Mahmoud će i ovaj Bajram, kao i svih do sada, obući bijelu odjeću, što je tradicija u njegovoj zemlji, te s prijateljima s Koledža otići na namaz u Karađoz-begovu džamiju. Fatema će se probuditi ranije, ali, kao što običaj nalaže, ostat će u rezidenciji Musala, učiti Kur'an i spremiti neku od tradicionalnih libanskih poslastica kojim će kasnije počastiti prijatelje.
Mahmoud se prisjeća kako je sve bajramske blagdane u Libanu proslavljao u krugu porodice, poštujući tradiciju i brojne običaje.
“Budimo se u zoru i idemo na rani sabah, kasnije do bajram-namaza učimo Kur'an. Odijevamo bijelo jer je to boja radosti, čistoće i nevinosti. Poslije namaza s porodicom posjećujemo skoro svaku kuću u komšiluku, uvijek je bogata trpeza s mesom i tradicionalnim slasticama. Kasnije se vraćamo kući gdje se okuplja cijela porodica, a za Kurban-bajram kolje se i kurban. Bogatije porodice žrtvuju goveče, siromašnije ovcu”, priča nam Mahmoud Yasser Al-Mahmoud.
Kao da nešto nedostaje
Njegov djed je rođen u Palestini, ali je usljed tužnih ratnih događaja u tom dijelu svijeta porodica izbjegla u Liban.
“Ovo je moja druga godina školovanja na UWC Mostar koji sam upisao nakon jedanaestog razreda u Libanu. Sljedeće godine ću najvjerovatnije na neki od univerziteta u Americi, želja mi je bila medicina, ali za nju nema stipendija, tako da su moj izbor biologija ili hemija”, priča o sebi naš sagovornik iz Libana.
“Drugačiji su, ništa nije pogrešno, ali je manje-više sve različito. Sve što islam propisuje čini se i ovdje, lijepo je, molitva, hutba, žrtva, ali atmosfera u gradu je potpuno drugačija. Možda mi koji smo odvojeni od svojih porodica, u tuđoj zemlji, to doživljavamo previše subjektivno, ali nam se čini kako Bajram ovdje počinje i završava namazom. Kod nas u Libanu je znatno drugačije, osjeti se velika radost i bajramsko svečano raspoloženje svugdje. Taj dio u Mostaru, bar iz moje perspektive, izostaje, jednako kao za ramazan kada u vrijeme posta mnogi na ulicama sjede, piju i jedu”, kaže nam.
Priča i kako je za blagdane uvijek pomalo tužan i nostalgičan, jer je daleko od kuće i porodice.
“Kod nas u Libanu Bajram je zaista veliki dan, ovdje je to pomalo kao i svaki drugi. Volio bih da mogu za Bajram otići kući, ali ne mogu zbog školskih obaveza. Ipak, za studente UWC-a Mostar je odličan izbor, jer mogu doživjeti ovaj blagdan u gradu u kojem se čuje ezan, gdje postoje brojne džamije u kojima se klanjaju namazi i osjeti se veličina ovog najvećeg blagdana, što nije slučaj u nekim drugim evropskim sredinama u kojima postoji UWC”, kaže nam na kraju Mahmoud Yasser Al-Mahmoud.
Skromniji bajrami
Fatema Al-Jamal priča kako je bila sretna kad je došla i vidjela da u Mostaru i žene svakodnevno mogu ići u džamiju, što nije slučaj u Libanu, gdje žene posjećuju džamije samo u toku ramazana, na teravih-namazima.
“To mi je zaista bilo divno iznenađenje i sjećam se svog oduševljenja kada mi je prijatelj rekao da ovdje i žene mogu redovno ići u džamiju”, ispričala nam je Fatema koja želi studirati političke nauke i dati svoj obol u rješenju problema koji pritišću dio svijeta iz kojeg potječe.
I Fatema je dojma kako su bajrami drugačiji u ovom dijelu svijeta nego kod njih na Bliskom istoku.
Prošlog Bajrama sjeća se posebno jer ih je kolegica s Koledža, koja je iz Mostara, pozvala u svoju kuću, da s njenom porodicom provedu ovaj najveći dan za muslimane.
Veličina Kurban-bajrama je u žrtvi, svjesni su toga Fatema i Mahmoud, jer nije svaka žrtva samo u klanju kurbana, neka je i u odricanju i učenju, odvojenosti od najmilijih, težnji da sutra bude bolje nego danas.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.