Škobić: Velika je obmana kada je u pitanju mišljenje Venecijanske komisije

O konferenciji o temi pregovora o pristupanju država Zapadnog Balkana Evropskoj uniji i preostalim koracima do faze pregovora, koju su danas u Sarajevu zajednički organizovali Ministarstvo pravde BiH, Direkcija za evropske integracije i Delegacija EU u BiH, zadacima i porukama, Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, Kaznenom zakonu Federacije i brojnim drugim temama u emisiji Federacija danas govorimo s ministrom pravde FBiH Vedranom Škobićem.

U Sarajevu je danas održana ministarska konferencija s posebnim fokusom na Poglavlje 23 koje se tiče reforme pravosuđa. Šta su zaključci, koliko je Bosna i Hercegovina daleko od evropskih standarda kada je riječ o pravosuđu?

Fokus je bio na Poglavlju 23. Nama je jasno svima da je Hrvatska već davno to ispunila. Također, Crna Gora je jako blizu, puno dalje od nas.

Oni su dosta toga uradili. Također i Albanija. Oni su napravili jako dobre rezultate, Hrvatska pogotovo.

Posebno bih izdvojio kod Albanije – oni su pristupili Poglavlju 23 na način da su prvo počeli od zakona koji se tiče izbora sudaca.

Ono što sam ja istraživao kod Albanije je da je u tom insistiranju na integritetu sudaca postigla jako mnogo – čak 40% sudaca nije prošao taj integritet, a jedan dio njih je svjesno odstupio.

Upravo je to ono što je zaključak današnje konferencije, mi snažno moramo raditi na usklađivanju naših zakona, onome što nalaže Poglavlje 23.

Fokus je stavljen upravo i na ovaj Zakon o VSTV-u, Zakon o sudovima, zatim o setu zakona vezanih za korupciju, organizirani kriminal, tako da je pred BiH, a pogotovo FBiH, jedan period u kojem ćemo znatno mnogo raditi i truditi se oko tih pitanja.

Mogu li se iskustva zemalja iz regije primijeniti u BiH, s obzirom na to da kod nas često nemamo ni političkog konsenzusa o osnovnim pitanjima kao što je proračun državnih institucija, pa samim time ne možemo ni osnovati Odjel za integritet?

Na nama je da radimo. U svakom slučaju, kada je u pitanju BiH, to pitanje integriteta, odnosno Zakona o VSTV-u, koji je doživio izmjene prije nekih pola godina i nešto više – upravo je kočnica proračun.

U svemu je kočnica proračun. Ali ja se nadam da će uz dijalog, uz postizanje određenog dogovora, naći se rješenje i za to pitanje.

Međutim, ono što je specifično i što sam ja doznao u svome radu, jeste da je postojalo rješenje kada je u pitanju taj integritet, odnosno osiguranje sredstava za rad tog integriteta, da je Ministarstvo financija BiH moglo iznaći određena rješenja, međutim, zašto se odlučilo čekati na izglasavanje proračuna, to je sad pitanje za nadležne.

Uglavnom, koliko ja znam, postojala je mogućnost alternativno, mimo proračuna, da Ministarstvo financija osigura sredstva za rad tog odjeljenja.

Da govorimo u nastavku malo o temama iz vašeg resora. Najavili ste uskoro u parlamentarnoj proceduri Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i izmjene Kaznenog zakona. Kada uskoro i šta nam donose ti zakoni?

Da. Federalno ministarstvo pravde mnogo je radilo posljednje vrijeme upravo na tom zakonu, na zakonu zaštite obitelji od nasilja.

I još nešto smo dodali u ovim izmjenama, to je zaštita žena. Tako da fokus je stavljen i na zaštitu žena. Zašto? Jer, nažalost, uvijek žene dođu u problem kada institucije na neki način zakažu pa smo, ako ništa, kroz naslov i kroz određene odredbe stavili fokus na zaštiti žena.

Mi smo zaista uključili cijelo društvo u izradu tog zakona. Prije svega, taj zakon smo radili u saradnji sa Komisijom za ravnopravnost spolova Parlamenta Federacije BiH. Sudjelovali su i mnogi drugi. Tako da je jedna velika inkluzija, s jednim ciljem da dobijemo što bolji zakon, zakon koji će zaista zaštititi žrtvu, ženu, djecu od nasilja.

