Freddie Figgers prvi računar dobio je kada je imao devet godina. Bio je star i nije radio, ali unatoč tome, ljubav prema tehnologiji dovela ga je do titula poznatog izumitelja, poduzetnika i milionera.
Život je to kakav je malo ko mogao predvidjeti nakon teškog životnog početka i činjenice da je odmah po rođenju ostavljen pored kontejnera za smeće.
“Ne dopustite da okolnosti definiraju ko ste”, jedini je savjet koji sada 31-godišnji preduzetnik želi podijeliti s drugima.
Kada je imao osam godina, pitao je oca Nathana o okolnostima njegovog rođenja, a odgovor je bio nezaboravan.
“Rekao je: ‘Slušaj, reći ću ti, Fred. Tvoja biološka majka te je bacila, a Betty Mae i ja nismo htjeli da vas pošaljemo na udomiteljstvo i usvojili smo te. Ti si moj sin”.
Freddie je pronađen kao novorođenče pored velikog kontejnera za smeće na Floridi.
“Kada mi je to rekao, odgovorio sam: ‘OK, smeće sam’ i osjećao sam se neželjeno. Ali uhvatio me je za rame i rekao: ‘Slušaj, nemoj da te to ikad muči”, prisjeća se Freddie Figgers, piše BBC.
Nathan Figgers bio je radnik na održavanju i majstor, a Betty Mae Figgers radnica na farmi. Živjeli su u Quincyju, ruralnoj zajednici od oko 8.000 ljudi u sjevernoj Floridi i bili su u pedesetim godinama kad se Freddie rodio 1989. godine.
Nathan i Betty Mae bili su mu heroji i veliki uzori.
“Vidio sam da moj otac uvijek pomaže ljudima, zaustavljajući se kraj puta pomažući strancima, hraneći beskućnike. Bio je nevjerojatan čovjek, želim biti kao oni koji su me prihvatili i odgojili”, objašnjava.
Vikendom bi se Freddie i Nathan vozili oko kontejnera, tražeći korisne stvari koje su njihovi vlasnici bacili. Freddie je tražio računar.
“Stara je izreka:” Smeće jednog čovjeka je blago drugog čovjeka. Uvijek su me fascinirali računari, želio sam Gateway, ali u to vrijeme ga nismo mogli priuštiti”, objašnjava Freddie.
Prvi kompjuter od 24 dolara
Napokon, jednog dana kada je Freddie imao devet godina, otišli su u radnju s polovnom robom, gdje su naišli na pokvareni Macintosh kompjuter.
“Nagovorili smo prodavača i prodao nam ga je za 24 dolara. Bio sam baš oduševljen”.
Već do tada je volio petljati po kasetofonima, satovima, videorekorderima… koje je Nathan prikupio, a pojkvareni Mac tada je postao fokus njegove pažnje.
“Kad sam ga donio kući, nije se mogao upaliti, rastavio sam ga i vidio slomljene kondenzatore. Imao sam pištolje za lemljenje, izvadio dijelove očevog kasetogfona i zalemio ih”, kaže Freddie.
Nakon otprilike 50 pokušaja, kaže, kompjuter se napokon uključilo. Freddie kaže da je u tom trenutku znao da život želi provesti radeći s tehnologijom.
“Taj je računar uklonio svu bol zbog nasilja”, kaže on.
Kad god su ga u školi napadali, kaže da je uvijek razmišljao o tome da jedva čeka da dođe kući i upali računar. Imao je 12 godina kada su drugi primijetili njegove vještine. Nakon škole, dok su se druga djeca igrala na igralištu, Freddie se bavio popravljanjem pokvarenih računara u kabinetu informatike.
“Ako je hard disk bio oštećen, zamijenio bih ga. Ako bi mu bilo potrebno više memorije, dodao bih još RAM-a…”, kaže on.
Direktor programa koji je Freddie pohađao nakon škole bila je gradonačelnica Quincyja. Kada je vidjela da oživljava pokvarene računare, zamolila ga je da dođe u vijećnicu s roditeljima.
“Kada sam došao, ona mi je pokazala računare, možda ih je bilo složeno 100, i kazala da ih treba popraviti”, prisjeća se Figgers.
Od tada je Freddie svaki dan nakon škole provodio vrijeme popravljajući ovu gomilu računara, za 12 dolara na sat.
“Nije se zapravo radilo ni o novcu. Imao sam priliku raditi nešto što sam volio i bilo mi je baš zabavno”, objašnjava on.
Tinejdžer napravio posao od 600.000 dolara
Nekoliko godina kasnije pojavila se mogućnost kodiranja. Quincyju je bio potreban sistem za provjeru gradskih mjerača vode, a jedna kompanija je je tražila 600.000 dolara za razvoj softvera.
Freddie se sjeća da su u gradskoj upravi rekli da je kompjuterski znalac i da bi možda mogao pomoći.
“Pružiili su mi tu priliku i ja sam izgradio taj program tačno prema specifikacijama koje su im trebale. Nisam plaćen 600.000 dolara, dobio sam redovni ček na plaću i otišao kući”, prisjeća se.
