Privatna firma za trgovinu naftom „Zovko Oil“ iz Žepča je pronevjerila oko 2,9 miliona litara goriva, namijenjenog stanovništvu za pomoć u slučaju poplava, zemljotresa, rata i drugih nesreća, otkrio je Centar za istraživačko novinarstvo, prenosi novinska agencija Patria.
Javne zalihe dizela, benzina i lož-ulja vrijedne 6,4 miliona KM nestajale su postepeno iz terminala ove firme tokom dvije godine. Federalna direkcija robnih rezervi (Direkcija), vlasnik goriva, niti je spriječila krađu, niti je kasnije naplatila štetu.
Tok događaja, koje su rekonstruisali novinari Centra za istraživačko novinarstvo navodi na sumnju da je gorivo nestajalo planski. Nešto manje od polovine količine goriva žepačka firma je potrošila 2010., odnosno iste godine kada je roba i uskladištena. Iako „Zovko Oil“ nije vraćao potrošeno, Direkcija robnih rezervi je nastavila u istoj firmi čuvati preostale količine goriva.
Pred kraj dvogodišnjeg ugovora o skladištenju sa firmom „Zovko Oil“ direktor Direkcije Tončo Bavrka je potpisao aneks kojim produžava skladištenje u ovoj firmi za dodatna tri mjeseca. U tom kratkom periodu „Zovko Oil“ je potrošio i ostatak goriva.
Bavrka nije iskoristio zakonske mogućnosti da zaustavi pljačku niti je o gubitku roba obavijestio pojedine istražne institucije. Umjesto toga, dok su zalihe goriva nestajale iz terminala žepačke firme, Bavrka je pokušavao ubijediti Vladu Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) da prihvati sumnjivi plan da dug za gorivo zamijeni za jedan od terminala grupacije u okviru koje posluje „Zovko Oil“.
Vlada nije pristala na zamjenu jer je posumnjala u procijenjenu vrijednost terminala. Nastali dugovi za potrošeno gorivo teško će biti naplaćeni jer je u ovoj firmi otvoren stečaj, a ukupni dugovi su veći od njene imovine.
Terminal za dug
Federalna direkcija robnih rezervi nabavlja i čuva zalihe goriva, hrane, lijekova i drugih potrepština za pomoć stanovništvu u slučaju rata, elementarnih nepogoda ili naglog rasta cijena. Direkcija ima samo jedno skladište pa robu, uglavnom, čuva u skladištima privatnih firmi. Dužna je da se stara o kvalitetu i količini roba te da sprječava eventualnu krađu. Međutim, Direkcija nije regulisala nadzor u privatnim skladištima, a i prihvatala je od privatnika slabe garancije za robe, što i jeste omogućilo zloupotrebe.
Iako se podaci o količini i mjestu skladištenja robnih rezervi čuvaju u tajnosti, novinari CIN-a otkrivaju da je iz robnih rezervi nestalo oko 2,9 miliona litara dizela, benzina i lož-ulja, vrijednosti oko 6,4 miliona maraka.
Ovo gorivo je bilo uskladišteno u firmi „Zovko Oil“ iz Žepča. Firma pripada Marinku Zovki i zajedno sa firmama „Zovko auto“ i „Zovko osiguranje“ dio je Grupacije „Zovko“.
Po osnovu tendera, gorivo je uskladišteno 2010. godine u podzemnim cisternama ove firme. Nešto više od polovine količine goriva bilo je smješteno na dvije godine u terminalu za skladištenje nafte u Goliješnici kod Žepča u srednjoj Bosni. Ostatak je uskladišten na neodređeno vrijeme u Orašju na sjeveru zemlje.
Gorivo koje je odvezeno u terminal u Orašju već je bilo staro i gubilo je kvalitet pa je Direkcija odobrila da ga skladištar može potrošiti i nadoknaditi novim do sredine decembra 2010. godine. Gorivo je potrošeno, ali do odobrenog roka novo nije nabavljeno. Zbog toga je Direkcija tužila firmu “Zovko Oil“ pred Općinskim sudom u Sarajevu i tražila naknadu štete.
Sud je u oktobru 2011. godine presudio da „Zovko Oil“ mora vratiti gorivo u roku od 30 dana. Međutim, to se nije dogodilo. Na molbu ove firme Direkcija im je produžila rok za obnovu rezervi goriva do 23. januara 2012, ali ni tada gorivo nije vraćeno.
Nakon toga rukovodstvo firme „Zovko Oil“ je obavijestilo Direkciju da nisu u stanju vratiti potrošeno gorivo, ponudivši da se dug otpiše u zamjenu za terminal u Orašju. Direktor Bavrka je prijedlog prenio Vladi FBiH koja ih je zadužila da angažuju sudske vještake radi procjene te pripreme prijedlog za zamjenu.
