Šojići u našoj politici

ŠOJIĆI U NAŠOJ POLITICI

Piše: Haris Sejdić

Vjerovatno su svi čuli, ako već nisu gledali, serijal filmova pod nazivom TESNA KOŽA (u bivšoj Jugoslaviji veomao popularan), a u novije vrijeme tv seriju BELA LAĐA u kojoj je glavna uloga izvjesni izmišljeni lik SREĆKO ŠOJIĆ. 

Jugoslovenski komunistički Šojić je bio direktor jednog manjeg preduzeća (“preduzećeta”-kako bi Šojić to rekao). U nastavku tv serije BELA LAĐA demokratski Šojić je u međuvremenu postao političar i to ne bilo kakav, nego političar koji učestvuje u vlasti, ministar, poslanik.

U Bosni i Hercegovini, na političkoj sceni je iz izbora u izbore sve više Šojića iz sva tri naroda. Taj lik  Šojića, nažalost, postajao je i postao konstanta domaće političke scene. I mada se neki političari maskiraju u gospodu, drugove, građane, zelene, crvene, demokrate, narodnjake, i to je sasvim u redu, ali iz dana u dan u svim političkim opcijama sve je više Šojića. 

Jugoslovenski-komunistički Šojić je danas ponovo aktuelan, i kao da je juče napisan scenario, a ne prije skoro 40 godina. Da li je Šojić iz fila i naš bh Šojić komičan i smiješan ili tragičan lik? Oni nisu ni jedno ni drugo nisu čak ni tragikomični, već su tragični lik, ali ta tragedija, nažalost, nije uopće Šojićeva tragedija, već je to naša kolektivna tragedija. 

Šojić je uspješan, prodoran i sposoban, jer za svoje uspjehe koristi metode koji odgovaraju sistemu vrijednosti u kojima svi mi živimo. Tragični smo mi koji živimo u sistemu koji podrazumijeva uspjehe tipovima kao što je Šojić. Šojić radi, govori, ističe, oblači se na način na koji mu se iole obrazovana osoba smije, ali, taj i takav Šojić je naselio općinska vijeća, skupštinske klube, ministarska mjesta, upravne i nadzorne odbore. 

Uspjeh Šojića povezan našim padom sistema vrijednosti npr. sa snižavanjem kriterija u školstvu (obrazovanju), sa demokratijom na naš domaći način da biramo najgore, jer najboljim zavidimo, da biramo nekoga jer znamo da nije “ni za šta”. 

Domaći Šojić nema regularno završenu ni srednju školu, ali formalno on je visoko obrazovan, naš domaći Šojić nije pročitao ni osnovnu školsku lektiru, ali se redovno slika na društvenim mrežama sa djelima svjetskih pisaca, naš domaći Šojić ne zna ni šta ni gdje je kraljevski grad Bobovac, ali ide redovno u Istanbul i  Dubai, naš domaći Šojić ne zna sastaviti tri smislene rečenice, ali će spremno optužiti nekoga da “ne zna pričati”, naš domaći Šojić će isticati pravdu i poštenje, ali će svu svoju familiju zaposliti na državne jasle (i pri tome neće ni trepnuti kada bude govorio da su to najbolja kadrovska rješenja).

Nama nisu problem Šojići u vodećim strankama, navikli smo već na njih, veći problem su Šojići u manjim tzv. opozicionim strankama, koje kad uđu na vlast, koje kad dođu na vlast, ponude nešto još gore od onoga što smo imali. Ponude svoje Šojiće na takav način da žalimo za onim prethodnim Šojićima.

Politika nije, oprostite na izrazu, ”kurvanje”, niti je to kooperativnost i klimanje u ispunjavanju nečijih-tuđih želja. Ali, naši Šojići će uvijek pričati pred izbore jedno (npr. kako ni po koju cijenu ne bi sa ovim ili onim ušli u vlast, a onda će se prodati za dva upravna odbora). 


Pri tome su “iznenadjeni i uvredjeni” kada i im neko na to skrene pažnju, kada neko pokazuje da nije kratke pameti, odnosno kada im se ukaže da ne mogu varati svoje glasače.

zosradio.ba