U septembru prošle godine pokrenuta je prodaja objekta u vlasništvu KTK Visoko preko puta Pošte u Visokom. Odgode prodaje su se desile kako u septembru 2015.godine tako i u februaru ove godine. Treća prodaja je zakazana za 22.03.2016.godine bez obzira ne najavljenu tužbu familije Karavdić koje tvrde da su pravni nasljednici pomenuog prostora koji im je nepravedno oduzet u prošlom sistemu.
Uz ovaj objekat preko puta Pošte predmet prodaje su i prostorije Knjigovodstva u ulici Mule Hodžića. Kako saznajemo iz izvora bliskih menadžmentu KTK interesantno je kako se pomenuti objekti prodaju, a da pri tome niko nije tražio ni ključeve od istih kako bi se napravila procjena vrijednosti istih? Prema istom izvoru objekti su samo uslikani s vanjske strane i na osnovu toga je donesena procjena njihove vrijednosti.
Prodaja objekata u prošlom mjesecu je pokrenuta na osnovu tužbe Masnopite Asima kojeg je zastupao advokat Begović Nedim. Međutim ista je i odgođena za trideset dana jer je sudija Avdija Avdić uvažio potpisani zahtjev između advokata Masnopite Asima i KTK.
Za kupovinu pomenutih nekretnina tada su se prijavili: Salih Kubura, Edin Begić, Amir Jamaković i VGT Osiguranje.
Podsjećamo, lokacija je atraktivna i površine 170m2 i svakako je kao takva izazov za sve one koji trenutno imaju novca za investiranje a posebno za one koji su u sprezi sa vlašću pa kupuju nešto ispod svake stvarne vrijednosti.
I ne bi ovdje bilo ništa čudno da godinama Općina Visoko nije uzimala kiriju od KTK Visoko za pomenuti prostor da bi se na kraju ispostavilo da je taj prostor u vlasništvu KTK Visoko!?!?
Procjenjena vrijednost objekta je 142.038,00KM. Novac od eventualne prodaje ide putem Poreske uprave za izmirenje doprinosa KTK Visoko i interes KTK i jeste da se njihova imovina prodaje po stvarnoj i procjenjenoj vrijednosti. Međutim, u zemlji u kojoj pokradoše sve što je društveno iz bivšeg sistema, napravili su takav sistem koji omogućava bilo kome ko ima neku presudu da pokrene prodaju, a onda se pojavljuju ove posebne kategorije ljudi tzv “hijene privatizacije” koji naravno ne kupuju objekte po procjenjenim vrijednostima negu upola manje ili još manje od toga.
Evidentno je u posljednje vrijeme kako se približava kraj ove vlasti da se pokušava ubrzano raskrčmiti sve što asocira na KTK, od malih prostora u gradu, do Prijekog i Konfekcije. Posebno je interesantno da za sve ove godine nakon rata sve vlasti i svi profiteri sa sumnjivim početnim kapitalom nisu uspjeli rasprodati ono što su Mulo Hodžić i radnici KTK izgradili u “omraženom” bivšem sistemu u kojem su ti radnici ako ništa drugo imali dostojanstvo u odnosu na ovo što su danas.