Ono što je specifično reći za taj zakon – to je zakon koji je usvojen u prvom čitanju, čini mi se još prije dvije godine, međutim, nužno je bilo zbog protoka vremena da izvršimo određene dorade.

Novina je dosta koje je Federalno ministarstvo pravde predložilo u tom zakonu, a jedna od njih je pooštravanje cijelog pristupa prema nasilju u obitelji, pa se uvodi recimo i kroz blanketnu normu, i zatvorska kazna za one prekršitelje mjera zabrane, recimo zabrana pristupa, zabrana uhođenja.

Do sada je to bila novčana kazna. Mi smo pristupili da je to novčana kazna i kazna zatvora, pa čak i do tri godine.

Tako da je to jedna poruka onima koji namjeravaju vršite nasilje i kršiti mjere koje sud odredi.

Sigurne kuće smo sada na neki način institucionalizirali. Zašto? Da oni imaju podršku u ministarstvu, i u financijskom i u onom institucionalnom.

Također, u doradi zakona smo predvidjeli ko može biti osnivač sigurne kuće. To sada mogu biti i ustanove koje mogu osnovati kantoni i općine, naravno i FBiH.

Tako da smo napravili jednu veliku širinu da pružimo mogućnost žrtvama i na taj način, ukoliko još država, odnosno Federacija ili općina ili kanton prepozna to kao svoj interes.

Kada će biti u parlamentarnoj proceduri?

Mi se zaista trudimo da to bude prije odmora. Nije lako pristupiti izmjenama tog zakona, jer puno je tih novina koje mi sada moramo inkorporirati u ovaj zakon da bismo dobili dobar zakon i sustav kad su pitanje sigurne kuće.

Izbor nedostajućeg suca u Ustavni sud BiH trajao je više od godinu dana. Sada bi uskoro trebao biti imenovan još jedan sudac iz Federacije. Nedavno je došlo i mišljenje Venecijanske komisije koje donekle kaže nešto što do sad nije bila praksa, odnosno da bi taj sudac trebao imati više iskustva u bilo kojoj oblasti prava. Šta nam sada slijedi?

Velika je obmana kada je u pitanju mišljenje Venecijanske komisije i šta ona kaže. Ne znam je li iko preveo, pročitao, ja sam uspio danas prevesti to mišljenje, pa smo malo to analizirali.

Ja bih vam samo pročitao jedan stav Komisije, a ima ih 5-6 na isti takav način.

Kaže ovako – Komisija se slaže da bi sastav Ustavnog suda trebao održavati što je više moguće različitosti zemlje u smislu etničkih, rodnih, jezičkih, vjerskih i drugih kriterija, budući da bi ta raznolikost povećala i legitimitet i povjerenje javnosti u Ustavni sud.

Na par mjesta, Venecijanska komisija kaže da je ono poželjno, čak i razmatrati, pogotovo kod pluralnih uređenja, kao što je BiH, da postoji i taj segment, ali ne da on bude isključivi. Naravno, pa niko to ne želi.

Prije svega mora biti struka, kao što i naš Ustav kaže, da je to pravnik visokih i moralnih kvaliteta. Pa čak, naš Ustav nigdje ne spominje da se mora gledati taj nacionalni ključ, da se spominje bilo koja pripadnost naroda.

Ne, Ustav jasno kaže da iz Republike Srpske se biraju dva, iz Federacije četiri. Ne postoji standard koji kaže kakvi suci trebaju biti.

Evo vam recimo primjera. Švicarska. Zamislite, određen broj sudaca uopće ne moraju biti pravnici. Belgija, određen broj sudaca mogu biti čak i bivši parlamentarci.

Turska – to mogu biti suci, tužitelji, profesori prava, ekonomije i drugih nauka. Dalje, Njemačka, pa zamislite, čak jedan dio sudaca bira pozicija, jedan opozicija.

Dakle, i Venecijanska komisija u svom stavu jasno navodi da nema poseban kriterij i jasan standard.

Visoko.ba/federalna.ba