Romantičnu plesnu dramu režirao je Emile Ardolino, a scenarij je napisala Eleanor Bergstein, na čijem je ličnom iskustvu baziran film. Ono što mnogi ne znaju je da je scenaristkinja u film unijela lično iskustvo ljetovanja u turističkom kampu.
“Bila sam kraljica prljavog plesa, mlada mambo kraljica. Imala sam sve trofeje. U Brooklynu su se održavala takmičenja u podrumima, a moj potpis je bila moja noga oko vrata mog partnera”, rekla je Bergstein.
Takvi plesni pokreti su 1987. godine bili skandalozni. Bergstein se prisjeća da ju je urednik filma pitao kako može imati poštovanja za djevojku koja pleše na takav način. Otkriva kako je nakon toga uslijedila “strašna tišina” nakon koje su svi objasnili da je taj pokret poznat kao “Eleanorin pokret”.
Tokom prvog testnog prikazivanja film se nije svidio publici, zbog čega su producenti razmatrali opciju da ga uopće ne puste u kino distribuciju i lansiraju ga direktno na VHS kasete. Zbog toga Eleanor kaže da je “Prljavi ples” jedna od najtežih stvari koje je napravila u životu i da joj se činilo kako ga svi mrze. Producent Aaron Russo, koji potpisuje filmove “Trading Places” i “The Rose”, imao je negativne konotacije u vezi s ovim filmom, koje Eleanor nikada nije zaboravila.
Iako je u javnosti plasirana priča da je uloga Johnnyja bila ponuđena američkom glumcu Valu Edwardu Kilmeru, Eleanor tvrdi da je Patrick Swayze jedini glumac kojem je ponuđena ta uloga.
Eleanor vjeruje da je film dijelom preživio zbog ljubavne priče, ali i zbog toga što se odnosi na sve generacije.
“Bilo je to vrijeme kada ste osjećali da možete promijeniti sve ako vam je srce dovoljno jako. Sve je bilo moguće te godine, a nekoliko godina kasnije sve se promjenilo”, rekla je Eleanor dodajući kako su ljudi zavoljeli film zbog moralnih, političkih i etičkih stvari koje sadrži, ali i zbog toga što svako u sebi krije tajnog plesača/plesačicu.
