Sva ljekovita svojstva anisa

Anis (lat. Pimpinella anisum) zvan još aniš, slatki januš, porijeklom iz Egipta.
Hipokrat, najpoznatiji antički grčki liječnik spominje ljekovita svojstva anisa.
U rimsko doba anis je rabljen kao ženski tonik-napitak za reguliranje mjesečnice, stimuliranje stvaranja mlijeka u dojilja, olakšanje poroda te za jačanje požude.
U srednjem vijeku anis se proširio diljem Sredozemlja, uzgajao se kako za prehrambene tako i za ljekovite svrhe. Trenutno, anis je rasprostranjen diljem svijeta, ali posebno je popularan začin u južnoj Europi, Egiptu, Bliskom istoku i jugoistočnoj Aziji.

Anis je jednogodišnja biljka iz porodice štitarki, visine do 60 cm, karakterističnog mirisa i slatkastog okusa. Korijen joj je dugačak i do 60 cm. Ima razgranatu, šuplju, dlačicama pokrivenu stabljiku, a listovi su srcoliki i nareckani. Cvjetovi su sitni, razdijeljeni, ima ih više i bijele su boje. Cvatu u proljeće i čine štitac. Plod je sitan jajolik, dlakav s deset svijetlo obojenih rebara, svijetlozelene boje.

Za lijek se upotrebljava plod, odnosno zrelo sjeme koje se sabire samo po suhom vremenu. Sadrži eterična ulja koja djeluju ekspektorantno (potiču iskašljavanje) i blago antimikrobno.

• Energetska i nutritivna vrijednost
  

Energetska vrijednost 100 g anisa iznosi 337 kcal/1411 kJ. Od toga sadrži 50% ugljikohidrata, 17,6% proteina i 16% masti.

Od minerala u anisu se nalaze kalcij (646 mg što čini 81% RDA), željezo (37 mg što čini 264% RDA), magnezij (170 mg što čini 45% RDA), fosfor (440 mg što čini 63% RDA), cink (5,3 mg što čini 53% RDA), bakar (0,9 mg što čini 90% RDA), mangan (2,3 mg što čini 115% RDA) i selen (5 mg što čini 9% RDA).

Anisovo ulje upotrebljava se u pripremi specijalnog  likera anissete.

Od vitamina anis u značajnijim količinama sadrži vitamin C (21 mg što čini 26% RDA), tiamin (0,34 mg što čini 31% RDA), riboflavin (0,3 mg što čini 21% RDA), niacin (3 mg što čini 19% RDA), pantotensku kiselinu (0,8 mg što čini 13% RDA), vitamin B6 (0,65 mg što čini 46% RDA).

Od ostalih nutrijenata anis na 100 g sadrži značajan udio dijetalnih vlakana 14,6g.

• Ljekovitost

Anis je od davnina poznat po svom ljekovitom djelovanju, u tu svrhu koristi se zrelo sjeme iz kojeg se dobiva i djelotvorno eterično ulje. Anis se i danas održao u širokoj upotrebi u kulinarstvu, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji.

Najpoznatije ljekovito svojstvo je djelovanje na zdravlje probavnog sustava. Konzumiranjem anisa nakon jela pomaže se proces probave, ublažavaju mučnine, grčevi i žgaravica. Zdrobljene sjemenke mogu se dodati u čaj za ublažavanje nadutosti. Djeluje kao blagi diuretik i dijaforetik (pojačava znojenje).

Eterično ulje anisa se u najvećem postotku sastoji od flavonoida anteola i njegovih derivata. Zahvaljujući tome snažno djeluje na dišni sustav, pomaže kod iskašljavanja i pročišćavanja pluća kod astme, bronhitisa, obične prehlade i sličnih stanja, a iz tog razloga se često dodaje u sirupe za iskašljavanje i razne pastile.
Ulje anisa može se koristiti i za reumatska stanja za poticanje cirkulacije i smanjenje boli. Osim toga posjeduje i antiseptično djelovanje, štiti manje rane od infekcije i ubrzava zacjeljenje.

Neki izvori navode da u jačim dozama ulje anisa potencijalno pomaže kod smirivanja nervoze i ublažavanja epileptičnih napada, jer usporava krvotok, disanje i odgovor živčanog sustava.