Bila je to presudna prekretnica u Fredijevom životu. Imao je samo 15 godina. Odlučio napustiti školu i pokrenuti vlastiti biznis s računarima, – na nesreću roditelja.
“Vjerovali su u obrazovanje, rad, penziju, a ja sam želio prekinuti taj lanac, želio sam učiniti nešto drugačije”, kaže on.
Fredijev posao razvijao se kada je par godina kasnije Nathan obolio od Alzheimerove bolesti. Iskustvo s ocem i njegovom bolešću potaknulo je Freddiejev prvi profitabilni izum.
“Uzeo sam tatine cipele, otvorio sam džon, izgradio sam pločicu i smjestio je unutar cipele sa zvučnikom od 90 megaherca, mikrofonom i mrežnom karticom i integrirao sa svojim laptopom. To je bilo prije Apple mapa ili Google mapa. Moj bi otac odluta, a ja bih pritisnuo dugme na laptopu i kroz zvučnik na njegovoj cipeli reći: ‘Hej tata, gdje si?”, prisjeća se.
Freddie je tada mogao locirati oca putem GPS-a i otići po njega. Kaže da je to morao učiniti oko osam puta.
Kad se Nathanovo stanje dodatno pogoršalo, neki članovi porodice željeli su da ode u starački dom, ali Freddie je to odbio. Umjesto toga, vodio je oca na poslovne sastanke.
“Nije me napustio, pa nisam ni ja njega”, kaže Freddie.
Freddie je imao 24 godine kada je Nathan umro u januaru 2014.
“To me slomilo, jer sve što sam ikad želio bilo je usrećiti oca”, kaže Freddie.
On je prodao svoj izum za 2,2 miliona dolara i čekao je da novac bude uplaćen. Nathan je oduvijek želio posjedovati Fordov pik up kamion iz 1993. godine i ribarski brod, ali kada je Freddie mogao priuštiti da ih kupi, bilo je prekasno.
“To mi je zaista otvorilo oči i naučilo me da novac nije ništa drugo do alat, i učinit ću sve što je u mojoj moći kako bih pokušao svijet učiniti boljim prije nego što ga napustim”, kaže Freddie.
Pametni glukometar pomaže dijabetičarima
Do ove faze, Freddie je izumio još jedan pametan uređaj, takođe nadahnut ličnim iskustvom – ovog puta posjetu Gruziji kada je imao osam godina, da poseti ujaka svoje majke.
“Kad smo došli do njegove kuće, majka i otac kucali su na ulazna vrata, a ujak nije otvarao, pa mu je otac rekao da se popenje kroz prozor i otvori ulazna vrata. Freddie je ušao unutra, otključao, vidio rođaka kako nepomično sjedi na stolici kraj kamina i mislio je da je sve u redu. Međutim, ubrzo su se uvjerili da je mrtav. Pao je u dijabetičku komu i umro.
Nakon toga je u 22. godini Freddie izumio pametni glukometar koji dijeli nivo šećera u krvi dijabetičara s najbližim rođakom i šalje podatke u njihov elektronski zdravstveni karton, koji ljekar može vidjeti. Ako nivo šećera u krvi pacijenta nije normalan, sistem šalje upozorenje.
Freddie je u tom period radio i na većem projektu. Bio je svjestan da mnogi dijelovi ruralne Amerike nemaju pristup 2G ili 3G mreži, a u Quincyju su ljudi u to vrijeme još uvijek koristili dial-up internet. Želio je dovesti najnovije tehnologije u ova ruralna područja i 2008. godine podnio je prvi zahtjev za pokretanje vlastite telekomunikacijske kompanije.
Nije bilo lako. Zapravo je, kaže, trebalo 394 pokušaja i koštalo je ogromnu količinu novca. Ali 2011. godine, u dobi od 21 godine, Freddie je postao najmlađi telekomunikacijski operater u SAD-u. Prema NBC Newsu, Figgers Communication ostao je jedina telekomunikaciona kompanija kojoj je vlasnik Afroamerikanac.
Sve radio sam, od betona do postavljanja kablova
U počecima, Freddie je većinu posla radio sam – od miješanja betona za svoj prvi toranj za mobilnu telefoniju, do instaliranja optičkih kablova. Počeo je pružati usluge u ruralnim područjima sjeverne Floride i južne Džordžije, nedaleko od Quincyja, a kompanija je neprestano rasla. Freddie je 2014. godine lansirao pametni telefon, Figgers F1.
Fredijeva majka (83) sada je također počela razvijati Alzheimerovu bolest. Kaže da je vrlo ponosna na sve što je postigao ali da je glukometar “nešto posebno”.
Freddie je 2015. oženio advokaticu Natlie Figgers i imaju djevojčicu. Osim što ima biznis, Freddie vodi I fondaciju koja ulaže u projekte obrazovanja i zdravstva i pomaže djeci i porodicama u nepovoljnom položaju. Freddie kaže da bi najvažniji savjet koji bi svojoj djevojčici dao o životu bio da nikad ne odustaje, bez obzira koliko svijet izgleda hladan te da pokušava pozitivno utjecati na život svake osobe s kojom se susretne.
Visoko.co.ba/klix.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.