Šta stoji iza brojnih optužbi iz Hrvatske: Renoviranje Tuđmanovog zločina protiv BiH

Piše: Sead Omeragić

Tek što su iz svijeta stigle osude za postavljanje ploče u Jasenovcu, predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović je odmah težište prebacila na Bošnjake i BiH, optužujući da se hiljade onih koji su iz BiH otišli na ratišta u Siriju, spremaju vratiti u BiH. Djeluje smiješno kad se gleda geografski: Kako će se ti ljudi vratiti iz Sirije a da uopšte dođu u dodir sa granicom Republike Hrvatske, koja im uopšte ne stoji na putu? Naravno da novinari ne bi trebali raspravljati sa predsjednicima drugih država, ali valjda i predsjednica Hrvatske ima svog čovjeka za javnost koji bi trebao iznositi osjetljive stvari. Pogotovo one koje se tiču odnosa prema drugim državama i narodima.

Nažalost kad hrvatska predsjednica direktno izgovara neprihvatljive i netačne optužbe, a kad šuti politika u BiH, i novinari su prisiljeni reagirati. Ali, suština je puno ozbiljnija kad sa tog visokog državnog nivoa dolaze radikalne izjave i neutemeljene optužbe. Čini se opravdanom sumnja da se iza svega kriju loše namjere i opasna strategija hrvatskog državnog vrha. Ta je sumnja u strategiju potvrđena nizom radikalnih izjava i poteza protiv BiH od premijera Plenkovića pa do ministra vanjskih poslova Kovača. Bio je tu i jedan optužujući tekst novinara Večernjeg lista, koji se pozvao na nepostojeći izvještaj SIPA-e o navodnim povratnicima iz Sirije. Taj je novinar već ranije pokazivao pristrasnost u optužbama Bošnjaka i to onih u Islamskoj zajednici Hrvatske, optužujući ih za navodni terorizam.

Prije samo nekoliko dana Grabar Kitarović je tvrdila da se „mala IZ Hrvatske uspješno i žilavo bori protiv radikalizma i stavlja na čelo regiona“. I samo nekoliko dana kasnije Grabar Kitarović je ponovila tvrdnje tog istog novinara protiv BiH i Bošnjaka u još gorem pakovanju.

Jedini koji je argumentirano odgovorio na optužbe i novinara i predsjednice Hrvatske bio je ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić. Ni Izetbegović, ni Zvizdić, niti bošnjački ministri na državnom nivou ne mogu pustiti Dragana Čovića da sam pregovara sa predsjednicom Hrvatske. Čović je više puta ponovio sklopku ‘ugroženost hrvatskog naroda’ nego što je spomenuo ime svoje države, kojoj će, nakon rotacije u Predsjedništvu, biti na čelu sljedećih osam mjeseci. Mnogi su ubijeđeni da predsjednica Hrvatske govori ono što joj upravo Čović servira kao istinu. Kakav interes BiH zastupa Dragan Čović u razgovorima sa hrvatskom predsjednicom? On je do sada pokazao da je mnogo više lider HDZ-a, nego države BiH. Čović je u komunikaciji sa Zagrebom kontinuirano nacionalno ugrožen. Toliko ugrožen da je u svom očaju postao vlasnik više nekretnina u dvije države nego što ih ima ijedan balkanski tajkun.

Dakle, ono što u svojoj komunikaciji prema javnosti ne mogu novinari, a što ne može ni Dragan Čović, trebalo bi da uradi član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Ako ništa, Kolinda Grabar Kitarović je svojim izjavama praktično otkrila da je pod ozbiljnim utjecajem obavještajnih službi. Problem je, međutim, kad baš ona, predsjednica susjedne države, bude ta koja iznosi obavještajne informacije.

Ne sjećam se da je predsjednik neke od evropskih država stajao iza obavještajnih podataka uzimajući ih zdravo za gotovo i upućujući ih kao optužbe direktno drugoj državi. Možemo samo nagađati šta stoji iza ovih neprincipijelnih izjava. Tragedija koju su Bošnjaci doživjeli devedesetih od Tuđmanovog proustaškog režima, od strašnih blokada granice koje su dovele do užasne masovne i smrtonosne gladi, zločina i etničkih istrebljenja sa „hrvatskih stoljetnih prostora“, sve je to danas oživljeno u bošnjačkim dušama, kroz radikalne stavove i optužbe hrvatske predsjednice.

Kakve su stvarne namjere to ne znamo, premda njene izjave dolaze na kraju niza opasnih stavova brojnih funkcionera Vlade R Hrvatske. Jedan od najvećih motiva ovakvih izjava predsjednice Hrvatske može biti početak brutalne kampanje za preinačenje prvostepene presude Tribunala u Hagu, koja će za godinu dana biti donesena protiv Prlićeve grupe. Naime, prvostepena presuda je bila osuđujuća ne samo za vojno i političko rukovodstvo Herceg-Bosne, nego i za Franju Tuđmana, utemeljitelja HDZ-a i prvog predsjednika Hrvatske. U tom slučaju ovo je tek početak brutalne jednogodišnje kampanje i neprincipijelnih napada na Bošnjake i BiH. Našim tradicionalno sporim liderima godina za reagiranje je, nadajmo se, dovoljna.