Skočić kod Zvornika danas je bilo mjesto prepuno tuge dok je Zijad Ribić (31) na mjesnom mezarju nakon klanjane dženaze-namaza, jednu po jednu, u kabure spustio svoje sestre Zlatiju (13), Zijadu (7), Suvadu (5) i Almasu (4), koje su strijeljane 12. jula 1992. godine.
Djevojčice su ukopane pored mezara svojih roditelja, oca Ismeta i majke Šefke. Traga se za još dvjema sestrama Ribić, Ismetom i Zlatom, te najmlađim bratom Sabrijom. Svi su oni, njih devetero, zajedno sa još nekim članovima rodbine i komšijama, nakon odvođenja iz kuće, strijeljani u Malešiću. Zijad je, iako i sam ranjen, preživio strijeljanje.
Ahmet efendija Memić zanijetio je dženazu, dok je dženazu-namaz predvodio Bekir efendija Šabić, izaslanik muftije tuzlanskog, a zbog dobi ubijenih djevojčica i načina smrti, od prisutnih nije zatražen halal (oprost) za sestre Ribić.
˝Nadamo se da će one halaliti nama, preživjelima, jer one nisu znale zašto su ubijene, a preživjeli moraju prenositi priču o ovom zločinu˝, rekao je efendija Memić.
Bakira Hasečić predsjednica Udruženja ˝Žena žrtve rata˝ podsjetila je da su sestre Ribić u trenutku ubistva bile samo djeca, te poručila da će se, sve dok je živa ijedna žrtva, boriti da se ratnim zločincima presudi, kako bi njihove presude bile opomena budućim generacijama.
Doktorica Irfanka Pašagić iz tuzlanske ˝Amice˝, koja je obezbijedila smještaj za Ziju nakon što je sa navršenih 18 godina morao napustiti Dom za djecu bez roditeljskog staranja, kazala je da je ˝boli beogradski proces i poništavanje presuda zločinačkoj grupi Simini četnici˝.
˝Nadam se da će organi pravosuđa u Srbiji ovaj proces dovesti do kraja˝, kazala je dr. Pašagić.
