‘Svake godine postaje sve gore’: Osobe koje su na prvoj liniji klimatske krize u Bangladešu

Još od malena Amina Ahmed se plašila vode. Dok je odrastala u Sylhetu, sjeveroistočno od Bangladeša, obilne kiše koje se obično javljaju tijekom sezone monsuna činile su je tjeskobnom.

Ali ovogodišnje poplave bile su drugačije od svega što je dosad vidjela. “Svake godine postaje malo gore, ali mislim da nitko nije očekivao nešto ovako ekstremno”, kaže Ahmed.

Tijekom proteklih nekoliko tjedana, katastrofalne iznenadne poplave – najgore u Bangladešu u posljednjem stoljeću – poplavile su velik dio Sylheta, gdje su nabujale vode odnijele cijele gradove, usmrtivši najmanje 68 ljudi, a tisuće ostavivši raseljene. Prema UN-u, procjenjuje se da je pogođeno 7,2 milijuna ljudi u sedam okruga.

Sada 24-godišnja Ahmed iz Mirabazara volontira za Crveni polumjesec Bangladeša, gdje je dio tima koji vodi operacije spašavanja i pomoći tijekom trenutne krize.

Kada su počele nedavne poplave, Ahmedov tim pokušao je doći do ljudi u udaljenim područjima i sigurno ih dovesti u sklonište. Nosili su malu djecu za one koji se bore održati na površini i pružali redovitu sigurnost prestravljenim obiteljima, kao i kuhane obroke, čistu vodu za piće i lijekove.

Ahmed prepoznaje da žene u Sylhetu imaju veću vjerojatnost da će biti pogođene klimatskim promjenama nego muškarci, što je ključna motivacija za njezin rad. “U najboljoj sam poziciji da pomognem pogođenim ženama jer osobno razumijem probleme temeljene na spolu s kojima se suočavaju”, kaže ona.

Amina Ahmed prevladala je strah od vode kako bi pomogla ljudima pogođenim poplavama. Foto: Suvra Kanti Das/The Guardian

Jedan od takvih problema je nedostatak odgovarajućih sanitarnih čvorova u skloništima za žene i djevojke koje imaju menstruaciju. “Nema odgovarajućih kupaonica pa kad dobiju mjesečnicu, nemaju pristup kantama za smeće niti prostor za presvlačenje”, kaže Ahmed. Ona opisuje skučene uvjete u skloništima, s više obitelji koje žive pod istim krovom i samo jednom zajedničkom kupaonicom. Ponuda higijenskih uložaka u hitnim paketima često se zanemaruje, pa se Ahmed brine da budu uključeni.

Budući da su mnoga improvizirana skloništa dostupna samo čamcem, Ahmed je bila prisiljena suočiti se sa svojim strahom od vode. Satima je putovala u klimavom čamcu kako bi isporučila hitnu pomoć za više od 200 obitelji. “Čamac je bio pretovaren iu jednom trenutku je voda počela nadolaziti”, prisjeća se Ahmed, koji ne zna plivati. “Mislio sam da bismo se mogli utopiti, ali, srećom, uspjeli smo prijeći na drugi čamac i nastaviti našu misiju.”

Humayara Jeba, 20, borac za klimu u YouthNetu, najvećoj mreži koju vode mladi za zagovaranje klime u Bangladešu, kaže da su žene i djevojke najviše pogođene poplavama zbog ograničenog pristupa resursima. “S visokim postojećim razinama siromaštva i nejednakosti, klimatske promjene intenziviraju svakodnevne izazove s kojima se već suočavaju”, kaže ona.

Humayara Jeba, desno, pokušava umiriti Ritu Akhter, koja je spašena iz poplave. Foto: Suvra Kanti Das/The Guardian

Posljednjih godinu i pol Jeba iz Shahi Eidgaha bila je uključena u planiranje odgovora na krizne situacije – tako da je bila spremna kada su se dogodile nedavne poplave. Imala je ključnu ulogu u osiguravanju da oni koji su najviše ugroženi stignu na sigurno, uključujući djecu, starije osobe i trudnice.

Jedna od njih bila je Rita Akhter, 19, koja je u osmom mjesecu trudnoće sa svojim prvim djetetom. Akhter se odmarala kad je razina vode ispred njezine limene kolibe počela drastično rasti. Probudili su je povici susjeda te je ustala iz kreveta i našla se do struka u vodi. “Tijelo me je toliko boljelo da sam se jedva mogla pomaknuti”, kaže ona. “Bila sam prestravljena za svoje nerođeno dijete i nisam mislila da ćemo uspjeti.” Za 10 minuta voda joj je došla do vrata.

Jeba je pomogao ispratiti Akhtera van. Kad su se osvrnuli, koliba je bila potopljena, zajedno sa svom Akhterovom imovinom. “U tren oka sve je izgubljeno”, kaže Akhter.

Sva hitna skloništa u blizini bila su puna, pa je Jeba ponudila utočište u vlastitoj kući. “To je najmanje što sam mogla učiniti”, kaže ona. “Ali brinem što će se dogoditi ako se porodi. Bolnice su trenutno nedostupne zbog poplava.”

Žena traži utočište u čamcu dok poplava doseže krov njezine kuće u Sylhetu. Foto: Anadolu Agency/Getty Images

Procjenjuje se da je 60.000 žena trudno u pogođenoj regiji, a očekuje se više od 6.500 poroda u srpnju. Prema zdravstvenom odjelu Sylheta, 24 zdravstvene ustanove pretrpjele su veliku štetu, uključujući bolnicu MAG Osmani Medical College, glavnu gradsku bolnicu, koja obično liječi do 5000 pacijenata dnevno.

Od 926 društvenih klinika razasutih diljem Sylheta, 414 je pod vodom. Dr. Himanshu Roy, Sylhetov odjel za zdravstvo, kaže da je izbijanje bolesti koje se prenose vodom natjeralo medicinsko osoblje da se bori s tim.

Na drugoj strani grada, Nawfat Ibshar, 18, iz Habiganja, bila je zauzeta planiranjem svog sljedećeg klimatskog prosvjeda. Frustrirana nedostatkom globalnog odgovora, Ibshar želi osigurati da se čuje za nevolje njezinog naroda. “Organizirati ljude da se okupe tijekom krize je naravno teško”, kaže ona. “Ali ljudi su ljuti. Ako mi ne zahtijevamo promjene, tko će?” Ona drži transparent koji je provela poslijepodne izradivši, a koji glasi: “Mi ćemo biti mrtvi do Cop27 #ActNow” jarko narančastim rukopisom.

Na dan prosvjeda, grupa predvođena Ibsharom marširala je prometnom cestom, uzvikujući slogane o klimatskoj krizi na bengalskom i engleskom jeziku. Jedan prosvjednik drži natpis na kojem piše “Do mog vrata u klimatskoj krizi” – dok je napola potopljen u poplavnoj vodi.

“Ne očekujemo puno od globalnih vođa jer smo navikli na njihova prazna obećanja”, kaže Ibshar. “Ali uvijek možemo očekivati da će se Sylhetis pojaviti, posebno tijekom krize.”

Visoko.ba/federalna.ba/The Guardian