Amina Hodžić je mladi visočki fotograf-amater koja nam je po drugi put usupila svoje fotografije da ih objavimo i koristimo za našu stanicu. Porazgovarali smo sa Aminom, jer smo željeli da je bolje predstavimo a ne samo njenim fotografijama.
“Imam sedamnaest godina i iz Visokog sam. Pohađam drugi razred Gimnazije „Visoko“. Još od ranog djetinstva, došla sam u kontakt sa filmom i fotografijom. I ne vjerujem da iko ko odrasta u takvom okruženju, ne može a da ga bar na trenutak ne zainteresuje cijeli taj svijet umjetnosti. Rano sam se počela baviti gimnastikom, sviranjem klavira, glumom, manekenstvom… i na neki način, brzo sam se zasitila svega toga. Ali ono što je uvijek bilo prisutno jeste ljubav prema filmovima. U taj svijet uveo me je moj brat i slobodno mogu reći da ne namjeravam da ga napuštam.”
Pitali smo Aminu kako je počela da se bavi fotografijom i šta za nju znači fotografija: “Fotografija za mene predstavlja trenutak zaleđen u vremenu, koji nam dođe kao vremeplov, vraća nas u najljepše trenutke života i budi u nama poseban osjećaj. Prve moje fotografije slikane su mobitelom. Te fotografije su bile samo za mene i nisam imala mogućnosti za bilo kakvo ozbiljnije uređivanje. Imala sam tek trinaest godina kada sam dobila mali aparat. Godinu dana poslije, brat je kupio sebi aparat koji je prosto mamio. Pokazivao mi je kako se namješta ekspozicija, kompozicija, colour korekcija itd… Sve što me je učio, pomno sam pratila i pamtila. Koristila sam aparat i s dozvolom i bez nje, ali nije bilo nikakvih ozbiljnijih posljedica osim gubljenja poklopca. I na neki način, željela sam da znam još više, da učim još više . U martu 2014. godine, za moj rođendan, dobila sam novi aparat. Slijedila je faza konstantnog fotografisanja, traženja modela i izučavanja programa za uređivanje. Ubrzo nakon toga otkrila sam stranicu na internetu „fotografija.ba“ na kojoj sam počela pratiti radove fotografa iz BiH kao što su Aida Redžepagić i Maja Topčagić, ali i objavljivati po neku svoju. Pregled fotografija je bio jako malen u početku, ali vremenom se povećavao. Fotografije sam objavljivala na svom facebook profilu. Na insistiranje mojih prijatelja, napravila sam svoju facebook stranicu „Amina Hodžić Photography“ gdje sam napokon imala mjesto gdje ću sve svoje radove pokazati. I to je na neki način bila prekretnica, jer ta stranica me je tjerala da stalno fotografišem. Ubrzo nakon toga, krenuli su i poslovi, fotografisanje vjenačanja ,rođendana i svi oni imaju neku svoju priču. Prijavila sam se na nekoliko konkursa, iz njih bih izdvojila fotografiju sa konkursa na temu „Kako mladi provode svoje slobodno vrijeme?“. Od gimnastike sam odustala ,muziku i dalje mnogo volim, posebno pjevanje, a trenutno sam aktivna i u dramskoj sekciji Gimnazije koju vodi prof. Halida Zilić.”
Aminu smo pitali da li razmišlja o svojoj budućnosti, ali ona nam je priznala da još uvijek nije u potpunosti sigurna ni koji će smjer izabrati na kraju drugog razreda gimnazije, a kamoli čime bi se željela bavit nakon školovanja: “Iako je za mene fotografija hobi, nikad se ne zna, možda će jednoga dana prerast u nešto ozbiljnije.”
