Šta su to društvene promjene?

Jesu li današnji mladi neodgovorni, lijeni i netolerantni ili pak imaju veliki potencijal izgraditi naše društvo na zdravim temeljima?

Mladi imaju ogroman potencijal za koji nam se svima isplati “boriti”. Najlakše je “opaliti” po nekom, ali tu svi gubimo! I sam sam upoznao mnoštvo predivnih mladih ljudi koji pobijaju sve izjave o “lošim” mladima.

Dilema u kojoj se danas nalazimo je vjekovna:

– Današnja je mladež pokvarena, zla, isprazna i lijena. Nikada više neće biti kao što je bila nekada i neće biti sposobna sačuvati našu kulturu
( U Babilonu na kamenoj ploči – 3000. prije Krista)

– Naši mladi imaju sljedeće karakteristike: puni su želja (…), ali vrlo nestalni u vlastitim željama, uvijek spremni na ruganje, žele strastveno, ali se brzo umaraju.
(Aristotel – 320. prije Krista)

– Svijet prolazi kroz veoma teško razdoblje. Mladi danas uopće ne razmišljaju, misle na sebe, nemaju poštovanja prema odraslima i starijima; mladi su netolerantni, misle da sve znaju. Ono što smo mi smatrali mudrim, oni proglašavaju ludim. Djevojke su, pak, glupe, raspuštene i bez dostojanstva u govoru, odijevanju i življenju.
( Petar, emerita – 1095. poslije Krista)

***

Borba za ravnopravan pristup javnim dobrima te kvalitetan i priuštiv život u okruženju bez obzira na vjeru, naciju i socioekonomski status traje i nakon zaokruživanja nečijeg imena na izbornom listiću. Egzistencionalna sredina i njen društveni život neprestano se mijenjaju, a ključ razvoja leži u prepoznavanju novih zahtjeva za drugačijim upravljanjem i idejama o javnom prostoru – na korist zajednice, a ne pojedinačnih interesa. Ključne poluge u procesu održive promjene predstavljaju politička aktivacija i stvaranje aktivnih zajednica koje odlučuju o svojoj okolini i okolišu, svjesne prava na okruženje i pravo svakog pojedinca.

Stvaranje inkluzivnog okruženja trajna je zadaća

“Pitanje kakav životni milje želimo ne može se odvojiti od pitanja kakvi ljudi želimo biti, kakve društvene odnose tražimo, kakve odnose prema prirodi cijenimo, kakvu svakodnevicu želimo, kakve tehnologije smatramo prikladnima, kakve estetske vrijednosti zastupamo. Pravo na zajedničko okruženje je mnogo više nego pravo na pojedinačan pristup resursima koje društvena zajednica utjelovljuje: pravo na životno okruženje je pravo da se mijenjamo mijenjajući isto prema svojim željama. Štoviše, ono je više kolektivno nego pojedinačno pravo jer promjena okruženja ovisi o ostvarivanju kolektivne moći u procesu urbanizacije”, zapisao je prije desetak godina jedan od najvažnijih teoretičara pitanja prostora, urbanog, geograf David Harvey istražujući pravo na grad – teorijski koncept koji je prvi predstavio francuski filozof i sociolog Henri Lefebvre 1968. godine.

Uvijek je važno imati na umu širu sliku, ali i biti svjestan da su i u novim, pandemijskim okolnostima opet na površinu isplivala zapravo mnoga stara pitanja – zdrav okoliš, javni prostor, prostor za socijalizaciju i rekreaciju, urbano zelenilo, priuštivo stanovanje, javni prijevoz, (ne)jednakost i inkluzivnost samo su neka od njih, neraskidivo povezana s pravom na grad i zajedničkom borbom u smjeru demokratizacije upravljanja prostorom u kojem živimo.

Ključ je osvijestiti građane da imaju pravo glasa – svaki dan, a ne samo izborni.

Živimo u vremenu  velike koncentracije GLUPOSTI u beskrupuloznim pojedinacima koji akomuliraju moć, samo i jedino zabog toga da vlastitu nekompetentnost pozicioniraju kao duštveni meritum.
Ljudi spektakularno kratkog sjećanja i plitke pameti uzimaju vlastito “JA” za polazište i odredište društvenih tokova.

Midorag Živanović, penzionisani profesor na banjalučkom Filozofskom fakultetu, prije par dana je rekao: “Naša djeca kasne, evo, već deset godina za Evropom i cijelim svijetom. Umjesto da obrazovanje bude autentičan resurs u ovakvom siromašnom društvu, ono zapravo proizvodi hendikepirane generacije, koje se sada ne mogu vani nigde uključiti. Kao zombiji hodamo ulicama, niti znamo gdje se nalazimo niti šta treba da radimo u bilo kojem dijelu društva. Ne znamo šta nam je činiti juče, a s druge strane hoćemo da idemo u EU.”

Podanički mentalitet ovdje uzgajaju društvene elite. I zato priča o mladima kao šansi ovog društve nema realno uporište. Mladi su samo ogledalo društva, i zato je ta priča pucanj u prazno.
Verbaliziranjem mladih, a da se njihova kompetencije i kvalifikacije prije toga ne provjeravu, samo je nastavk procesa – proizvodnja kadra sličnog postojećem, i još goreg. Već imamo generacije mladih odgojenih na društvenim mrežama sa izrazitim egocentrizmom i potrošačkim mentalitetom.

U oblikovanju identiteta i usvajanju temeljnih vrednota kod mladog čovjeka važnu ulogu ima socio-kulturološki ambijent. Ako su mladi produkt ovog društva na čemu zasnivamo optimizam da će biti bolji, produktivniji ili društveno odgovorniji.

Društvo s visokim tehnološkim standardom, razvijenom komunikacijskom mrežom i savremenom prometnom umreženošću, pogoduje modernom nomadizmu – mladi svoj afektivni, intelektualni i duhovni subjektivizam grada na globalnim principima, bez iskustvenog podruštvljavanja.

(Ne)odgovorna sloboda se ogleda u činjenici da mladi ne prihvataju vrednote koje prevladavaju u svijetu odraslih, nego insistiraju na dominaciji lične i subjektivne dimenzije u hijerarhiji vlastitih prioroteta. Moralno sazrijevanje proporcionalno je sa sposobnošću pojedinca da riješi konflikt sloboda-zakon i kaže “ne” vlastitim instinktivnim željama. Ostvarenje moralnog dobra traži jedno stvarno umiranje sebe u odnosu sa drugima.
Kad je riječ o opredjeljenju za dobro, valja istaknuti ambivalentnost u poimanju dobra: identifikaciju s vlastitim željama ili sa nadnaravnom voljom Božjom. Slobodni smo da bismo bili odgovorni. “Sloboda pretpostavlja odgovornost. Eto, zašto od nje strahuju”, govorio je Bernard Shaw. Onaj tko je odgovoran, živi kao protagonist, ima jasan plan, želju za samoostvarenjem, orijentira se prema budućnosti. Biti odgovoran, znači shvatiti koliko je život vrijedan, koliko ima smisla. Odgovornost je neodvojiva od moralnog zakona. Zato najbolji prilaz razumijevanju savjesti može pružiti osjećaj i pojam odgovornosti.

Nastaviće se …

Pripremio: magazinplus.eu