Teror manjine

TEROR MANJINE

Sead Đulić / seaddjulic.blogspot.com

U Bosni i Hercegovini po popisu stanovništva iz 2013. godine živi 3.531.159 stanovnika. Od toga je Bošnjaka 1.769.592 (50,1 %), Srba 1.086.733 (30,8 %), Hrvata 544.780 (15,4 %) i Ostalih 130.054 (3,7 %).

Broj birača 2018. godine, kada su bili posljednji Opći izbori, registrovan u Bosni i Hercegovini iznosio je 3.355.429, a glasalo je ukupno 1.812.960 ili 54,02% birača.

Od tog broja, za poslanike Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, za vladajuće stranke (SDA, SNSD, HDZ) glasalo je: SDA 281.754 građana, SNSD 260.930 građana i HDZ 145.487 ili ukupno 688.171 građanin.

Ako ove podatke uporedimo, i bez velike analize, dolazimo do činjenica koje su zastrašujuće. Naime, Bosnom i Hercegovinom ove stranke, sa svojim satelitima, neprikosnoveno vladaju, iako imaju povjerenje od ukupno 37,96% građana koji su glasali ili 20,51% od ukupnog broja glasača u Bosni i Hercegovini.

Da stvar bude paradoksalnija lideri tih stranaka su sebe, sa povjerenjem jedne petine ukupnog broja glasača, proglasili nacionalnim liderima i legitimnim predstavnicima naroda, a samo su ublehaški predsjednici programski dezorijentisanih stranaka koji godinama populizmom zaluđuju građane istovremeno ih bezočno pljačkajući. Bilo bi pošteno da nam objasne ko im je dao legitimitet predstavljanja naroda, jer izborne brojke i procenti, na koje se samozaljubljeno pozivaju, demantuju ih bez zadrške.

Uz ove činjenice imam potrebu podsjetiti na neke Ustavom Bosne i Hercegovine propisane stvari. Naime, Ustav Bosne i Hercegovine je ustvari Aneks 4 Daytonskog mirovnog sporazuma, potpisanog u Parizu novembra 1995. godine.

Mirovni sporazum je potpisan kako bi se okončao četverogodišnji rat, te stabiliziralo cijelo područje zahvaćeno sukobima. Ustavom se naglašava da Bosna i Hercegovina nastavlja pravni kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine. Njime je definirana podjela vlasti na zakonodavnuizvršnu i sudsku vlast, kao i političke strukture Bosne i Hercegovine. Ovaj ustav je zamijenio dotadašnji ustav Republike Bosne i Hercegovine, u kojem nisu definirane političke strukture, ali je i poništio dotadašnji ilegalni ustav Republike Srpske koji je priznavao nezavisnost Republike Srpske.

Ustav se od svog donošenja do danas pokazao nefunkcionalnim, prije svega zbog svoje skupe administracije, ali i zbog podijeljenosti prema entitetskom i etničkom principu koji često onemogućava funkcionalnost instutucija Bosne i Hercegovine. Jedan od uslova pristupanja Bosne i Hercegovine Europskoj Uniji je bio reforma Ustava do 2010 što se nije dogodilo, a kojom bi se omogućio jeftiniji i funkcionalniji rad institucija. U aprilu 2006. godine ponuđen je paket ustavnih promjena koji je odbijen u parlamentu zbog toga što je samo potvrdio Daytonski ustav uz neke manje preinake.

Ustavom je regulisana i izvršna vlast koju čine Predsjedništvo i Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana i ovlašteno je za vođenje vanjske politike, imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika, predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim organizacijama i institucijama, vođenje pregovora za zaključenje međunarodnih ugovora i njihovu ratifikaciju, izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine, podnošenje izvještaja o rashodima Predsjedništva i predlaganje godišnjeg budžetta Parlamentarnoj skupštini, te za koordinaciju rada tijela vlasti na državnom nivou. Predsjedništvo je ovlašteno i za Oružane snage Bosne i Hercegovine jer svaki član Predsjedništva, po službenoj dužnosti, vrši funkciju civilnog komandanta oružanih snaga. Predsjedništvo također ima pravo pomilovati osuđenike, na prijedlog Ministarstva pravde. Predsjedništvo mora provoditi sve odluke Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je najviši izvršni organ vlasti u Bosni i Hercegovini, te obavlja dužnost vlade. Sastoji se od 10 članova: 9 ministara i jednog predsjedajućeg. Zaduženo je za nadzor vanjske, gospodarske i fiskalne politike. Predsjedajućeg imenuje Predsjedništvo BiH, a ostale članove Vijeća ministara imenuje sam predsjedajući. Parlamentarna skupština zatim potvrđuje i odobrava sastav Vijeća ministara. Po Ustavu, s područja Federacije BiH ne može se imenovati više od dvije trećine svih ministara. Vijeće ministara predlaže zakone Parlamentarnoj skupštini, te provodi njene odluke.

Parlamentarna skupština je najviše zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Zasjeda u Sarajevu. Sastoji se od dva doma: Zastupničkog doma i Doma naroda. Svaki dom ima predsjednika i dva zamjenika (jednog Srbina, jednog Hrvata i jednog Bošnjaka). Sve zakonodavne odluke donose se usvajanjem u oba doma Parlamentarne skupštine BiH.