Direkcija je u aprilu 2012. godine angažovala sudske vještake koji su procijenili terminal u Orašju na 6,77 miliona KM. Procjenu je dostavila Vladi FBiH krajem maja, uz informaciju da će dug umjesto „Zovko Oila“ izmiriti firma koja je u vezi s njom – „Zovko“.
Pošto je vrijednost terminala bila duplo veća od vrijednosti potrošenog goriva, Bavrka je predložio Vladi da kupi terminal za novac a da „Zovko Oil“ vrati 1,27 miliona litara goriva koje su potrošili.
Produžili ugovor da bi sve uzeli
Dok je pokušavala naplatiti dug za potrošeno gorivo u Orašju, Direkcija je i dalje čuvala 1,63 miliona litara goriva u terminalu „Zovko Oil“ u Goliješnici. Direktor Direkcije Tončo Bavrka je rekao novinaru CIN-a da je poslovanje sa „Zovko Oilom“ nastavljeno, jer su tako 2011. godine predložili njegovi službenici iz Odjeljenja za robne rezerve. Bavrka nije dozvolio službenicima da razgovaraju sa novinarom, navodeći da je samo on nadležan za davanje izjava.
Međutim, prema dokumentaciji koja je u posjedu CIN-a, službenici ovog odjeljenja su zapravo krajem 2011. godine sugerisali Bavrki da zapečati terminal u Goliješnici i preostalo gorivo prebaci na drugu lokaciju. Sumnjali su, naime, da „Zovko Oil“ pokušava ovo skladište ustupiti sestrinskoj firmi „Zovko auto“, što prema ugovoru nije dozvoljeno. Gorivo nije premješteno jer je „Zovko Oil“ negirao ove sumnje koje su se nekoliko mjeseci kasnije, ipak, pokazale tačnim.
Pošto je 20. aprila 2012. godine isticao ugovor Direkcije sa firmom „Zovko Oil“, početkom te godine su počele pripreme za izbor nove firme koja će prevesti i uskladištiti gorivo iz Goliješnice u novo skladište.
Međutim, Direkcija je kasnila sa donošenjem programa rada za tu godinu, utvrđivanjem budžeta za najam skladišta i transport roba pa je tender objavljen tek 16. aprila, tako da nije bilo vremena za izbor novog skladištara prije isteka postojećeg ugovora sa „Zovko Oilom“. Tada je Bavrka produžio rok za skladištenje goriva za tri mjeseca, odnosno do jula 2012. godine.
Ostalo je da izaberu firmu koja će to gorivo transportovati. Bavrka je na zahtjevu koji su mu uputili saradnici za pokretanje ovog tendera rukom dopisao da taj postupak možda neće trebati provoditi. Poruka je bila upućena službenicima Odjeljenja za robne rezerve, ali direktor nije naveo razloge za moguće odustajanje od ove nabavke, što bi značilo da nafta i dalje ostaje u terminalu „Zovko Oil“.
Uslove za nadmetanje na raspisanom tenderu za skladištenje goriva koje se nalazilo u Goliješnici ispunile su fime „Zovko auto“ iz Žepča i „Hifa-Petrol“ iz Sarajeva. Sarajevska firma je izabrana zbog nižih cijena svojih usluga.
„Zovko auto“ je na tenderu ponudio terminal u Goliješnici u kojem se gorivo već nalazilo po osnovu prethodnog ugovora sa „Zovko Oilom“. S obzirom da, prema ugovoru o skladištenju, nije dozvoljeno ustupanje skladišta drugoj firmi dok traje ugovor, službenici Direkcije su to uočili i pozvali direktora Bavrku da formira komisiju koja će zapečatiti rezervoare sa preostalom naftom. Predložili su i hitno izmještanje robe radi njenog spasavanja.
Tročlana komisija Direkcije zajedno sa predstavnicima kontrolne kuće „Herkon“ iz Mostara je 31. maja otišla u Goliješnicu i utvrdila da je „Zovko Oil“ počeo neovlašteno istakati gorivo. Po povratku u Sarajevo direktora Bavrku obavještavaju da nisu mogli izmjeriti količinu goriva zbog konstantnog opadanja nivoa goriva u rezervoarima. Ponovo su mu predložili da odmah postupi po Zakonu o federalnim robnim rezervama i pratećoj Uredbi o pravilima skladištenja i da po hitnom postupku izmjesti preostalo gorivo u drugo skladište te obavijesti inspekciju i Finansijsku policiju.
Na dan kontrole terminala „Zovko Oil“ bez objašnjenja podnosi zahtjev za raskid ugovora i aneksa, uz napomenu da otkazni rok traje 90 dana, što znači da mogu zadržati gorivo u tom periodu.
Na kolegiju Direkcije Bavrka je sa saradnicima odlučio da gorivo treba hitno premjestiti u skladište „Hifa-Petrola“, ali je ova firma odbila preuzeti robu, smatrajući da bi time narušila dobre odnose sa „Zovko Oilom“.
