Sretan Dan Grada Visoko svima koji ga osjećaju, vole i istinski doživljavaju

Utonjen u srce Bosne i Hercegovine, stoljećima ponosit i uspravan. Ovdje gdje se najbolje osjeti taj duh bosanski, patriotski, vijekovima opstaje plodonosna visočka kotlina, po čijem tlu tumara čestiti, vrijedni i domišljati ovdašnji čovjek.

I ko bi pomislio da su tu upravo koračali bosanski banovi i kraljevi, tragove ostavile različite tekovine, te ispisane najslavnije stranice bosanske povijesti…? Kako samo to ponosito zvuči i uvijek se pitamo da li smo toga svjesni? Svjesni činjenice da se imena našeg grada nalaze u najstarijim historijskim spisima, posebno onim skrivenim u Dubrovačkom arhivu, nepresušnom i vjerodostojnom izvoru traganja za naučnom spoznajom i analizom srednjovjekovne bosanske povijesti.

Tako mala sredina sa impresivnom historijom, kulturnom baštinom, koju na svojim leđima, terasama i ravnicama neumorno nose rijeke Bosna i Fojnica, asocirajući nas na dugovječnost visočkog područja, kontinuitet postojanja, rađanje novih tekovina i generacija. Takvo je naše Visoko, staro, ali istovremeno živopisno i mlado. Tu gdje se rijeka Fojnica priljubljuje sa Bosnom, čineći čaršiju uvijek budnom i živom, razvila se nekadašnja Jalija, žila kucavica grada. Mjesto okupljanja, druženja, privređivanja i dijaloga. Upravo šetajući njenim trotoarima upoznajemo dušu grada, način našeg razmišljanja i djelovanja, uvijek bila i ostala pitoma i otvorena za sve ljude.

Ona je više od same ulice, svi ti objekti s posebnim stilovima gradnje, arhitektonskog i kulturnog značaja ušuškavaju je s obje strane, čuvajući tako njenu posebnost. Cijelom njenom dužinom otvaraju nam se putevi ka skrivenim uličicama i sokacima simboličnih naziva, kao da svaki od njih čuva svoju intimu i priča iznova svoju originalnu priču.

Tu multietničku visočku dolinu svakodnevno umivaju ezani s minareta gradskih džamija i zvonici s crkvenih tornjeva, prožimajući se i simbolizirajući viševjekovnu toleranciju i suživot na ovom području. A svaki od sakralnih spomenika, koji ujedno nose i prefiks “ nacionalni “ prezentuje i oslikava dio bogatog visočkog naslijeđa. Visoko je posebno i po tome da urbano jezgro krasi devet džamija, simbola visočkih mahala, gdje se možda najbolje može osjetiti pečat prijašnjih tekovina, prožet kroz arhitekturu, tradiciju i običaje.

I ne čini Visoko samo kulturno – historijsko naslijeđe, ni poznati arheološki lokaliteti, vladari, utvde i povelje o kojima često pričamo. Njega čine i prirodni krajolici, netaknuta priroda, šumski pojasevi, izletišta, zelena polja, razigrani i šarenoliki prsten, kojim je omeđen taj bogati ravničarski predio. Ruralna visočka područja su istinski čuvari autentičnih visočkih vrijednosti, promotori visočke tradicije i brendova, kojima se svi ponosimo. I tako se sve nadopunjuje jedno na drugo gdje glavnu ulogu igra ovdašnji čovjek i njegovo djelovanje. I trebamo biti ponosni na sve što je visočko, na sve što čini identitet ovoga grada, uvažavajući svaki njegov kutak, njegujući sve njegove vrijednosti…

I slavni ban Kulin se simbolično vratio u Visoko… I koliko se samo ovih dana spomenulo njegovo ime?! Zaslužio je, jer je to najmanje što mu možemo dati i zahvaliti. Učinio je ovu malu sredinu slavnom i vječno urezanom na historijskoj mapi naše države. Ušunjao se na velika vrata, oživjela je kultura, umjetnost, stvaralaštvo i film… Vratila ga je volja, vizija i istrajnost pojedinaca, naših Visočana, koji su zajedničkim snagama na najbolji način iskazali ljubav prema svom gradu. Hvala Vam, jer smo uživali!

Takvo i treba da bude Visoko, ponosno na svoju dugovječnost i tragove prošlosti, a istovremeno mladoliko, urbano i savremeno… Za sve sve i svakoga, za sve generacije, interese i afinitete..

Jer….“ tu sam uvijek nasmijan i svoj GRADE MOJ “…

                                                                                                                            Amela Jusufović / Visoko.co.ba