Zastupnički dom sastavljen je od 42 člana, od kojih su dvije trećine izabrane s teritorija Federacije (28 zastupničkih mjesta), a jedna trećina s teritorija Republike Srpske (14 zastupničkih mjesta). Mandat izabranih članova Parlamentarne skupštine BiH je do 2002. godine trajao dvije godine, a od 2002. traje četiri godine. Zastupnici se biraju izravno na Općim izborima. Da bi se određeni zakon usvojio u Zastupničkom domu potrebno je najmanje 2/3 glasova, te najmanje jedna polovina iz Federacije i Republike Srpske. Ovaj princip tzv. entitetskog glasanja je često neučinkovit za Bosnu i Hercegovinu, jer omogućava da 23% poslanika u Zastupničkom domu zaustavi usvajanje određenog zakona.

Dom naroda sastoji se od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (pet Hrvata i pet Bošnjaka) a jedna trećina iz Republike Srpske (5 Srba). Određeni zakon usvojen u Predstavničkom domu može se poništiti ukoliko se ustvrdi da ugrožava vitalni nacionalni interes nekog konstitutivnog naroda.

Sve ovo propisano je Aneksom 4 Daytonskog mirovnog sporazuma (Ustav Bosne i Hercegovine), u koji se svi kunu i njime mašu kao mehanizmom zaštite svega i svačega.

Ovdje želim istaći da Bosna i Hercegovina ima Predsjedništvo, ima Parlamentarnu skupštinu, a ima i Vijeće ministara. Aneks 4 ili Ustav Bosne i Hercegovine propisali su njihove nadležnosti. Laički rečeno nema u jednoj zemlji zakona nad Ustavom.

Ako to jeste tako, postavlja se logično pitanje: Ko može i kojim pravom suspendovati slovo Ustava?

Ako se pak to desi pitam: Da li je to udar na ustavni poredak te zemlje ili pak neka vrsta državnog udara?

Mnogo je onih koji kažu: Da, i to upravo tako tumače. Kada se takve stvari u bilo kojoj zemlji svijeta dese ili dešavaju, narod ima pravo na odbranu ustavnog poretka svoje zemlje.

Zašto o ovome pišem?

Zato što se to nama u Bosni i Hercegovini godinama dešava, a u posljednje vrijeme je intenzivirano. Naime, oni sa početka ovog teksta, koji suvereno vladaju državom sa 20,51% dobivenih glasova ukupnog broja birača, oni što su sebe sa jednom petinom dobivenih glasova proglasili legitimnim predstavnicima naroda, a uz pomoć i saradnju najviših predstavnika Evropske administracije u Bosni i Hercegovini i drugih međunarodnih faktora, suspendovali su Ustavom BiH određene organe i preuzeli njihove ingerencije dogovaranja, pregovaranja, zaključivanja i donošenja odluka. Drugim riječima suspendovali su Ustav Bosne i Hercegovine i izvršili udar na ustavni poredak države. Pojednostavljeno rečeno, međunarodni predstavnici se dogovaraju i pregovaraju sa predsjednicima tri stranke, koje u tekstu pominjem, a po potrebi se kurtoazno uslikaju i popiju kafu sa izabranim predstavnicima vlasti, kako to Ustav BiH nalaže.

Narod im nije dao taj i takav mandat, mislim na domaće uzurpatore, a što se tiče stranaca, kućni, da ne govorim o diplomatskom, odgoj nalaže stopostotno poštovanje običaja i propisa domaćina. Kada to bilo koji gost prekrši, bez obzira koliko moćan bio, valja ga zamoliti da se spakuje i ide doma.

Bosna i Hercegovina jeste mala zemlja, jeste i siromašna zemlja, ali je i zemlja ponosnih ljudi, ljudi koji su stoljećima znali svim uzurpatorima reći ne i izboriti svoju slobodu. Bosna i Hercegovina je i zemlja sposobnih, obrazovanih i radinih ljudi. Tomu svjedoče hiljade uspješnih pojedinaca koji sjede u vladama više zemalja, ali i vode brojne uspješne kompanije diljem svijeta. Ovo navodim kao argument da znamo šta se dešava, te da nam je dosta da budemo poligon za obuku evropskih i svjetskih političara iz trećeg ešalona.

Znamo da ste saučesnici u udaru na ustavni poredak naše domovine.

Zato, vratite svoje djelovanje u okvire mandata koji imate i u okvire Ustava Bosne i Hercegovine. Ono što vi radite, potičete i razvijate je teror manjine, kojoj svojim djelovanjem dajete legitimitet koji im nisu dali građani niti tu vrstu legitimiteta poznaje Aneks 4 Daytonskog mirovnog sporazuma ili Ustav Bosne i Hercegovine.

Ako se to ne desi građanima ove zemlje ne preostaje ništa drugo do da brane svoju domovinu, a kad je zemlja napadnuta i suspendovan njen Ustav, istorija nas uči, moguća su razna sredstva i različiti oblici odbrane domovine.

Bosanci i Hercegovci, još od kralja Tvrtka do posljednjeg rata devedesetih, pokazali  su da znaju braniti ovo parče zemlje koje su im daleki preci naselili.

Kome nije jasno o čemu govorim, neka se raspita, jer četiri petine građana ove zemlje predugo šuti i trpi teror manjine. Šutnja dugo nije bila tiša. Ko poznaje mentalitet ovog naroda zna da je duga šutnja najopasnija i da je nagovještaj bure.

Zato pamet u glavu ili neće biti dobro.