankari želi uspostaviti posebne diplomatske veze sa Banjom Lukom, zaobilazeći Sarajevo.

Također, vodeći Dodikov ‘ekspert za pitanja terorizma’, Dževad Galijašević postao je udarna pesnica Erdoganove propagande u manjem bh. entitetu. Nedavno je javnosti obznanio kako su za sva aktuelna dešavanja u Turskoj odgovorne Sjedinjene Američke Države koje žele srušiti Erdogana jer se ovaj okrenuo Rusiji.

Na pitanje što Ankara može učiniti da spriječi ovakve napade u budućnosti, Galijašević kaže da je prvi potez koji bi on predložio Erdoganu bilo zatvaranje američke vojne baze Incirlik u Turskoj, odnosno savjetovao bi Ankari da okrene leđa Washingtonu i fokusira se na “nove saveznike” .

“Ako se baza u dogledno vrijeme zatvori, onda ćemo znati da je i sama turska obavještajna zajednica bila svjesna opasnosti koju Amerikanci predstavljaju – tako što pomažu, potiču ili podržavaju teroriste na turskoj teritoriji. Ako želi dobro sebi i dobro Turskoj, Erdogan će morati zatvoriti tu bazu, zahvali se Amerikancima za pomoć, i okrene im leđa. Tako će imati vremena i prostora da analizira taj migrantski val i da napravi trijažu, odnosno sigurnosno filtriranje tih ljudi koji su zapljusnuli, između ostalog, i Tursku. Napominjemo i to da su u Turskoj migranti ne samo humanitarno, već i sigurnosno pitanje – i turska vlada bi, ako želi, tu selekciju mogla obaviti u jednoj stabilnijoj i normalnijoj atmosferi. Međutim, dok god Erdoganu za vratom dišu Amerikanci, on to neće nikako moći “, kaže stručnjak za terorizam Dževad Galijašević.

Ne znamo da li i u Sarajevu Erdoganovi puleni kupe pamet od Galijaševića ili se pak napajaju na Erdoganovom izvoru u Banjoj Luci.

Na tender za izgradnju Pelješkog mosta prijavile se i turske kompanije

Već odavno je poznato kako se BiH protivi izgradnji mosta kopno-Pelješac, koji bi onemogućio ovu državu da napravi svoju morsku luku u Neumu, budući da bi most sprječavao ulazak velikih brodova u bosanskohercegovačke vode.

Pored otvaranja počasnog Konzulata u Banjoj Luci, Turska će izgleda odigrati ulogu i u konačnom izoliranju BiH.

Hrvatske ceste krajem ovog ili početkom sljedećeg mjeseca objavit će imena kompanija koje ulaze u drugi krug konkursa za izgradnju Pelješkog mosta. Na konkurs se javilo ukupno 12 konzorcija i pojedinačnih kompanija koje žele ovaj projekt.

Na konkurs zajednički su se javili američki Bechtel i turska Enka koji su gradili autoput Bosiljevo-Sveti Rok, a tu je i talijanski Astaldi koji je izvodio radove na autoputu Zagreb-Goričan. On se na konkurs javio s turskom kompanijom Ic Içtaş, a oni su zajednički gradili most preko Bosfora.

Bh. Predsjedništvo zaključilo je kako se Pelješki most ne može graditi bez pune saglasnosti dviju država, a nje ne može biti dok se ne riješi pitanje pomorske granice u Neumskom zaljevu.

Akademik Ibrahim Bušatlija, ekspert za geomorfologiju i član Pomorskog društva Bosne i Hercegovine, izjavio je da je Pelješki most “atak na Bosnu”.

“To je konstrukt koji će prelaziti preko naših teritorijalnih voda, našeg unutrašnjeg mora i našeg morskog segmenta koji nas vodi u međunarodne vode. Mi imamo pravo na međunarodne vode putem koridora koji ide od Neuma pa do Korčule. Svaka država koja izlazi na more, pa makar i metar, ima pravo na međunarodne vode. Mi imamo koridor od približno 60 kilometara, tj. od zaliva Neum, pa između Hvara i Korčule i dalje na otvoreno more”, rekao je on.

“Ako neko hoće da pravi most, mora se obratiti arbitražnom sudu u Hamburgu, Strasbourgu ili gdje hoće, jer se te stvari sudski rješavaju. U suprotnom je to agresija, jer su to naše vode, ne može niko ništa graditi na tuđem teritoriju. Kako ćemo mi drugačije doći do međunarodnih voda nego vodenim koridorom?”, zapitao se Bušatlija.

Dakle, gdje god treba oskrnaviti bosanski suverenitet Erdoganov režim se nekako nađe pri ruci različitim vanjskim i unutrašnjim destabilizirajućim faktorima. Pored činjenice da nije bilo zvanične osude referenduma u RS-u te podrške zvaničnoj Banja Luci otvaranjem počasnog konzulata kada se nalazi u izolaciji međunarodne zajednice, turske kompanije bi na kraju mogle oduzeti pravo slobodnog pristupa međunarodnim vodama našoj državi. Najžalosnija je činjenica kako Erdoganov režim unutar bošnjačkog naroda ima ljude koji će za interes tuđe države prodati  ono što je u krvi odbranjeno i sačuvano tokom devedesetih.