Nakon toga je „Zovko Oil“ mogao neometano završiti započeto istakanje javnih zaliha goriva.
Pokušaj kupovine nepotrebnog terminala
Bavrka je 11. juna 2012. godine dostavio Vladi FBiH informaciju o mogućnosti poravnanja duga sa firmom „Zovko Oil“, ali u njoj nije naveo da je firma počela neovlašteno trošiti preostalo gorivo u Goliješnici i da je jednostrano raskinut ugovor.
Vladi je saopštio drugu novost – „Zovko Oil“ je u međuvremenu ponudio novo rješenje za naftu koju je neovlašteno potrošio dvije godine ranije u Orašju. Ponovo je Vladi ponudio da kupi terminal koji je u međuvremenu stavljen pod hipoteku u iznosu od 1,5 miliona KM.
Ovaj iznos je upisan na ime pozajmice uzete od privrednika iz Gruda Vlatka Grizelja.
„Zovko Oil“ predlaže da se od 6,77 miliona KM, na koliko je procijenjen terminal u Orašju, odbiju 3,2 miliona KM na ime duga za potrošeno gorivo. Vlada bi zatim otplatila hipoteku, a ostatak od oko 2 miliona bi uplatila „Zovko Oilu“ ili se odrekla goriva u Goliješnici.
Bavrka navodi da su računi firme „ Zovko Oil“ blokirani i da se pred Vladom nalazi prijedlog da uzme ili ostavi. Zaključuje da se radi o kvalitetnoj nekretnini i da bi ponudu „Zovko Oila“ trebalo prihvatiti.
Međutim, čelnici Vlade FBiH nisu prihvatili plan. Prema riječima tadašnjeg ministra finansija Ante Krajine, vrijednost terminala je bila precijenjena, dok tadašnji premijer Nermin Nikšić kaže da takav objekat FBiH nije bio potreban.
Nikšić je kazao da su dali saglasnost Direkciji da pregovara o zamjeni duga, jer su željeli da vide o čemu se tu radi. “Međutim, što se više o tome pričalo, što se dublje ulazilo, što se više otkrivalo, otkrivale su se veće malverzacije”, kaže Nikšić.
Umjesto da prihvati taj plan, Vlada FBiH je dva dana kasnije pozvala Federalnu upravu za inspekcijske poslove da prekontroliše robe u skladištima koje koristi Direkcija. Nikšić je kazao novinarima CIN-a da su kontrolu naložili jer su dobijali informacije da u skladištima nema robe Direkcije, iako je ona bila evidentirana. Dodao je i da nisu bili zadovoljni kontrolama roba koje je obavljala Direkcija.
Dan nakon sjednice Vlade FBiH firma iz Žepča je obavijestila Direkciju da je potrošila svih 1,63 miliona litara goriva u terminalu Goliješnica. U dopisu iz „Zovko Oila“ naveli su da su to učinili jer su smatrali da će doći do dogovora o zamjeni duga za terminal u Orašju pa bi se i ovo potrošeno gorivo uračunalo u cijenu terminala.
I Komisija Federalne direkcije robnih rezervi je pri kontroli terminala potvrdila da goriva više nema. U izvještaju su napisali da je Kasim Redžić, direktor firme „Zovko Oil“, izjavio da je gorivo potrošeno bez saglasnosti i znanja Direkcije. Bavrka kaže da nakon ovog priznanja nije bilo potrebe da angažuje Finansijsku policiju, kako je to predviđeno Zakonom o federalnim robnim rezervama i uredbi koja reguliše rad ove institucije.
Vlasnik kompanije Marinko Zovko je novinarima CIN-a rekao da nije upoznat sa onim šta se dešavalo u „Zovko Oilu“. Direktor Redžić nije želio da odgovara na pitanja novinara, objasnivši da će sve što ima da kaže iznijeti pred sudom.
Direkcija je nakon toga, u julu 2012. godine, tužila firmu „Zovko Oil“, ali štetu nisu naplatili.
Početkom prošle godine otvoren je stečaj u „Zovko Oilu“. Direkciji je u stečajnom postupku priznat dio potraživanja za gorivo u iznosu od 5,9 miliona KM. Međutim, male su šanse da će ih naplatiti. Imovina firme „Zovko Oil“ vrijedi 14 miliona, a dugovi su skoro dva i po puta veći.
Iako nije vraćala izgubljeno, Direkcija je pokušavala nabaviti novo gorivo. CIN doznaje da je tokom pregovora u vezi sa zamjenom duga za terminal Bavrka predlagao federalnoj vladi da odobri novac za kupovinu novih zaliha goriva, jer su postojeće bile nedovoljne.
Bivši ministar finansija Krajina rekao je novinaru CIN-a da Vlada nije odobrila dodatna izdvajanja. „Mi smo, premijer i ja, to u jednom šaljivom tonu komentirali: hoćemo li ih skladištiti kod istih skladištara?“
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.