Tajni Hitlerovi planovi za Hrvatsku

Hitlerovo mišljenje o slovenskim narodima generalno nije bilo dobro, pa i Hrvati u tom kontekstu imaju svoje mjesto

923

Knjiga “Hitler’s Table Talk” objavljena je još pedesetih godina, a 2000. doživjela je reizdanje. To je zbirka monologa Adolfa Hitlera kao i razgovora koje je vodio s bliskim saradnicima u periodu od 1941. do 1944. godine.

Sve njegove riječi zabilježili su Hajnrih Hajm, Henri Piker i Martin Borman. Hitler je govorio o religiji, filozofiji, politici i brojnim drugim temama.

Između ostalog, na nekoliko mjesta spominje Hrvate u kontekstu koji nije nimalo laskav. Iako nikada nije bio na hrvatskoj obali, Hitler kaže kako je svjestan da je to dobra turistička destinacija.

“Kada bi Hrvati bili dio rajha, kao izvrsni vojnici njemačkog firera, čuvali bi močvarna područja. Prema njima ne bi trebalo da se ponaša onako kako to sada čini Italija. Hrvati su jako ponosan narod i trebalo bi ih zakletvom vjernosti vezati direktno uz firera. U tom slučaju mogli bismo se na njih potpuno osloniti. Recimo, kada ispred mene stoji Kvaternik (op.a. Slavko Kvaternik, ustaški ideolog), u njemu vidim sve ono što Hrvati jesu – čvrst u prijateljstvu, a njegova riječ obavezuje zauvijek”, govori Adolf Hitler.

Ipak, historijske okolnosti pokazuju kako je Hrvatska za njega bila mjesto za pljačku i besplatnu radnu snagu.

“Svaki 30. čovijek išao je u Nemačku na prisilni rad, a mnogi se nisu vratili. Reč je o više od 200.000 ljudi iz Hrvatske i s područja BiH. Takođe, iz NDH su nacisti eksploatisali poljoprivredne proizvode i rudu. Generalno, Hitler je na NDH gledao kao na koloniju”, objasnio je jednom za “Ekspres” historičar prof. dr Ivo Goldstajn.
Njegov kolega Tvrtko Jakovina izjavio je kako je Hitlerovo mišljenje variralo i bio je sklon onima koji su mu bili saveznici, iako je imao loše mišljenje o Slovenima.

“Slovenski narodi u njegovoj imperiji su imali samo jedno mjesto – ono na kome se tretiraju kao roblje za sekundarne poslove. Slovake, Hrvate i slične tretirali su kao seljake koji su bili glupi i ništa više od toga. U vrijeme rata izlazile su dječje slikovnice gdje su upravo te narode prikazivali u takvom svjetlu. Ipak, njegov odnos je nedosljedan. Bugari su mu bili najbliži, pa ih je najviše cijenio, dok su Česi o kojima je govorio naročito negativno, u ratu ipak prošli s manje gubitaka nego drugi. Svako ko je bio na njegovoj strani ponekad je dobio koju pozitivnu rečenicu.”

“Mađarima se lakše upravlja nego Rumunima. Kakva šteta da umjesto Rumuna ne možemo postaviti Hrvate”, sanjari veliki vođa o pokornosti drugih naroda.

Ubrzo potom otkriva skrivene želje.

“Govoreći opet o Hrvatima, privlačna mi je ideja, gledano s etničke tačke gledišta, da ih treba germanizirati. S političkog gledišta ipak ta ideja nije ostvariva”, objašnjava Hitler.

U NDH njemački državljani bili su u bitno boljoj poziciji od ostalog stanovništva.

“Oni su imali ključnu, privilegovanu ulogu pa nisu morali da plaćaju porez, nisu morali ići u vojsku, a čak su izbjegavali i zatvorske kazne ako su morali ići na odsluženje zbog kriminala”, objasnio je Goldstajn.

Iz svega toga jasno je vidljivo da uprkos pojedinim riječima pohvale, kažu historičari, Hitler Hrvate gleda samo kao oruđe u stvaranju nove Evrope, a nikako kao ravnopravne.

“Kad je govorio o strategiji, tvrdio je da u ovom trenutku u jugoistočnoj Europi postoje ‘dreckstaaten’ ili gov….ke državice (misleći pritom na Mađarsku, NDH, itd.), ali će se taj sastav nakon rata po njemačkoj pobedi, temeljito preurediti”, smatrao je Goldstajn.

U svojim razgovorima Hitler spominje i ideju o gotskom porijeklu Hrvata.

“Hrvati su vrlo uporni u želji da ih ne smatramo Slovenima. Oni tvrde da su potomci Gota. To što govore slovenskim jezikom za njih je samo slučajnost”, nastavlja firer.

NDH mu nije bila blizu ni mislima, ni srcu.

Gotska teorija smatra Hrvate sloveniziranim Gotima. Splitski arhiđakom Toma u 13. vijeku je govorio o toj teoriji, ali na vrlo klimavim i nimalo naučno utemeljenim činjenicama.

“Ustaške vlasti u NDH toliko su se htjele dodvoriti nacističkom gospodaru, da su izvukli tu teoriju i postavili je kao službenu u tom periodu. Ni tada ta ideja nije imala puno pobornika, a nakon rata je bila meta kritika, pa čak i ismijavanja”, objasnio je Jakovina.

Historičari kažu kako neke Hitlerove izjave, izvađene iz konteksta, možda djeluju laskavo, ali na kraju je jasno da mu NDH nije bila blizu misli, ni blizu srca, jer se u tom periodu bavio mnogo većim problemima – osvajanja evropskog tla.

Bio je neobrazovan

Ipak, kroz razgovore je vidljivo kako je razmišljao o aktuelnim trenucima, a pokazao je i neobrazovanost u ključnim situacijama. “Iskopali su glavu neandertalca i uskliknuli: To je bio naš predak. Kako znaju da taj nazovi neandertalac zapravo nije bio majmun? Sve što o tome mogu reći jeste da to sigurno nisu bili naši preci. Kada nas pitaju o našim precima, uvijek treba da istaknemo Grke”, kazao je objašnjavajući kasnije da su kipovi grčkih bogova jasna vizija pravog germanskog čovjeka, jer Grci su za njega Germani i niko u antici nije uspio da dostigne njihovu nadmoć.

Upoređujući glave grčkih kipova s profilom njemačkih ljudi, zaključuje Hitler dalje, sličnost je očigledna.

Trudio se da pokaže svoje znanje

Njegovi savremenici teško su podnosili takve tvrdnje, navodeći kako su razgovori s njim često bili naporni i dosadni. Historičar Maks Domarus kaže kako je Hitler insistirao na potpunoj tišini dok on govori i nije dopuštao upadice ni potpitanja.

“Uvijek je Hitler taj koji govori. On može biti firer koliko god hoće, ali uvijek se ponavlja i uvek dosađuje gostima”, navodno je jednom prilikom izjavila Magda Gebels, supruga Hitlerovog pomoćnika i ministra Jozefa.

Savremenici su takođe tvrdili kako se u društvu učenih ljudi Hitler trudio da pokaže svoje znanje. Knjiga “Hitler’s Table Talk”, osim na njemačkom, dostupna je na francuskom i engleskom jeziku.

U Rusiji su 2008. godine zakonom zabranili njeno posjedovanje i distribuciju zbog rasističkih komentara punih mržnje prema Rusima i Jevrejima.

Komentari

komentara

Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.