Novi eksperiment NASA-inog laboratorija pokazuje da bi roveri morali bušiti tlo više od dva metra ispod površine Marsa kako bi došli do znakova prahistorijskog života na Crvenoj planeti, a razlog su efekti jonizirajuće radijacije na male molekule poput aminokiselina.
Otkriće određenih aminokiselina na Marsu bilo bi snažan pokazatelj da je život nekada postojao na ovoj planeti zbog činjenice da ih zemaljski život koristi kao komponentu za izgradnju proteina. Međutim, problem je što su “izbrisane” kosmičkim zrakama, što znači da su mnogi ostaci života na Marsu možda davno nestali.
Novo istraživanje pokazuje da kosmička radijacija mnogo brže uništava aminokiseline nego se ranije vjerovalo.
“Naši rezultati pokazuju kosmičke zrake na površinskim stijenama Marsa uništavaju aminokiseline i regolit mnogo brže nego se ranije mislilo. Trenutne misije rovera na Marsu se spuštaju na oko pet centimetara ispod provršine, a na toj dubini bi bilo potrebno ‘samo’ 20 miliona godina da se aminokiseline potpuno unište. Dodavanje perhlorata i vode još više povećava uništavanje aminokiselina”, rekao je Alexander Pavlov iz NASA-inog Centra za svemirske letove Goddard u Greenbeltu u Marylandu.
Iako se riječ “samo” u odnosu na 20 miliona godina čini pomalo čudnom, treba uzeti u obzir da je riječ o ogromnim vremenskim okvirima zbog činjenice da je život na Marsu vjerovatno postojao prije više milijardi godina kada je ova planeta bila sličnija Zemlji, imala jetera i rijeke.
Istraživanje sugeriše da bi misije koje buše plitko, uključujući NASA-ine rovere Perseverance i Curiosity, trebaju promijeniti strategije uzorkovanja.
“Ove misije trebaju tražiti mikrokratere mlađe od 10 miliona godina ili materijal izbačen iz takvih kratera”, dodao je Pavlov.
U svojim eksperimentima su naučnici pomiješali nekoliko aminokiselina u silicij dioksidu, hidratiziranom silicij dioksidu ili siciju i perhloratu kako bi se simulirali uslovi na Marsu. Nakon toga su zapečatili uzorke u epruvetama pod vakuumom kako bi simulirali razrijeđeni marsovski zrak.
Na uzorke je djelovano različitim nivoima gama zračenja kako bi se simuliralo kosmičko zračenje koje prodire kroz površinu Marsa u stvarnom životu. Naučnici su primijenili dovoljno radijacije da bi se “pokrilo” 80 miliona godina izloženosti na Crvenoj planeti. Također su koristili različite temperature te su išli do minus 55 stepeni. Pavlov je kazao da dodavanje silikata s perhloratima uveliko povećava stopu razaranja aminokiselina.
Rover Curiosity je nedavno analizirao određenu količinu organskog ugljika, ključnog sastojka za život koji je pronađen u uzorcima uzetim s Marsa, što je pokazalo da postoji sličan nivo u nekim dijelovima Zemlje. Curiosity i Perseverance nastavljaju istraživati marsovsku površinu, ali bi uskoro mogli promijeniti strategije kako bi potražili nedavno izbačene uzorke.
Visoko.co.ba/klix.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.